Širom svijeta 28. septembar se obilježava kao Međunarodni dan slobodnog pristupa informacijama. Pravo na dostupnost informacija smatra se jednim od osnovnih ljudskih prava u svim demokratskim zemljama i garantovano je svim relevantnim međunarodnim dokumentima koji propisuju osnovna ljudska prava.
Mnogi ne znaju da je Generalna skupština Ujedinjenih nacija je 1946. usvojila jednu od svojih prvih rezolucija, koja kaže: "Pravo na informaciju je osnovno ljudsko pravo i mjerilo svih prava kojima su se Ujedinjene nacije posvetile". Upravo su 28. septembra 2002. godine na sastanku u Sofiji (Bugarska), organizacije, članice Mreže predložile da 28. septembar bude nominovan kao Međunarodni dan slobode pristupa informacijama s ciljem simbolizovanja globalnog pokreta za promociju prava na pristup informacijama.
Pravo na slobodan pristup informacijama predstavlja osnovno pravo svakog građanina da od javnih institucija zahtijeva informacije od javnog značaja, odnosno sve informacije koje su u posjedu javnih organa.
Ono predstavlja osnov demokratije, jer da biste učestvovali kao građanin u donošenju odluka, morate raspolagati informacijama. Na kraju krajeva, javne institucije, raspolažu sredstvima građana, donose odluke čije posljedice trpe građani i pružaju usluge građanima, i građani moraju imati mehanizam putem kojeg će pratiti šta institucije rade.
U suštini garantovanje ovog prava građanima trebalo bi da im omogućava da vrše nadzor nad radom institucija, da saznaju na koji način se troše sredstva poreskih obveznika, da prate odluke koje se tiču građana i da omogući generalno transparentnost rada svih institucija. Ovo pravo ima svaki građanin koji može uputiti svim javnim institucijama, na svim nivoima, zahtjev za bilo koju informaciju koja je u posjedu tih institucija i one su dužne da u roku od 15 dana istu i dostave.
PRISTUP INFORMACIJAMA U BIH
U Bosni i Hercegovini su na snazi tri Zakona o slobodi pristupa informacijama, na državnom i entitetskim nivoima vlasti, međutim njihova primjena još uvijek ne zadovoljava svjetske standarde transparentnosti.
Zakon o slobodi pristupa informacijama Bosna i Hercegovina usvojila 2000. godine, kao prva od zemalja u regionu, sa ciljem uspostavljanja osnovnih principa demokratske vladavine, omogućavanja efikasnije borbe protiv korupcije i olakšavanja novinarsko-istraživačkog rada.
Danas, nakon 20 godina od toga nezadovoljavajuće primjene Zakona, većina stručnih analiza, izvještaja i studija relevantnih bh. i međunarodnih organizacija i institucija, upozoravaju na neujednačenost zakonskih rješenja na različitim nivoima vlasti i preporučuje pooštravanje kaznenih odredbi i uspostavljanje nadzornih tijela za implementaciju Zakona.
Bez obzira na zakone mnogi novinarski radnici i građani i dalje ostaju bez traženih informacija, a zna se desiti da odgovori često ne zadovoljavaju.
Na kraju je važno istaći da organizacije civilnog društva u BiH već godinama bezuspješno pozivaju vlasti na unapređenje zakonskog okvira za slobodan pristup informacijama, nudeći pritom konkrentna rješenja i prijedloge za izmjene i dopune.
PANDEMIJA
Transparency International u BiH (TI BiH) je povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama prezentovao rezultate istraživanja o transparentnosti rada javnih ustanova i javnih preduzeća, kao i procjenu uticaja COVID-19 na pristup informacijama od javnog značaja.
Nalazi pokazuju da su napravljeni pomaci u pristupu informacijama u posjedu javnih ustanova i javnih preduzeća (informacije o sastavu upravljačkih tijela sa iznosima naknada, broj zaposlenih, finansijski izvještaji sa pripadajućim aneksima, izvještaji eksterne revizije, iznosi budžeta, itd.) u odnosu na ranije godine istraživanja, ali da su oni nedovoljni.
