Delegacija Srbije predvođena predsjednikom te zemlje Aleksandrom Vučićem i delegacija Kosova predvođena premijerom Avdulahom Hotijem sastaće se večeras u 18 časova po našem vremenu s predsjednikom Sjedinjenih Američkih Država Donaldom Trampom.
Iz Vašingtona su stizale različite informacije: Vučić je kazao da im je ponuđen papir, a na njemu i priznanje Kosova. Specijalni izaslanik američkog predsjednika za pregovore Kosova i Srbije Ričard Grenel je to demantovao na Twitteru. Kosovski premijer je, kako prenose regionalni mediji kazao da „nećemo razgovarati o drugim temama, osim o priznanju“.
O tome šta je moguće nakon večerašnjeg sastanka i kada će doći do konačnog rješavanja problema Kosova razgovarali smo sa dobrim poznavaocima prilika na Kosovu i u Beogradu.
Direktor instituta za evropske poslove iz Beograda Naim Leo Beširi za portal BUKA kaže kako je Vučić priznao Kosovo još 2013. godine, potpisivanjem Briselskog sporazuma, a od tada se traži modalitet u kojoj formi će se to građanima i međunarodnoj zajednici saopštiti i šta će Srbija zauzvrat dobiti.
„Drugim riječima, Kosovo je najskuplja riječ kojom se trguje dok ovo pišem“, kaže Beširi. Dodaje da Vučić polako ulazi u kampanju za drugi predsjednički mandat, pa ne treba očekivati da stavi potpis na kome bi direktno stajalo da je Kosovo nezavisna država.
„Iz diplomatskih krugova postoji indicija da predsjednik obećava da će pitanje odnosa Beograda i Prištine zapečatiti pravno obavezujućim ugovorom već dobrih osam godina, ali se rokovi non-stop pomjeraju. Suštinski se postavlja pitanje, da li nacionalista koji je i djelimično odgovoran zbog situacije u kojoj se Srbija danas nalazi, imajući u vidu da je bio ministar u Miloševićevo vrijeme, može da pomiri dva naroda, a da sve vreme ignoriše uzroke i posljedice kosovskog problema. Vučić priprema građane Srbije za priznavanje Kosova, ali nisam siguran da je on sa sobom raskrstio da li čini pravu istorijsku stvar kojom će se konačno naše društvo osloboditi kosovske mitomanije i možda uspjeti da se fokusira na svoju budućnost“, navodi Beširi.
Novinar News Max Adria Željko Veljković i dobar poznavalac prilika u regionu, koji je prethodnih godina živio na Kosovu, u Podgorici i u Sarajevu, ali je najviše vremena proveo na Kosovu, radeći na razvoju kapaciteta lokalnih medija, kaže da je nezahvalno davati bilo kakve prognoze.
S obzirom na to da se u predizbornoj kampanji SNS-a na nedavno održanim izborima našla karta Srbije bez Kosova, pitanje je, je li Vučić sve vrijeme radio na pripremi naroda na priznavanje Kosova.
„Vjerujem da je Vučić pripremio teren za tako nešto. Jer njegovi glasači potpuno su zaslijepljeni medijskom propagandnom mašinerijom koja je apsolutno i potpuno kontrolisana. Dobar dio Srbije živi ograđen i odvojen od stvarnosti i čuje i vidi samo ono što Vučić odredi. Desničarske organizacije i navijačke grupe postale su potpuno impotentne, jer im je Vučić dao mogućnost da dobro zarađuju i dobro žive, ali uz uslov da budu njegova garda od svake moguće stvarne ili umišljene prijetnje. S druge strane, Srbi na Kosovu, a posebno na sjeveru Kosova, pod potpunom su, ne samo medijskom, nego i mafijaškom kontrolom Vučićevih kompanjona i “kontroverznih biznismena”, kaže Veljković za BUKU.
ŠTA AKO VUČIĆ DANAS PRIZNA KOSOVO?
Iako je priznanje Kosova od strane Srbije godinama bilo samo mit, takvi stavovi sve više mekšaju.
Beširi kaže da ne treba očekivati ništa spektakularno od današnjeg potpisivanja ugovora, osim činjenice da je Vučić prvi predsjednik od demokratskih promjena koji se sastao sa američkim predsjednikom, pored premijera Đinđića. Na papiru su, dodaje, ekonomski dogovori da se unaprijede putevi, željeznica i avio saobraćaj, a SAD obećava milijarde investicija ako se dvije strane drže dogovorenog.
Dodaje da postoji i opravdan strah od raznih kleronacionalističkih krugova koji mogu biti potpomognuti prije svega iz Rusije da bi destabilizovali režim u slučaju priznavanja Kosova. Veljković pak ima optmističnije prognoze.
