Banjalučke gradske bašte: Vratiti kulturu proizvodnje hrane gradu i građanima

Mi želimo da se vrati kultura proizvodnje hrane u gradu, tim više jer u gradu postoji još uvijek priličan broj parcela na kojima bi se bašte mogle uspostaviti, a te površine su trenutno uglavnom trošak za gradske vlasti, jer se moraju kositi i održavati. Gradskim baštama bismo uštedili sredstva za održavanje tih površina, a građani bi u bašti mogli proizvesti hranu i na taj način proizvesti novu vrijednost.

Gradske bašte su veoma popularne u mnogim gradovima Evrope i svijeta. Svjesni činjenice da je uticaj urbanizacije sve veći na našu okolinu, ljudi se okreću malim baštama na balkonima, na vrhovima zgrada i u malo većim baštama u gradskim naseljima.

Upravo je inicijativa o gradskim baštama pokrenuta i u Banjaluci. Ideja je još na početku, jedna bašta je pokrenuta u naselju Mejdan/Obilićevo, a postoji namjera da se više takvih bašti pokrene i u drugim banjalučkim naseljima.

Gradske bašte Banjaluka je inicijativa koju je pokrenuo Centar za životnu sredinu, a Miodrag Dakić iz ove organizacije kaže da to nije neka posebno inovativna ideja, jer gradske bašte postoje u mnogim gradovima u Evropi i svijetu, a i u Banjaluci su do posljednjeg talasa divlje urbanizacije postojale gradske bašte i građani su uzgajali hranu za sebe ili za prodaju.

 

 

Danas predstavnici Centra imaju sastanak sa nadležnima u Gradskoj upravi da bi razgovarali o budućnosti gradskih bašti.

„Mi želimo da se vrati kultura proizvodnje hrane u gradu, tim više jer u gradu postoji još uvijek priličan broj parcela na kojima bi se bašte mogle uspostaviti, a te površine su trenutno uglavnom trošak za gradske vlasti, jer se moraju kositi i održavati. Gradskim baštama bismo uštedili sredstva za održavanje tih površina, a građani bi u bašti mogli proizvesti hranu i na taj način proizvesti novu vrijednost. Na ovaj način bismo mogli početi smanjivati našu zavisnost od uvezene hrane, a znali bismo šta jedemo“, rekao je za BUKU Dakić.

 



Kao osnovni cilj u ovoj godini Dakić navodi definisanje načina na koji bi se građanima mogle ustupiti parcele za bašte, pa da početkom sljedeće godine zainteresovani građani već mogu početi sa proljećnim pripremama za aktivnosti u bašti. Takođe, namjera im je da se u baštama ne koriste vještačka hemijska sredstva, a kroz seriju predavanja uputiće buduće baštovane kako da koriste prirodne preparate i korisne biljke da bi se riješili štetnih insekata i bolesti. Imaju dvije grupe primarnih korisnika gradskih bašti, jedna su osobe u socijalnoj potrebi, kojima bi proizvodnja hrane pomogla da smanje svoje mjesečne troškove za hranu, a sa druge strane su osobe koje žele da konzumiraju zdravu hranu, koje na našem tržištu skoro pa i ne nema.

 



Dakić kaže da smo svjedoci trenda da je svakim danom sve više hrane koju uvozimo, što najčešće znači da ne znamo kako je ta hrana proizvedena, a profit od trgovine tom hranom odlazi izvan države.

„Ukoliko građani postanu svjesniji činjenica o hrani koju koristimo, te posljedica takve ishrane, vjerujemo da će se više građana odlučiti da uzgajaju svoju hranu ili da se sprijatelje sa malim poljoprivrednicima u okolini grada koji bi ih mogli snabdijevati hranom. Na taj način bi se ojačala lokalna ekonomija, stvorila nova radna mjesta u poljoprivredi, te unaprijedilo zdravlje građana Banjaluke.  Takođe, očito je da vlasti najčešće neće ili ne znaju da pokrenu inicijative koje će imati dugoročne pozitivne efekte na zajednicu, pa je nužno da građani postanu aktivniji, da predlažu i iniciraju aktivnosti“.

Kada je riječ o proizvodima koji će se uzgajati u gradskim baštama, Dakić kaže da će o tome svaki korisnik bašti odlučivati za sebe, a inicijatori ove ideje će se brinuti o tome da se hrana proizvodi na zdrav način, te da se ne koristi sjeme koje je hemijski tretirano. Ova inicijativa je još uvijek u početnoj fazi, a Dakić kaže da bi uskoro trebali imati sastanak sa načelnikom Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja g. Novakovićem, na kojem bi mu predstavili različite modele upravljanja gradskim baštama.

 



„Kada dogovorimo model, onda možemo početi razgovarati o lokacijama za bašte. Mi smo već identifikovali 12 potencijalnih lokacija, a smatramo da bi bilo dobro da za sljedeću godinu imamo najmanje tri lokacije na različitim krajevima grada, da bi zainteresovani građani imali što manje troškove dolaska u bašte. Ideja je da bašte budu otvorene za sve građane koji budu spremni poštivati pravila za korištenje bašti i uzgajanje hrane“, objašnjava on.

