Na Rilskoj planini, oko 180 km južno od Sofije, 12 km od grada Belitsa i 35 km od skijališta Bansko, smješten je Park plešućih medvjeda Belitsa, gdje je od 2000. godine spas pronašlo 30 bivših plešućih medvjeda iz Bugarske, Srbije i Albanije, sedam medvjeda iz niskostandardnih/zatvorenih zooloških vrtova, te dva medvjeda porijeklom iz privatnih držanja.
Danas ovdje živi 19 smeđih medvjeda. O njima se brinu iskusni njegovatelji uz podršku veterinara specijalizovanih za medicinu divljih životinja. Intenzivna njega doprinosi oporavku od zdravstvenih problema i stereotipa u ponašanju povezanim s nekadašnjim uslovima držanja.
Većina medvjeda nikada nije smjela da se ponaša prirodno, dok u Belitsa parku postepeno otkrivaju svoja prirodna ponašanja i ispunjavaju urođene potrebe: lutanje, povlačenje, kopanje špilja, kupanje u jezercu ili hibernaciju.
Ukidanje zarobljeništva
Iako je ova okrutna praksa bila zabranjena zakonom, u vrijeme osnivanja utočišta bilo je više od 20 medvjeda i dalje prisiljenih da plešu za zabavu ljudi u Bugarskoj i Srbiji. Njihovo spašavanje bio je težak posao za Četiri šape i zahtijevalo je mnogo diplomatskog rada i pregovora, ali i podršku lokalnih vlasti. Nisu svi vlasnici plešućih medvjeda bili kooperativni. Nekima medvjedi nisu bili samo prihod, već i voljeni kućni ljubimac i “član porodice”.
Tako su trebale proći godine do ukidanja zarobljeništva plešućih medvjeda. Spašavanjem posljednjih – u Bugarskoj 2007., Srbiji 2009. i Albaniji 2016., ukinuto je klasično zarobljeništvo plešućih medvjeda u Evropi.
“U Evropi više nema plešućih medvjeda, no, nažalost, još uvijek postoji mnogo problema s aspekta dobrobiti životinja za smeđe medvjede u zatočeništvu u Istočnoj i Jugoistočnoj Evropi. Smeđi medvjedi se drže kao kućni ljubimci u privatnim domaćinstvima, ili kao atrakcija u blizini restorana ili drugih javnih mjesta. Neki se također drže u neodgovarajućim, ili čak ilegalnim zoološkim vrtovima. Drugi problem je krivolov. Mladunci medvjeda oduzimaju se od majki i prodaju na crnom tržištu, ili čak na online portalima, naprimjer, privatnim licima”, pojašnjava Michael Kellner, službenik za odnose s javnošću organizacije Četiri šape.
Povratak vlastitoj prirodi
Belitsa park prostire se na površini od 120.000 m². Podijeljen je na sedam ograđenih prostora na otvorenom u kojima većina medvjeda živi u parovima ili skupinama. Utočište svojim stanovnicima nudi guste šume i brda za lutanje i osamu, livade i posebno osmišljena sunčana mjesta za odmor, jezera za kupanje i vještačke jazbine za one medvjede koji ne kopaju vlastite špilje za zimski san.
Najstariji medvjed u Belitsa parku je Nastasja iz Srbije, a najmlađi Teddy iz Sjeverne Makedonije. Tridesetdevetogodišnja Nastasja korištena je za zabavljanje turista plesanjem ili poziranjem za selfieje. Vlasnici su je držali na lancu u jadnim uvjetima. Nije imala prsten samo u nosu, već i kroz meko tkivo donje vilice, što je ozbiljno uticalo na njenu sposobnost da uzima hranu i vodu. Velikim čudom grlo joj se prilagodilo ovom problemu abnormalnim zakrivljenjem. Uprkos takvim poteškoćama i slijepom oku, Nastasja se dobro prilagodila svom novom okruženju, a njene omiljene aktivnosti su kupanje i igranje u osvježavajućem jezeru, popodnevno drijemanje i traženje hrane u šumi.
Nakon dugog perioda neizvjesnosti zbog COVID-19 ograničenja i prekogranične logistike, petogodišnji Teddy postaje stanovnik Belitsa parka u novembru prošle godine. Prema riječima njegovog bivšeg vlasnika, pronađen je kao siroče u divljini i odgojen kao kućni ljubimac u dvorištu njegove kuće. Kada je postao prevelik, vlasnik ga je predao zoološkom vrtu Shtip, gdje je proveo tri godine iza zahrđalih rešetki malog kaveza. Nakon što se ispostavilo da zoološki vrt nema dozvolu za držanje medvjeda, Četiri šape prebacile su ga u Belitsa park. Jedan od omiljenih hobija razigranog Teddyja je lomljenje grana drveća.