„Dakle, kada bi Vučić danas priznao Kosovo, ne bi ni na Kosovu ni u Srbiji imao ko da se pobuni. Jer dio javnosti to ne bi saznao, a drugi dio onih koji bi mogli da budu zainteresovani da “brane srpstvo” ćutao bi zarad sopstvenog džepa. Okupilo bi se možda nekoliko stotina najtvrđih vjernika i nacionalista, halabuka bi trajala nekoliko dana, a onda bi i oni odustali. Priznanje, formalno ili ne, potpuno ili nepotpuno, bilo bi naravno predstavljeno kao još jedna pobjeda. Ali ipak, moguće je da do formalnog priznanja ne dođe, jer međunarodna zajednica i do sada je često imala povremeno taj pristup kreativnih kompromisa. Dakle moguće je da će se doći i do sporazuma koji neće sadržati riječ priznanje, ali će u praksi biti sasvim blizu toga“, smatra Veljković.
Viši asistent Fakulteta političkih nauka Veldin Kadić, koji je magistrirao na temu „Uloga međunarodne zajednice u postkonfliktnoj izgradnji Bosne i Hercegovine i Kosova“, za BUKU kaže kako Srbija još neće službeno priznati nezavisnost Kosova u smislu da organi zakonodavne i izvršne vlasti to urade.
„To je naprosto nerealno očekivati. Međutim, postoji jedan drugi put u čijem ja kontekstu vidim i održavanje aktuelnih pregovora između Beograda i Prištine u Washingtonu, a to je da se povlače potezi i prave koraci koji de facto vode priznavanju kosovske nezavisnosti od strane Srbije bez samog službenog čina priznanja od srbijanskih državnih organa. Takvi koraci mogu biti omogućavanje prijema Kosova u međunarodne organizacije i međunarodna tijela, ekonomski ustupci Kosovu za neke stvari koje su uglavnom u ingerencijama država i sl. Na taj način de facto dolazilo bi do priznanja ali bez službenog čina“ objašnjava Kadić.
Dodaje, da ako i kada dođe na red da službeno srbijanski državni organi po međunarodnom pravu priznaju Kosovo kao nezavisnu državu to će biti uz neki ogroman uslov kao što je recimo članstvo u EU. Naš sagovornik vjeruje da će Srbija tada učiniti još ustupaka prema kosovskom priznanju, a da će službeni čin priznanja, iako bi on tada bio više simbolične nego suštinske prirode, biti vrlo osjetljivo pitanje.
„Mislim da će takva vrsta tereta pasti ipak na EU. Amerikanci su se za sada odlučili uključiti u pregovore Srbije i Kosova kako bi stvari pokrenuli s mrtve tačke jer EU već godinama nema neki napredak u tom pogledu, ali ne treba očekivati previše. Želje su jedno, a mogućnosti koje američka medijacija u ovom trenutku može da donese sasvim drugo. Očekivati je i dalje trnovit put pregovaranja između Beograda i Prištine, ali možda malo ubrzaniji nego što je to do sada bilo“, dodaje Kadić.
BiH između dijaloga Beograda i Prištine
Dijalog Beograda i Prištine nije ni u kakvoj značajnijoj mjeri bitan za BiH iako to član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda pokušava da nametne kao agendu.
„Radi se o potpuno dva odvojena i nepovezana problema i u političkom i istorijskom smislu. Bilo kakav odnos i ishod pregovora Beograda i Prištine neće imati uticaja na status Republike Srpske kao jednog od entiteta u BiH. I u međunarodnoj zajednici, čak i među onim subjektima koji nisu bili toliko naklonjeni BiH kao državi nema takvog razmišljanja, a pogotovo ne među onim zemljama koji su tradicionalno naklonjeni BiH i njenoj nezavisnosti. Pokušaj povezivanja rješavanja problema Kosova i statusa RS-a nije ništa drugo nego jeftini politički trik Dodika koji treba tumačiti dvojako: kao element predizborne kampanje i s druge strane kao priču koju možda forsira i stavlja u fokus po nalogu predsjednika Srbije kako bi se onda Vučić mogao predstaviti kao neko ko će smiriti situaciju i reći javno da od toga nema ništa i priskrbiti sebi neki veći kredibilitet kod Zapada čiji je stav jasan po tom pitanju“, smatra Kadić.
Dodaje kako je povezivanje ta dva procesa nespojivo, jer Kosovo jeste međunarodni problem, dok RS to nije.
Da Republika Srpska uopšte nije tema međunarodnih pregovora, te da je to nametnuta i netačna teza, smatra i Beširi.
„Srbija za priznanje Kosova može dobiti neke teritorijalne ustupke, finansijsku pomoć koja je preko potrebna, pogotovo posle krize sa virusom i eventualno brzo učlanjenje u EU. Međutim, ukoliko se u Srbiji ne suočimo sa više od 10.000 nevinih civila ubijenih od strane državnih i paradržavnih organa u ime kosovskog mita, Srbija i naše društvo neće dobiti ništa“, zaključuje Beširi.
