To su tada bili vozovi krcati putnicima, gdje se često stojalo na potezu Sarajevo- Doboj, ponekad čak i između vagona, a vagona je bio niz, za ne izbrojati!
Ako si trebao za Beograd ili Zagreb, Beč, Trst, Udine, Minhen i dalje, sjedao si na taj vlačni voz što je noseći te u svojoj utrobi, ko kit Đepeta, gutao daljine! Ljudi su se opraštali na peronima, pjevajući «a sad adio» ili šuteći stihove «i ko zna kad i ko zna gdje», puštajući poneku suzu, jecaj, uzdah a ponekada i krik!
Rijetko je ko na dalje išao autobusom a avion su sebi mogli priuštiti rijetki i oni uglavnom nisu odlazili da ostanu već da se vrate!
Danas avionom uglavnom odlaze da se ne vrate a vozovima već odavno u nas ne putuje nitko, jer je željeznice uništila nebriga društva, zbog koje se i odlazi, manje više zauvijek, radi djece, radi budućnosti tamo negdje drugo, jer je ovdje više za normalnog, običnog, izvrsnog, moralnog, učenog, poštenog, čestitog, stručnog već decenijama nema!
Budućnost je pokusana zlatnim kašikama, potrpana u prazne vreće što su ostale bačene iza sina Bakira, u pakete i kofere sa stranim adresama rasutim bijelim svijetom! Prvi genocid je počeo raseljavanjem i završio klaonicom u Srebrenici nad Bošnjacima! Drugi genocid je počeo postratnom vladavinom nacionalističkih voždova i završava depopulacijom, koja je posljedica egzodusa sve tri naroda!
Ti što ostaješ, brani prčiju koju nema ko da naslijedi, crtaj murale po ćoškovima ulica i bulevara, koji više ne znaju za dječiju graju. Pjevaj pjesme u slavu ideologija, koje su ti unučad pretvorile u Nijemce, Austrijance, Dance, Švede! Maši mahnito zastavama i arlauči himnama na početku kraja svoga plemena, gašenja ognjišta i prezimena, umiranja tradicije i običaja, koje više nema ko da upamti i nastavi!
Ubij naciju u ime nacije! Satri narod da ga spaseš! Ugasi tradiciju zbog tradicije!
Dok hroptiš u kalu i gušiš se u gnoju bijede, jada i čemera, opjevavaj izmaštana vremena slave i svetu ulogu svoga propadanja!
Uzdigni svoju žrtvu do nebeskih dvera, na oltare vječnosti! Prkosi cijelome Svijetu u inat svojom vjerom, svojim pravom, svojom svetošću i žrtvom! Ima da ih bude briga i da priznaju i da se ponizno povuku nakon isprike i izvinjenja!
Daj im do znanja da su se oni prema tebi ogriješili pa im pošalji svoju djecu da ih hrane, njeguju i paze! Jer ti si veliki i moćni, samo su ti se karte sudbine loše posložile, nisu bile dovoljno izmješane, ili je varala druga strana, što ih je dijelila, pa ti se zalomilo, uhvatio te loš niz, te ti se izmaknu tron svjetskog vladara!
Tvoj čoban, koji te voda ovih 30 godina, radio je sve u tvom interesu, ali mu drugi nisu dali, da stvori za tebe nebesko carstvo na Zemlji!
Tvoj čoban je pokušavao da očuva tradiciju i spasi vjeru i naciju, stajao gordo na braniku svetinja al su drugi podmetali, podrivali i nazad vukli pa nije od njih mogao, a tako je silno htio da je u toj silini na sebe zaboravio!
Tvoj čoban je spreman i sada sve svoje i sebe žrtvovati za «našu» stvar! Na raspolaganje on stavlja sve milione i kamione, vikendice, vile, bazene, pregrađena korita rijeka, helikoptere i jahte, firme, tvornice, hektare i hektare šume i voćnjaka, stanove po Crnom i Sredozemnom Moru i apartmane na Alpama!
Tvoj čoban je spreman da žrtvuje i svoju djecu koja su se teškom mukom školovala po inostranstvu, podizala vanserijske biznise, dobijala tendere i bespovratne kredite, organizirala milionske svadbe i rođendanske zabave!
Tvoj čoban je spreman da sam i golruk izađe na neprijateljske tenkove, i ispred i iza linija i da podnese sve što se od muškarca očekuje u jeftinoj holivudskoj produkciji! Spreman je on da dovede strane prijateljske sile i još prijeteljskije strane plaćenike da te brane!
Ti nisi svjestan šta je sve tvoj čoban za tebe podnio i šta je tek spreman da podnese, samo da bi ti opet mogao za njega da glasaš, pa makar to bilo i poštom iz dijaspore ili preko pogrebnog preduzeća!!!
Zato neka idu djeca i unučad, a i ti bar povremeno otiđi, da štagod deviza ubrizgaš u ovaj, zbog mrskih unutarnjih i vanjskih neprijatelja oštećeni monetarni fond, jer stranci više ne daju ko nekad, a i nema više čoban, šta dati u zalog niti prodati, od našeg za našu stvar namjenjenog blaga, a «greota» je da tvoj čoban «načminje» sehare za crne dane, napunjene za onog strašnog vakta kad se ginulo i sakatilo za «onu» našu a i «njegovu stvar», odnosno svakom svačiju pa makar «šumsku» il «fildžan» državu!
