Predsjednici nekoliko stranaka u Bosni i Hercegovini Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Elmedin Konaković su krajem prošle sedmice potpisali Izjavu o položaju povratnika u Republiku Srpsku i to na inicijativu Islamske zajednice u BiH.
Cilj ove izjave je, kako su naveli potpisnici, iznalaženje politika koje bi mogle predstavljati konkretan odgovor na dešavanja u RS, a naročito na "pokušaje da se Bošnjaci, Hrvati i ostali građani nesprske nacionalnosti u potpunosti eliminišu iz političkog života i da se završi proces etničkog čišćenja, posebno u Srebrenici".
Osim lidera SDA, SBB-a i NiP-a, izjavu su potpisali još i član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović i premijer Federacije BiH Fadil Novalić.
Ovu izjavu nije potpisao predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, jer mu, kako je kazao, izjava djeluje kao da je pisana samo da se još jednom zamažu oči tim ljudima i da ih se još jednom svjesno prevari.
Pogledajte cijelu izjavu:
Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić kaže za BUKU da povratnici imaju niz problema, ali da se oni koji se danas nameću kao njihovi spasioci nisu pretjerano potrudili da nešto promijene u posljednjih 25 godina.
„Možemo reći da najveća nepravda koja je učinjena građanima i stanovništvu BiH za vrijeme rata jeste taj etnički inženjering, odnosno jedna vrsta te etničke redistribucije, koja je dovela do etničkog ugrupnjavanja na određenim teritorijama. Ja sam još od kraja rata mislio da je jedini način da se neke ključne nepravde nanesene na svim stranama mogu nadomjestiti obezbjeđenjem nesmetanog povratka. Međutim, našim etno politikama je bilo važnije da mobiliziraju i u stanju okupljenosti i homogeniziranosti drže svoju glasačku bazu oko sebe. To je višedecenijski nepravedni način političkog djelovanja u BiH. Iz te perspektive, meni je danas neprimjereno govoriti o tome od strane onih političkih aktera koji se nisu pretrgli da učine život povratnika održivim. Sve mi to sad ne izgleda posebno ubjedljivo“, kaže Mujkić.
On kaže da je posebno problematična uloga Islamske zajednice u svemu tome.
„Miješanje vjerske zajednice, od onog legendarnog Amfilohijevog mobiliziranja političkih snaga u Crnoj Gori do ovog ovdje pokušaja da se nešto radi na platformi nacionalnog političkog jedinstva je kontraproduktivno. Kada iz tog konteksta posmatramo ovu priču, moramo primijetiti, s obzirom na izbore 2022. godine i vidno narušen ugled već poljuljane SDA, kao vodeće bošnjačke stranke, da se sad radi na njenom osnaživanju. Meni je jako žao što Islamska zajednica učestvuje u takvom pokušaju“, rekao je naš sagovornik.
Mujkić navodi da je ovo ograničen politički potez koji, kako kaže, može samo dodatno da ugrozi i ideju građanske države BiH za koju se neki zalažu.
„Sve ovo će vjerovatno kod običnih glasača proizvesti dalje nepovjerenje prema SDA. I, ne vidim da će to na bilo kakav način pomoći onim ljudima kojima stvarno treba pomoći. A to su povratnici i ljudi koji žele da se vrate na svoje i tamo zasnuju porodice i žive“, kaže Mujkić.
Vlade Simović, doktor političkih nauka iz Banjaluke, smatra da je najčešći cilj ovakvih izjava i inicijativa homogenizacija biračkog tijela jedne nacije oko dijela partija koje takve izjave i inicijative pokreću.
„U ovom slučaju riječ je o liderima nekoliko najsnažnijih bošnjačkih partija koje žele da snažnom nacionalnom retorikom učvrste svoju poziciju u bošnjačkom biračkom tijelu. Ovo je tipičan primjer zloupotrebe izrazito nacionalno orijentisanog biračkog tijela Bošnjaka od strane njihovih najsnažnijih partija. Mnogi od bošnjačkih lidera, potpisnika ove izjave, godinama su bili u vlasti na različitim nivoima i nisu baš učinili puno toga za poboljšanje kvaliteta života nacije u čije ime istupaju i čije interese navodno brane“, kaže za BUKU Simović.