“Trenutno se u Parku plešućih medvjeda Belitsa o medvjedima brine sedam ljudi. Ne prođe dan bez nečega što vas može fascinirati. Sve životinje imaju svoje jedinstvene karaktere i što ih duže gledate, to više shvatate da o njima možete naučiti toliko stvari”, riječi su Kaline Valchinkova, glavne njegovateljice životinja.
Medvjedi su navikli na ljudsko prisustvo i brigu, ali ponašaju se drugačije, neki izbjegavaju prisustvo ljudi i prilično su sramežljivi, ali ima i medvjeda koji se ponašaju prilično opušteno, također pred posjetiteljima, kojima se daje mogućnost da steknu dojam o njihovom svakodnevnom životu. No, medvjedi odlučuju žele li biti viđeni ili se radije povuku. Oni uspostavljaju vlastitu dnevnu rutinu, a interakcija između čovjeka i životinje strogo je ograničena na aktivnosti njege i izgradnje povjerenja.
Kao i u divljini, medvjedi provode mnogo vremena tokom dana tražeći hranu, s tim da medvjedi koji žive u Belitsa parku ne love i ne lutaju revijerima od nekoliko kvadratnih kilometara, što je uobičajeno za smeđe medvjede, kako bi sakupili hranu. Posebne metode stimuliraju razvijanje povjerenja u okruženje i izražavanje ponašanja specifičnog za vrstu, pomažući medvjedima da steknu samopouzdanje u svoje vještine, naprimjer, ako uspiju pristupiti ukusnoj grickalici skrivenoj unutar predmeta.
U parku se nalaze različiti alati/predmeti za interakciju sa ili bez hrane. Strukturni elementi potiču prirodno ponašanje, poput bazena s vodom ili platformi za penjanje, dok se upotrebom začina i drugih mirisa potiču osjetila životinja. Sve mjere su prilagođene individualnim potrebama i preferencijama životinje, a skrbnici ih svakodnevno nude kako bi se spriječili dosada i stereotipno ponašanje.
Bolne priče
Svaki medvjed ima svoju životnu priču. Medvjed Monti spašen je iz hotela u distriktu Ruse u Bugarskoj kada je imao godinu i po dana. Bio je zatvoren u sobi od 10 kvadratnih metara primoran na život u prljavštini i bijedi do 2, 3 mjeseca starosti. Doveden u Belitsa park 2010. godine, uz veliku pažnju uspio je postati neovisan i snažan odrasli medvjed. Kako obično treba vremena da medvjedi porijeklom iz siromašnog zatočeništva počnu prakticirati zimski san, prošlo je otprilike sedam godina prije nego što je prvi put u životu hibernirao.
“Veoma tužnu priču imala je i medvjedica Jeta prije nego što su je spasile Četiri šape. Jetu je godinama vodao njen vlasnik po ljetnim vrućinama na lancu pričvršćenom za prsten koji je prolazio kroz nos po albanskim plažama, gradovima i turističkim mjestima kako bi ljudi za malu naknadu s njom napravili selfieje. Svako natezanje lanca nanosilo joj je veliku bol. Kada nije radila, provodila je sate ispunjenje jadom na golom betonu, svezana u mračnoj šupi ispred kuće njenog vlasnika u Albaniji. Albanske vlasti su 2016. pomogle spasilačkom timu Četiri šape da je oslobodi. Tim je smirio medvjedicu, uklonio joj prsten iz nosa i pregledao je. Otkrili su da je gotovo bezuba medvjedica imala nekoliko sirovih i krvavih rupa u nosu, bila je pothranjena i patila od očne bolesti. Uprkos oslabljenom stanju, Jeta je uspjela putovati do zoološkog vrta u Tirani, gdje je provela nekoliko mjeseci. U augustu 2017. napokon je prevezena u Belitsa park u Bugarskoj. Puštanjem u prostrani prirodni prostor znatno se oporavila i čak je ušla u zimski san prve zime u Belitsi!”, ispričao je Michael.
Do parka Belitsa se stiže automobilom cestom koja vodi iz grada Belitsa. Posjete uz pratnju vodiča omogućene od 1. aprila do 1. decembra prilika su da se posjetitelji upoznaju s tužnim uvjetima u kojima su medvjedi živjeli prije spašavanja, te podigne svijest o glavnim prirodnim potrebama smeđeg medvjeda kao i njegovom očuvanju.
Četiri šape ispunile su veliku misiju. U Istočnoj Evropi više nema plešućih medvjeda. Stoga će Belitsa park poslužiti u budućnosti kao utočište za medvjede spašene iz drugih loših oblika držanja, poput neadekvatnih ili čak ilegalnih zooloških vrtova i loših privatnih uvjeta držanja.
A kako obrazovanje igra važnu ulogu za njegovu budućnost, u edukacijske svrhe trenutno se pravi novi izložbeni prostor s fokusom na historiju utočišta i plešućih medvjeda, kao i prirodne potrebe smeđih medvjeda.
