Na društvenoj mreži Tik Tok šire se sve opasniji izazovi u kojima učestvuju mladi. To nije nešto što se dešava daleko od nas, već je i omladina sa našeg prostora prisutna na ovoj mreži i nerijetko se priključuje ovakvim izazovima. Nedavno su MUP RS i Ministarstvo prosvjete i kulture apelovali na roditelje da obrate pažnju na djecu i njihovo ponašanje na mrežama, posebno na Tik Toku, jer se širio po život opasan izazov. Pored opasnih izazova, na ovoj društvenoj mreži širi se i govor mržnje među mladima.
Novinarka Brankica Smiljanić smatra da su izazovi sa Tik Toka postali velika opasnost za mlade širom svijeta, pa i kod nas.
“Roditelji imaju veliku odgovornost da zaštite svoju djecu. Problem je što mnogi roditelji nisu medijski pismeni i ne znaju kakva je to društvena mreža, pa smatraju da je to neka vrsta Facebook-a ili igrice. Ono što je kod roditelja potrebno jeste da imaju veći nadzor nad svojom djecom, ali i da više razgovaraju s njima. Najbolje što mogu da urade jeste da se drže onoga što je najsigurnije, a to je da djeci mlađoj od 13 godina ne dozvole da imaju Tik Tok. Smrtni slučaj u Italiji je pokazao da izazovi znaju biti veoma opasni i sa smrtnim ishodom. Takođe, veliki akcenat bih stavila i na medije, da o ovim temama pišu više, posebno jer mediji znaju da internet kao prostor nije uređen i svjesni smo činjenice da još dugo neće biti. Pisanje tekstova koji ukazuju na ove i slične probleme možda će povećati svijest kod ljudi, a to je ono što je u ovom trenutku veoma bitno”, rekla je za BUKU Brankica.
Ona smatra da roditelji djeci treba da ograniče pristup i vrijeme provedeno na ovoj aplikaciji, te da je koriste uz njihov nadzor.
“Aplikacija sama po sebi stvara ovisnost i napravljena je tako da se izgubi svaki uvid u to koliko ste vremena potrošili koristeći je. Ne bih savjetovala da djeca koja su mlađa od 13 godina uopšte imaju ovu društvenu mrežu, a onima koji su stariji od 13 godina da se napravi profil koji je privatan i, naravno, da roditelji znaju koga oni prate i ko njih prati. Bitno je napomenuti da i tamo postoji mogućnost dopisivanja, kao javna opcija, ali i kao privatna u vidu ‘inboxa’”, pojašnjava Brankica.
Dodaje da je mladima na ovoj društvenoj mreži interesantno to što za kratko vrijeme mogu postati „poznate“ ličnosti i što, na osnovu nekog kratkog, banalnog videa, njihov sadržaj može postati viralan toliko da ga vide milioni ljudi širom svijeta.
“Ovaj fenomen se posebno veže za marketinške stručnjake koji uveliko govore kako je vrijeme baš sad da dođete tamo i, ako niste već sad tamo, gubite organski reach i biće vam teže da dođete do velikog broja pratilaca i manja je mogućnost da budete slavni. Slava donosi sponzore, a sponzori novac i to je jedan začarani krug u kojem mladi žele da budu. Žele da im se cijeli život oko toga vrti. Naravno, nisu svi mladi na ovoj mreži tamo sa tim ciljem, ima i onih kojima je to sve šala i zabava. Problem nastaje kad kreiraju sadržaje koji su za njih šala i zabava, ali za druge nisu. Ovo je društvena mreža u kojoj je najviše zastupljen govor mržnje, a da je toliko mlada populacija na njoj”, pojašnjava.
Ističe da na taj način djeca od ranog uzrasta pogrešno uče da je takav govor „smiješan“ i da ne vrijeđa nekoga.
“Često se ne može, iz tog razloga, razlikovati koja objava na Tik Toku je bezazlena, a koja ima drugu konotaciju i to je ono što je zabrinjavajuće”, ističe naša sagovornica i dodaje da bi roditelji trebalo da prate šta im djeca rade na društvenim mrežama.
“Ne da budu neka vrsta detektiva, pa da se djeca boje svojim roditeljima da se obrate, nego da jedostavno pričaju s njima i da im ukazuju na probleme koji se mogu desiti. Ovdje bih rekla da je najbolje da se savjetuju sa psiholozima na koji način je to ispravno da se uradi. Treba razmišljati o dječjim osjećanjima i načinu kako oni vide svijet, jer ne vide ga kao mi, naravno. Mladima bih poručila da ne pričaju sa nepoznatim osobama. A kada im neko piše, da obrate pažnju ko im piše, da li taj profil izgleda kao lažni ili ne. Nikad, ali nikad, da ne šalju svoje nage fotografije nikome i za sve probleme koje imaju da se obrate roditeljima, prijateljima ili možda ‘Plavom telefonu’ kao jednoj od opcija, ako misle da nemaju kome drugom da se obrate. I da počnu da čitaju i upoznaju se sa medijskom pismenošću, jer je to veoma bitno i nema nikakve veze sa običnom pismenošću, a to bih preporučila i roditeljima”, ističe Brankica.
Ona smatra da bi učitelji i profesori trebalo da se uključe u ovu problematiku i to na način da se uvede predmet Medijska pismenost i da se djeca od rane dobi uče kako društvene mreže, mediji i internet funkcionišu.
“U nekim školama, recimo, oduzimaju telefone na početku časa, smatram da je i to odlično, u smislu da djeca imaju veći fokus da ih slušaju tokom predavanja, ali i da smanje ovisnost koju eventualno imaju da stalno moraju biti ‘na mreži’. Možda nastavnici imaju neko drugo i bolje rješenje, ostaje da se vidi, jer se stalno ulažu napori da se dođe do neke reforme. Da li će je biti i kad, ostaje da se vidi. Predmet Medijska pismenost već postoji, a uče ga studenti Fakulteta političkih nauka u Banjaluci”, kaže Brankica Smiljanić.
