“Mom djetetu niko neće da pomogne, godinu dana je bolesno. Njegova terapija je 3.188 KM niti pomaže Fond zdravstvenog osiguranja USK, niti ministarstvo zdravlja. Jutros sam bila kod načelnika Mersudina Nanića nije me htio saslušati. Bespomoćna sam jer moje djete zbog administrativnih procedura ne može dobiti lijek i jer mislim da će umrijeti. Ustajem noću samo da provjerim da li je živ”, ogorčeno za BUKU priča Selvedina Dević, majka trogodišnjeg Arslana, dječak koji boluje od rijetkog oboljenja - markofag koje nagriza jetru i kosti i koji ne može živjeti bez lijeka Kineret. Arslan svaki dan u naredne dvije do tri godine treba primiti lijek u vidu injekcija. Procjena je ljekara da će nakon ovog perioda potpuno ozdraviti.
Potvrdila je to i primarius dr Aida Omerčahić-Dizdarević, poslavši po drugi put Arslanov nalaz i mišljenje nadležnim institucijama u USK.
A lijeka u Bosni i Hercegovini nema. Nadležne institucije, koje ovo nikako nisu smjele dozvoliti, ne poduzimaju apsolutno ništa, a nezaposlenoj i samohranoj majci, te aktivistima koji su se uključili u rješavanje ovoga problema iz dana u dan ponavljaju da su takve administrativne procedure i zakoni.
U Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH za Arslanov lijek Kineret kažu da nije registrovan u BiH, ali da se lijekovi koji nemaju dozvolu za stavljanje u promet u BiH, a neophodni su za liječenje pacijenata, mogu uvesti putem interventnog uvoza, koji odobravaju entitetska ministarstva nadležna za poslove zdravlja i Odjeljenje za zdravstvo Brčko Distrikta, na zahtjev veledrogerija.
Međutim, problem je što veledrogerijama nije u interesu da uvoze lijekove za rijetke bolesti, jer je riječ o maloj količini, pa tu ne vide profit.
Portal Buka je takođe tražio odgovore, prvi put 10.11. od Fonda zdravstvenog osiguranja USK, drugi put 10.12. i od Fonda i od resornog ministarstva zdravlja. Bezuspješno - niko se nije udostojio ni javiti, ni objasniti zašto se trogodišnje dijete našlo u ovakvoj situaciji i zašto ne čine ništa da promijene procedure koje očigledno ne funkcionišu.
Svakoga u ovoj zemlji trebalo bi da uplaši činjenica da je Arslan danas živ samo zahvaljujući humanim ljudima koji su se posljednja tri mjeseca organizovali, kupovali i dostavljali lijek iz Hrvatske.
I Arslanova majka kaže da su joj jedini pritekli u pomoć sugrađanin Ermin Karić i Dragoslav Šinik iz Gradiške, koji su javnim objavama ukazali na ovaj problem.
Upravo zahvaljujući sugrađaninu Kariću, Arslan je i otišao u Tursku, gdje mu je konačno i uspostavljena valjana dijagnoza. Karić nam kaže da je samo u ovoj i prošloj godini blizu 600 000 eura odnio u Tursku da se naša djeca liječe. Sva sredstva su prikupljena preko društvene mreže Facebook: “To samo po sebi govori kakav je odnos naših institucija prema našoj djeci, prema njihovom zdravlju. Evo samo u slučaju Arslana svaki mjesec za lijekove treba dati 1200 eura. Ovo treba riješiti sistemski, mijenjati zakone i odluke, a ne da djecu liječimo skupljajući novac preko društvenih mreža."
Sutra u Bužim, gdje živi maleni Arslan, lijek za narednih 14 dana donosi aktivista i humanitarac iz Gradiške, Dragoslav Šinik, koji je od pojave pandemije, zbog nestašice pojedinih lijekova, povezao na stotine ljudi iz regiona, kako bi djeca u BiH nastavila nesmetano da ih dobijaju.
Zahvaljujući humanim ljudima Šinik je po treći put preko društvene mreže Facebook skupio novac za nabavku lijeka u Hrvatskoj.
Za BUKU podsjeća da je problem nastao kada je Fond zdravstvenog osiguranja USK izdao rješenje da se uplate sredstva za lijek po predračunu apoteke u Velikoj Kladuši u iznosu od 3.188 KM. Nažalost, apoteka ga je obavijestila da ne može nabaviti ovaj lijek, pa je tražio u susjednim zemljama i našao u Hrvatskoj, gdje njegova cijena iznosi daleko manje - 2.250.00 KM. Nakon toga se Fond u USK izjasnio da ne može plaćati sredstva za lijek u inostranstvu, niti može novac dati porodici kako bi oni platili traženi iznos. Stoga je Šinik odlučio da putem društvenih mreža obavijestiti javnost o slučaju malenoga Arslana i prikupi novac za lijek.
"Institucije postoje da rade u interesu građana, institucije se trebaju brinuti o našoj djeci i svima nama. Evo juče sam po ko zna koji put opet zvao Fond da pitam kada će i hoće li uopšte nešto poduzeti da Arslan nesmetano dobija lijek, a oni mi kažu bićete obaviješteni putem medija. Strašna je situacija za cijelu porodicu, jer dani prolaze, a strah raste, jer se boje da već naredni mjesec dijete neće imati lijeka”, priča za BUKU Šinik.
Svi smo izgleda svjesni da se zakoni i odluke moraju mijenjati ukoliko ne doprinose rješavanju problema. Svi, osim institucija. Poražavajuće.