On kaže da se dešava upravo suprotno. Odnosno, kako navodi, sumnjiva privatizacija, partokratija i klijentelizam su umnogome nastali u vrijeme kada su neki od potpisnika ove Izjave imali izrazit uticaj na političke, ekonomske i društvene odnose u BiH.
„Ovdje je riječ o pokušaju snaženja pozicije partija potpisnica navedene izjave među njihovim biračima. To nam nagovještava da će kampanja barem ovih, gore navedenih lidera i njihovih partija, biti tematski oblikovana projekcijom nacionalizma i straha jednih od drugih, a ne ekonomskim pitanjama saniranja posljedica pandemije virusa COVID-19. Što je daleko važniji problem. Ovo je još jedan od priloga tezi da je ovo društvo zarobljeno u prošlosti i zaleđeno u svojoj političkoj tranziciji i razvoju", rekao je Simović.
Profesor iz Mostara Slavko Kukić u potpisanoj izjavi ne vidi ništa spektakularno novo.
„Novina je, ali samo na prvi pogled, što sazivač ovog sijela nije SDA nego, a i to po dogovoru s SDA, IZ BiH i reis osobno. Jer, niti je to praksa koju bilježimo prvi put, niti je po srijedi cilj koji i do sada nije isturan u prvi plan. Sasvim suprotno, sve je tu puno puta do sada već viđeno. Razlika je samo u nijansama“, kaže Kukić i nastavlja:
„Dakle, motiv IZ BiH treba tražiti u dva detalja. Prvi je vezan za organizirani pritisak na državu da s IZ potpiše ugovor kakav joj ova vjerska zajednica godinama pokušava nametnuti – a koji bi je doveo u poziciju temeljne vjerske zajednice. No, zaboraviti ne treba ni drugi motiv – da se spašava SDA, koja u ovom momentu ima putanju slobodnog pada, a bez koje ni IZ vjerojatno ne bi imala društvenu poziciju koju danas ima“, rekao je naš sagovornik.
Kukić za BUKU kaže da SDA ima najveće motive za ovako nešto, te da upravo ova stranka preko ovakvih izjava pokušava pod svoje okrilje stvaiti sve političke partije sa bošnjačkim predznakom.
„Naravno, i SDA ima svoje motive – i za minder-sijela i za izjave poput nedavne. Sastanci, s pozadinom kakva se u zadnje vrijeme javnosti svako malo gura pod nos – zbog koje ih i sam imam običaja oslovljavati minder teferičima – a koja izaziva reakcije među neBošnjacima koje SDA-u idu u prilog, za ambiciju ima sve političke stranke, koje u njima sudjeluju, prikazati dijelom bošnjačkog nacionalnog političkog spektra, a SDA kao bošnjački svjetionik kojeg svi ostali imaju slijediti. Uostalom, zar to nije urađeno na izborima u Srebrenici, za koje SDA imenuje svoga kandidata za načelnika, a onda se od svih ostalih, ako neće ispasti kvislinzi, očekuje da tog kandidata, u čijem nominiranju nisu imali nikakva utjecaja, bezuvjetno podrže. Zar, potom, to isto nije urađeno i u Mostaru – i zar sve ono što je nakon mostarskih izbora morala pretrpjeti Naša stranka ne svjedoči baš u prilog tome“, rekao je Kukić.
On se osvrnuo i na potez Nermina Nikšića i SDP-a.
„Na koncu, kad već pitate za odbijanje SDP-a da potpiše papir kojeg su joj pod nos zajednički gurnule SDA i Islamska zajednica, svaka druga reakcija bi bila izvan zdrava razuma. Jer, SDP nije dio bošnjačkoga „udarnog ešalona“, kakvom bi je najradije učinile i SDA i IZ, nego partija bosanskohercegovačkih građana kojima su pri srcu vrijednosti socijalne pravde i jednakosti. I utoliko, što se mene tiče, nije pitanje je li ili nije trebala potpisati takvu izjavu, nego je li ili nije trebala uopće sudjelovati na minder teferiču. Pita li se mene, ne da nije, nego o tome nije smjela ni razmišljati. No, mene se ne pita, kao što me se nije pitalo ni treba li se u izborima za mostarskoga gradonačelnika SDP opredjeljivati između kandidata SDA i HDZ. A ja mislim, i u vezi s tim sam bio jasan i u vrijeme izbora, da takvo opredjeljivanje može biti samo protiv, nikako za SDP i njegove interese“, kaže Kukić.