Maja Kovačević, psiholog i koordinatorica Plavog telefona ističe da je važno da se roditelji i druge odrasle osobe interesuju za to kako dijete provodi vrijeme na društvenim mrežama, da razgovaraju sa njima o tome šta im se sviđa, a šta ne i iz kojeg razloga.
“Mogu ih zamoliti da im pokažu njihove omiljene video sadržaje ili im ponuditi da im pomognu u snimanju videa. Na taj način roditelji mogu da steknu bolje uvide kako dijete koristi svoje slobodno vrijeme, ali i ojačati svoj odnos sa djetetom. Redovni razgovori sa roditeljima mogu pomoći djeci da se osjećaju opuštenije u razgovoru sa njima, te da im se povjere ukoliko se zbog nečega osjećaju zabrinuto. Isto tako, važno je da roditelji uspostave jasna pravila i očekivanja u vezi sa korištenjem društvenih mreža, naprimjer, koliko često će ih djeca koristiti, u koje vrijeme, koji video sadržaji i ponašanja su u redu i prihvatljiva. Prilikom definisanja pravila, važno je da i djeca budu uključena, jer se na taj način povećava njihova spremnost za poštovanje pravila. Pored toga, važno je da roditelji budu svjesni i da pretjerana kontrola i zaštita mogu negativno da utiču na razvoj djeteta, jer na taj način djeca nemaju priliku da izgrade sopstvene kapacitete za samokontrolu i postanu odgovorna za vlastita ponašanja. Iz tog razloga važnije je da dijete razvije svijest o potencijalnim opasnostima na internetu. Nadalje, Tik Tok nudi i različite sigurnosne postavke, koje omogućavaju sigurnije korištenje ove aplikacije, tako da bi bilo dobro da se roditelji informišu o ovim mogućnostima i zajedno sa djecom odluče koje postavke će da aktiviraju”, rekla je za BUKU Maja.
Dodaje da je važno istaći da zaštita djeteta od opasnosti na internetu ne znači u potpunosti zabraniti njegovo korištenje, već naučiti dijete kako da ga sigurno koristi.
“Roditelji bi trebalo da upozore djecu da ne otkrivaju svoje privatne podatke kao što su ime ili prezime, grad u kojem živi ili škola koju pohađaju. Kada koriste društvene mreže, treba da učine svoj profil privatnim i da dodaju samo prijatelje koje poznaju u realnom životu, a ukoliko ih kontaktira nepoznata osoba da ne odgovaraju na poruke i da o tome obavijeste roditelje. Važno je da roditelji savjetuju djecu da se ne sastaju uživo sa osobama koje upoznaju putem interneta, osim u njihovoj pratnji. Isto tako, djeca treba da znaju da ne objavljuju neprimjerne fotografije i video sadržaje, jer jednom kada ih postave na društvenu mrežu, tu ostaju i postaju dostupni većini ljudi. Isto tako, važno je da djeca nauče da ne vrijeđaju, ne prijete ili na bilo koji način ponižavaju druge osobe na društvenim mrežama”, ističe naša sagovornica.
Ona napominje da je važno da roditelji budu upućeni u to koje aplikacije i društvene mreže njihova djeca koriste, kao i u to kako one funkcionišu.
“Prije nego što dijete preuzme neku aplikaciju, bilo bi dobro da roditelji provjere da li je ona primjerena uzrastu djeteta, te da provjere i pročitaju iskustva drugih korisnika. Ali, u redu je ukoliko i ne mogu da isprate sva nova dešavanja na društvenim mežama. Mnogo je važnije da imaju otvorenu komunikaciju sa djecom i da oni znaju da im se mogu obratiti ukoliko imaju bilo kakav problem. Pored toga, važno je da roditelji pomognu djeci da shvate da je u redu griješiti i da to ne treba da skrivaju od njih, te da im roditelji zapravo mogu pomoći”, kaže Maja.
Naša sagovornica napominje da internet može da bude zaista zabavno i korisno mjesto, gdje možete upoznati prijatelje sa kojima dijelite zajedničke interese, možete naučiti ili istraživati o temama koje su vam zanimljive, dijeliti sadržaje koje vi kreirate i na taj način izražavati svoju kreativnost i dobiti mnogo pohvala.
“Ali, isto tako, važno je budete oprezni i da se upoznate sa svim opasnostima na koje možete naići dok koristite internet. Prije nego što postavite neki sadržaj ili se priključite nekom izazovu, razmislite o mogućum posljedicama po vas, ali i po druge ljude. Budite oprezni ukoliko vas prijatelji prisiljavaju da uradite nešto što ne želite, jer možete sebe povrijediti. Ako neko od vas traži da skinete odjeću ili bilo šta drugo zbog čega se osjećate zabrinuto i neprijatno, nemojte to raditi. Takođe, važno je da znate da niste sami i da je u redu da se obratite za pomoć nekoj odrasloj osobi u koju imate povjerenja”, kaže Maja.
Na kraju naša sagovornica kaže da bi i profesori i učitelji trebalo da se uključe u podučavanje djece o prednostima i mogućnostima koje pruža internet, ali i o rizicima i opasnostima s kojima se mladi mogu susresti na društvenim mrežama. Kroz različite edukacije, djecu se može podučiti kako da koriste internet na siguran i odgovoran način, povećati njihovu svijest o različitim oblicima uznemiravanja, te ih osnažiti da potraže pomoć ukoliko im se dešava nešto što ih na bilo koji način uznemirava.