U Centru su imali i zanimljivu ideju o baštama na krovovima zgrada, ali do realizacije te ideje još uvijek nije došlo.

„Mi imamo mnogo ideja koje smatramo da bi bile korisne za zajednicu, ali nemamo ljudskih i finansijskih kapaciteta da ih sve provodimo istovremeno. Bašte na krovovima zgrada su jedna od ideja koju smo morali da ostavimo za narednu godinu. Kod bašti na krovovima zgrada postoji otežavajuća okolnost da većina zgrada sa ravnim krovovima ima prilično lošu izolaciju na krovu, pa nije moguće uspostaviti bašte sa gredicama, već bi se hrana morala uzgajati u saksijama, kantama i sličnim posudama. Kod određenog broja zgrada bi mogao biti i problem zbog loše statike, tj. nemogućnosti da se krov optereti dodatnom težinom. Međutim, u slučaju većine zgrada je sve to moguće prevazići, a vjerujemo da bi mnogim stanovnicima tih zgrada, posebno starijim osobama, bilo zgodno da na krovu mogu uzgojiti manju količinu hrane i družiti se sa komšijama. Generalno, bašte na krovovima bi imale veoma pozitivan uticaj na smanjenje ljetnih temperatura u gradu i zagrijavanje zgrada“, ističe naš sagovornik.

 



Pitali smo Dakića koliko su ove ideje do sada prihvaćene od strane Gradske uprave?

„Imali smo sastanke sa načelnicom Odjeljenja za prostornom uređenje, g-đom Kecman, šefom Odsjeka za obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu, g. Malinovićem i načelnikom Odjeljenja za komunalne i stambene poslove i poslove saobraćaja g. Novakovićem. G-đa Kecman je izrazila rezervu po pitanju vlasništva nad zemljištem koje održava Gradska uprava i koje bi se trebalo iskoristiti za gradske bašte, pa smo se obratili Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS za informacije o 12 lokacija koje smo stavili na širu listu“, kaže on.

Još jedna ideja koja je pokrenuta i koja ja na početku realizacije jeste i humanitarno-obrazovna terapijska bašta pod nazivom „Glista“, koja je napravljana u banjalučkom naselju Mejdan. Dakić kaže da je „Glista“ pokrenuta kao ideja da imaju lokaciju na kojoj će istraživati i praktikovati različite metode uzgoja hrane bez vještačkih hemikalija.

„Ovu baštu smo pokrenuli uz pomoć malih donacija i fizičkog rada zainteresovanih građana. Humanitarni karakter bašte se ogleda u tome što ćemo najveći dio onoga što proizvedemo u bašti donirati javnoj kuhinji udruženja Mozaik prijateljstva. Kao što je pomenuto, bašta bi trebala biti i poligon za učenje i istraživanje, a terapeutski efekti rada u bašti na fizičko i psihičko zdravlje su već mnogo puta dokazani. Zato bih iskoristio priliku da pozovem sve građane koji se žele uključiti u aktivnosti u bašti ili na drugi način nam pomoći, da nam se jave na email adresu [email protected]“, ističe Dakić.

 



Često nailazimo na informacije o pesticidima i GMO namirnicama, pa se postavlja pitanje kako da znamo da je ono što jedemo zdravo?

„Ovo je vrlo bitno pitanje, koje sam i ja sebi često postavljao, a onda sam kao odgovor pokrenuo aktivnosti za gradske bašte u Banjaluci i HOT baštu Glista. Dakle, mislim da je najbolje da sami ili još bolje u saradnji sa prijateljima, poznanicima ili rođacima proizvodimo hranu za sebe. Ukoliko postoji grupa ljudi koji mogu jedni drugima priskočiti u pomoć u bašti, onda uzgajanje hrane vrlo lako može postati aktivnost koju ćete raditi sa velikim uživanjem. Takođe, imamo namjeru da sljedeće godine pokrenemo inicijativu za Grupe solidarne razmjene, tj. direktno povezivanje potrošača sa malim proizvođačima u okolini Banjaluke. Najvažnija aktivnost grupe bi bila stvaranje i razvijanje povjerenja i odgovornosti između proizvođača i potrošača, jer sa jedne strane proizvođačima moramo vratiti dostojanstvo koje se vremenom urušilo, a proizvođači trebaju pokazati da mogu proizvoditi zdravu hranu“, rekao je Dakić.

O Banjaluci se često priča kao o „gradu zelenila“, ali Dakić smatra da je Banjaluka davno izgubila preduslove za ovaj epitet, a da nam je sada izazov da spriječimo da ne dobije epitet „betonski“.

„Jedini odgovor na pitanje kako to spriječiti jeste građanski aktivizam. Više od 20 godina smo svjedoci divljeg urbanizma i uništavanja javnih sadržaja, koje je provođeno od strane gradskih vlasti, što dokazuje da ne možemo očekivati da gradske vlasti promijene svoj pristup same od sebe, već to moramo kao građani zahtijevati. Građanska inicijativa za Borik je najbolji dokaz da je to moguće. Pitanje je da li su građani spremni da budu dio promjene“, poručuje na kraju naš sagovornik.

 

 

 

 

 


Buka preporuka

Društvo

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.