Politički analitičar Velizar Antić smatra da izjava koju su potpisali predstavnici bošnjačkih političkih partija upućuje na nekoliko stavova, odnosno zaključaka koje je analizirao za BUKU.
Prvih nekoliko zaključaka se tiče same suštine potpisane Izjave i uopštenog su karaktera, dok su na kraju navedeni stavovi koji se bave analizom konkretnih tačaka Izjave, kaže naš sagovornik.
„Prvi stav se odnosi na činjenicu da je sastanak održan sa reisom Kavazovićem i na njegovo insistiranje. To nam jasno govori da je Islamska zajednica BiH izuzetno značajna, ne samo verska, već i politička organizacija. Takođe, govori nam da su sve bošnjačke političke partije svesne značaja i uticaja koji ima IZ BiH. Upravo iz ove činjenice je proistekla i jedna od tačaka same Izjave koju su potpisali (tačka br. 8) a koja govori o potrebi potpisivanja Ugovora između Islamske zajednice i države BiH, pri čemu se naglašava da se radi o najvećoj verskoj zajednici u zemlji. Sasvim je jasno da bi potpisivanje ovakvog Ugovora države BiH trebalo da bude organizovano sa sve tri najveće verske zajednice i da nikako nije dobro insistirati da takav Ugovor bude potpisan sa samo jednom verskom zajednicom. Na ovaj način se vrši favorizovanje Islamske zajednice u odnosu na druge dve velike i tradicionalne verske zajednice u BiH, ali i u odnosu na nekoliko manjih tradicionalnih verskih zajednica koje zaslužuju jedan ovakav Ugovor sa državom“, kaže Antić.
„Drugi stav je vezan za pitanje kome potpisana Izjava najviše odgovara. Po mom mišljenju, Izjava najviše odgovara podizanju rejtinga SDA, koji je u velikoj meri narušen na prošlim lokalnim izborima. U tom kontekstu Izjavu možemo posmatrati i kao određeni uvod u predizbornu kampanju za Opšte izbore 2022. godine. SDA na ovaj način ponovo staje na čelo borbe za nacionalne interese Bošnjaka u zemlji i popravlja svoj rejting, samim tim su oni i najveći dobitnik ovako sročene deklaracije. Na ovaj način SDA zadržava kontinuitet sa putem Alije Izetbegovića i onoga što je pisao u Islamskoj deklaraciji, dok su ostali značajni bošnjački politički subjekti pristali da i to bude osnovna vrednost oko koje se definiše njihova politika. Time su sebi naneli veliku štetu, jer je jasno da u odnosu prema Islamskoj zajednici nikada ne mogu da pobede SDA, a da nisu dovoljno politički zreli da se zalažu za zaštitu bošnjačkog naroda koji bi bio odvojen od Islamske zajednice. Ovaj deo je jako dobro razumeo Nermin Nikšić, predsednik SDP-a, i zbog toga nije ni stavio svoj potpis na dokument,“ smatra Antić.
Treći stav se u velikoj mjeri nadovezuje na prethodni i tiče se „zarobljenosti“ bošnjačkih političkih elita i kontradiktornosti u koju upadaju jer insistiraju na evropskim vrednostima sa jedne strane i davanjem bezrezervne podrške Islamskoj zajednici sa druge strane.
