Kako saznaje Njuz, Domagojevo trenutno stanje je stabilno, ali je on još uvek u šoku, dok pokušava da istisne iz glave Bajagine pesme.
– Bio sam na ratištu, video sam svašta, ali ipak, ovo je ubedljivo najstrašniji dan u mom životu. Sanjao sam da sedim u kafani sa nekoliko svojih drugara sa fronta, kada smo počeli da pevamo pesmu “Verujem, ne verujem”. I to baš tako, u originalu, na ekavici – kaže Domagoj i navodi da se tada probudio sam mokar i da je otišao do toaleta da se malo umije i smiri.
– Bilo je rano i ponovo sam otišao u krevet, misleći da je nemoguće da nastavim da imam isti košmar. Međutim, ono što sam sanjao bilo je još strašnije. Sanjao sam kako sam u nekom disko klubu i plešem na dens floru, dok na sav glas pevam četničke pesme kao što su “Samo nam je ljubav potrebna”, “Ti se ljubiš” i “Godine prolaze” – kaže Domagoj i napominje da je, čim se probudio, morao da pusti nekoliko Cecinih pesama da se malo smiri.
Preuzeto sa satiričnog portala NJUZ:NET