Humanitarna kriza koja je pogodila Afganistan nakon povratka talibana na vlast ukazuje na to da će jedan problem postati još značajniji u narednom periodu. Afganistan je već imao problema s prodajom ženske djece i udajom kroz dogovorene brakove, a sada se to dešava s još mlađom djecom. CNN-ova Ana Coren izvještava o porodicama koje suočene sa siromaštvom prodaju vlastitu djecu da bi mogli prehraniti onu koju ostavljaju kod kuće.
U ovom sušnom, pustom krajoliku, ni komadića vegetacije na vidiku, nalazi se improvizovani kamp za neke interno raseljene iz Afganistana. Među njegovim stanovnicima, 9-godišnja Parwana. Njena jarko ružičasta haljina, vriska od smijeha, igre iz djetinjstva. Varka za užase koji se odvijaju u ovom negostoljubivom okruženju. Parwanina porodica preselila se u ovaj kamp u provinciji Badghis prije 4 godine, nakon što je njen otac izgubio posao. Humanitarna pomoć i rudni rad, gdje je zarađivao 3 dolara dnevno. Obezbjeđivanje osnovnih namirnica za preživljavanje. Ali, od talibanskog preuzimanja, prije 2 i po mjeseca, svaki novac ili pomoć su presušili. A kako ima 8 usta da hrani, Parwanin otac sada čini nezamislivo.
“Nemam posla, novca, hrane… Moram da prodam svoju kćerku”, kaže on. “Nemam drugog izbora”.
Parwana koja sanja da ide u školu i postane učiteljica – šminka se. Omiljena zabava za male djevojčice. Ali, Parwana zna da se sprema za ono što je čeka.
“Moj otac me je prodao jer nemamo hljeba, riže i brašna. Prodao me jednom starcu”. Bijeli bradati muškarac, koji tvrdi da ima 55 godina, dolazi po nju.
Kupio je Parwanu za 200 hiljada Afghanija. Nešto više od 2.000 dolara. Pokrivena, Parwana cvili dok je majka drži.
“Ovo je tvoja nevjesta. Molim te, čuvaj je”, kaže Parwanin otac. “Naravno da ću se pobrinuti za nju”, odgovara muškarac.
Njegove velike ruke hvataju njen mali okvir… Parwana pokušava da se povuče. Dok on nosi njenu jedinu torbu sa stvarima. Ona se opet opire, zabija petama u zemlju. Ipak, uzaludno je. Sudbina ovog malog, bespomoćnog djeteta je zapečaćena. Dječiji brakovi nisu ništa novo u siromašnim, ruralnim dijelovima Afganistana. Međutim, aktivisti za ljudska prava izvještavaju o porastu slučajeva zbog ekonomske i humanitarne krize koja je zahvatila zemlju.
“Ovo su užasavajuće odluke koje nijedan roditelj nikada ne bi trebao donositi i govore o tome kakav se vanredan slom trenutno dešava u Afganistanu”.
“Narodu Afganistana je potreban spas”.
I dok su donatori UN-a obećali milijardu dolara za pomoć narodu Afganistana, manje od polovine tih sredstava je primljeno jer međunarodna zajednica odugovlači da prizna talibansku vladu.
“Ljudi u Afganistanu će umirati od gladi u narednih nekoliko mjeseci i to ne samo nekoliko. To ljude čini sve ranjivijim i mi to ne možemo prihvatiti”.
Osjećanja dijele i talibani. “Tražimo od humanitarnih agencija da se vrate u Afganistan i pomognu ovim jadnim ljudima, inače će se kriza pogoršati”.
Porodica u susednoj provinciji Ghor pokušava prodati 2 kćerke. Devetogodišnju Litan i četverogodišnju Zaiton. Svaku za po hiljadu američkih dolara.
“Znate li zašto vas prodaju?”, pita novinar Zaiton.
„Zato što smo siromašna porodica i nemamo hranu za jelo“, kaže ona.
“Jesi li uplašena?”, on pita. “Da, jesam.”
Druga porodica u provinciji Ghor posudila je novac od svog sedamdesetogodišnjeg susjeda. Sada ga traži nazad, ali nemaju šta da daju, osim desetogodišnje kćerke Magul.
“Moja kćerka ne želi da ide i stalno plače. Tako me je sramota,” kaže on.
Užasnuta… Prijeti da će sebi oduzeti život.
“Ako me budu tjerali da se udam za starca, ubiću se. Ne želim da napustim roditelje”.
Nekoliko dana kasnije otkriva da je prodaja završena. Još jedno afganistansko dijete prodano u život u nesreći.