„U ovom delu postoji veliki raskorak u kome se nalaze potpisnici u odnosu na ono za šta se deklarativno zalažu i u odnosu na ono šta stoji u dokumentu koji su potpisali. Sa jedne strane se sve bošnjačke stranke zalažu za evroatlantske integracije koje počivaju na multietničkim osnovama i sekularnoj državi, što oni navode i u ovoj Izjavi, dok se sa druge strane zalažu za dominaciju i interese samo jedne verske zajednice u BiH a to je Islamska zajednica. Ovaj „raskorak“ sa onim što deklarativno izjavljuju, jer znaju jako dobro šta Zapad želi da čuje od njih, i onoga šta rade u praksi, a to je zalaganje za interes Islamske vere u BiH je sadržajem u potpisanom dokumentu ponovo potvrđena. Zalaganje za sekularnu državu, a potpisivanje ove Izjave u prostorijama Islamske zajednice je samo po sebi u najmanju ruku kontradiktorno.
Četvrto, za Republiku Srpsku se ni u jednom trenutku ne navodi puni naziv Republika Srpska, već se konstantno koristi termin RS, što u suštini znači da politički predstavnici Bošnjaka negiraju i samo postojanje Republike Srpske. Ukoliko znamo da je Republika Srpska sastavni deo Bosne i Hercegovine, tačnije da ona predstavlja skoro polovinu države Bosne i Hercegovine, njenim negiranjem se negira i sama država, jer se negira njena konstitutivnost. A kada negirate konstitutivnost, vi negirate i ono što predstavlja temelj države. Ukoliko ovoga nisu svesne političke elite bošnjačkog naroda onda bi što pre trebali da počnu da uvažavaju same temelje države, jer negiranjem Republike Srpske prave medveđu uslugu i samoj državi Bosni i Hercegovini. Odnosno, što je manje Republike Srpske to je manje i države Bosne i Hercegovine.
Dalje, u tački tri jako nesretno i nespretno formulisana rečenica gde se kaže da je potrebno „izraditi sveobuhvatan program za opstanak i održivi razvoj Bošnjaka i Hrvata u dijelu Bosne i Hercegovine koji je trenutno u sastavu administrativne jedinice bosanskohercegovački entitet RS u roku od 60 dana.“
„Ovakvom konstrukcijom autor je napravio strahovit previd ili je imao želju da naglasi kako se potpisnici ove Izjave ne slažu sa trenutnim teritorijalnim uređenjem Bosne i Hercegovine i da je ovo stanje samo „trenutno“ na snazi. U društvu koje je imalo velike sukobe u skorijoj prošlosti ova vrsta retorike može da unese samo nemir kod stanovništva, jer direktno poziva na novo prekrajanje granica unutar države, a svi znamo kako se bilo kakvo prekrajanje granica završava na ovim prostorima. Ovo je ujedno i jedna od najslabijih tačaka ove Izjave, jer se može protumačiti kao neprihvatanje „trenutnog“ stanja i poziv da se to stanje promeni“, kaže Antić.
Na kraju, kaže naš sagovornik, pozivanje da se za Srebrenicu donese novi statut je poprilično nejasan prijedlog.
„Nije detaljnije navedeno šta bi taj novi statut predviđao i šta bi u praksi promenio u odnosu na trenutno stanje. Ukoliko je suditi prema onome čime odiše ovaj dokument, sasvim je sigurno da bi suština jednog takvog dokumenta samo dodatno unela nemir među stanovnike Srebrenice i dodatno produbilo trenutno ionako krhko poverenje koje je uspostavljeno među stanovništvom ove opštine“, rekao je on.
Kao jedini pozitivan aspekt cijele Izjave Antić navodi želju potpisnika da se poradi na tome da se povratnici u Republiku Srpsku pomognu. Kako kaže, od toga će imati korist, kako sami povratnici, tako i Republika Srpska, jer će dobiti nove ljude na svojoj teritoriji sa koje se stanovnici svakodnevno iseljavaju.
Antić zaključuje da ovakav govor koji se vidi iz Izjave nikako nije u duhu tolerancije i pomirenja među narodima u Bosni i Hercegovini, već naprotiv, ide u pravcu produbljivanja postojećih podela.
„Iz svega navedenog, potpuno sam ubeđen da je krajnja namera Izjave zauzimanje što bolje startne pozicije pred Opšte izbore 2022. godine. Na ovaj način SDA želi da sa ponosom preuzme barjak stranke koja je prva u Bošnjaka. Ostali su svojim potpisom pristali da budu drugi i da se zadovolje mrvicama koje će im ostaviti SDA“, rekao je Antić.