U ovoj godini je nešto manje od polovine javnih preduzeća (44,5%) dostavilo odgovore na tražene informacije u zakonskom roku od 15 dana, a to je sličan rezultat kao prethodnih godina. Samo je u prvoj godini istraživanja (2016.g.) tek jedna trećina javnih preduzeća dostavila odgovore u zakonskom roku. TI BiH je bio prinuđen podnijeti žalbe zbog ćutanja uprava, ili potpunog ignorisanja zahtjeva, protiv nešto više od 100 od ukupno 737 javnih ustanova.
Istovremeno, epidemija COVID-19 je usporila rad institucija, pa se na pristup pojedinim informacijama čekalo više od pet mjeseci, dok je informacijama o uslovima pod kojima se skladišti donirana medicinska pomoć bilo nemoguće pristupiti.
TI BiH nije ostvario pristup informacijama o tome pod kojim je uslovima i na koji način angažovana firma Krajinagroup d.o.o. Banjaluka koja je prvo besplatno ponudila svoje prostorije za potrebe uskladištenja donirane medicinske pomoći da bi na kraju na prijedlog Ministarstva zdravlja RS Republički štab za vanredne situacije donio zaključak o plaćanju zakupnine u mjesečnom iznosu od 21.500 KM. Na isti način TI BIH nije mogao pristupiti informacijama o nabavci respiratora u Federaciji BiH, jer je Federalna uprava civilne zaštite u svom odgovoru navela da je sva dokumentacija vezana za ovu nabavku izuzeta 5. maja ove godine od strane SIPA-e i Tužilaštva BiH. Globalni nalazi TI pokazuju da je nesmetan pristup informacijama od javnog značaja ključan za sticanje povjerenja građana u zdravstvene vlasti. Tamo gdje vlasti nisu bile transparentne pod okolnostima epidemije. bilježi se i najveći otpor građana poštovanju zdravstvenih preporuka kojima se smanjuje širenje zaraze.
TI BiH koristi priliku da na Međunarodni dan slobode pristupa informacijama podsjeti vlasti i građane da su borba protiv korupcije i učestvovanje u demokratskim postupcima nezamislivi ako vlasti ne dijele informacije o svom radu sa širom javnošću.
TI BiH predlaže da se konačno u svim zakonima o slobodi pristupa informacijama u Bosni i Hercegovini predvide odredbe koje obavezuje javne organe da proaktivno objavljuju najveći dio informacija u čijem su posjedu. Na ovaj način smanjiće se upiti građana, racionalizovaće se rad javne uprave i povećati transparentnost i efikasnost u radu.
STANJE U BIH
Bosna i Hercegovina ima možda ponajbolju zakonsku regulativu kada su u pitanju sloboda govora, sloboda izražavanja, pristup informacijama, ali nažalost to se ne sprovodi kako treba i onda mi imamo sasvim drugu situaciju na terenu - izjavio je Feni predsjednik Društva novinara BiH Faruk Zupčević, povodom 28. septembra - Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama.
Zupčević je naglasio kako je i sve veći broj napada na novinare, a sve je više i govora mržnje.
- Mi u Društvu novinara BiH bilježimo godišnje između 40 i 50 napada na novinare. U zadnjih 10 godina je bilo oko 500 napada na novinare od kojih je veoma mali broj procesuiran, a prijetnje smrću govoto nisu otkrivene i zbog toga je stanje u BiH izuzetno teško - kazao je Zupčević dodavši da iako postoji pravna regulativa i da sudovi mogu procesuirati sve, ali da "ne daju baš pravi odgovor na sve to".
Kada je u pitanju pristup informacijama, Zupević je istakao da i tu postoji zakonska regulativa.
- Ali oni koji treba da daju odgovore i informacije, oni traže pismeni zahtjev. Kad vi podnesete pismeni zahtjev oni čekaju istek roka, pa vam onda daju nemušt odgovor i novinarima već postaje jasno da teško mogu doći do prave i potpune informacije - pojasnio je Zupčević.
Dodao je da su novinari teško dobijali informacije vezene za pandemiju koronavirusa.
