Je li vam ikada rečeno da samo razmišljate pozitivno i da će vaši problemi nestati? Ili da ćete svoje ciljeve u životu ostvariti samo tako što ćete ih vizualizovati, uz pozitivan stav prema njima?
To je filozofija koja je već decenijama popularna zahvaljujući knjigama “Kako steći prijatelje i naklonost ljudi” i “Misli i obogati se”. Međutim, da li nam to zaista pomaže da vodimo srećniji i ispunjeniji život?… Ne baš.
Zapravo, prema duhovnom učitelju Oshou, to je možda jedna od “najglupljih
filozofija” ikada.
Kada su ga pitali šta misli o pokretu “pozitivnog razmišljanja”,
Osho je rekao da vjeruje da on nanosi više štete nego koristi. Zašto? Zato što to znači da poričemo stvarnost i da smo neiskreni prema sebi.
“Filozofija pozitivnog razmišljanja znači biti neiskren, vidjeti
nešto i poricati da si to vidio, zavaravati i sebe i druge…
Pozitivno razmišljanje je jedna glupa filozofija koju je
Amerika iznjedrila – ništa drugo. Dale Carnegie, Napoleon Hill, i hrišćanski
sveštenik, Vincent Peale – svi ti ljudi ispunili su umove Amerikanaca ovom
potpuno apsurdnom idejom o pozitivnoj filozofiji…
A ona se naročito sviđa
osrednjim umovima …
Knjiga koju je napisao Dale Carnegie, ‘Kako steći prijatelje i
naklonost ljudi’, prodata je u istom tiražu kao i Biblija. Nijedna knjiga nikada
nije dostigla taj nivo popularnosti. Čak ni Biblija nije adekvatna
konkurencija, jer je manje-više dijeljena besplatno i gurana ljudima u džepove.
Knjigu koju je napisao Dale Carnegie ljudi su kupovali vlastitom voljom.
Dale Carnegie je započeo cijelu tu školu pozitivne filozofije, pozitivnog razmišljanja: Ne gledajte negativnu stranu, mračniju stranu. Ali time što je vi ne vidite, mislite li da će ona nestati? Samo se zavaravate…
Negativne stvari su dio života koliko i pozitivne. One su u
međusobnoj ravnoteži.
Osho je iskoristio ovu priliku da baci sijenku na
nevjerovatno popularnu knjigu “Misli i obogati se”:
Što se tiče Napoleona Hilla, sjećam se da je on sam bio
siromašan čovjek. To je dovoljan dokaz da ospori cijelu njegovu filozofiju. On
se obogatio prodajući knjigu ‘Misli i obogati se’.
Ali nije se obogatio zbog pozitivnog razmišljanja – već zbog
budala širom svijeta koje su kupovale njegovu knjigu, zbog svog truda i rada. Ali
kada je tek počinjao, kada je njegova knjiga izašla, on je stajao u knjižarama i ubjeđivao ljude da kupe njegovu knjigu.
Slučajno se desilo da je Henry Ford došao u najnovijem
modelu svog automobila i ušao u knjižaru da nađe neko lagano štivo za čitanje. Napoleon
Hill nije htio da propusti ovu priliku. Prišao mu je sa svojom knjigom i kazao, ‘Upravo je objavljena odlična knjiga – bićete zadovoljni njom. I to nije samo
knjiga, to je sigurna metoda za uspjeh.’
Henry Ford je pogledao čovjeka i rekao, ‘Jeste li vi pisac
te knjige?’
Napoleon Hill je ponosno rekao, ‘Da, ja sam pisac ove knjige.’
I mogao je biti ponosan: knjiga koju je napisao je bila umjetničko djelo. A
napraviti umjetničko djelo od govana je prava umjetnost.
Henry Ford, ne dodirnuvši knjigu, upitao je, ‘Jeste li
došli svojim autom ili autobusom?’
Napoleon Hill nije shvatio njegovu namjeru. Kazao je, ‘Došao
sam autobusom, naravno.’
Henry Ford je rekao, ‘Pogledajte vani. To je moj privatni automobil,
a ja sam Henry Ford. Vi obmanjujete druge, nemate čak ni privatni automobil, a
pišete knjigu koja se zove ‘Misli i obogati
se’! Ja se nisam obogatio misleći, tako da ne želim gubiti vrijeme sa vama.
Vi mislite i obogatite se! – I kad se obogatite, onda dođite kod mene. To će
biti dokaz. Knjiga nije dokaz.’
Kažu da Napoleon Hill nikada nije smogao hrabrosti da ponovo
ode kod Henry Forda, iako je postalo malo bogatiji. Ali u poređenju sa Henry
Fordom uvijek je bio siromašan čovjek i takav je zauvijek i ostao. Ali logika
Henry Forda je bila jasna.
Ne, ja ne vjerujem u filozofiju pozitivnog razmišljanja.
Poluistina je opasna
Osho kaže da prisiljavati sebe da stalno misliš pozitivno
znači jednostavno poricati realnost svog života, a ona će se na kraju
vratiti da nas ugrize:
“Pitate me jesam li protiv pozitivne filozofije. Jesam, zato
što sam jednako tako i protiv negativne filozofije.
Moram biti protiv obje zato što obje biraju samo pola
činjenice, i obje pokušavaju da ignorišu drugu polovinu.
A zapamtite, poluistina je daleko opasnija od cijele laži, zato
što će cijela laž biti otkrivena prije ili kasnije. Koliko dugo može ostati
neotkrivena? Laž je, naravno, laž, to je kula od karata – mali povjetarac i cijela
kula nestaje.
Ali poluistina je opasna. Možda je nikad nećete otkriti,
možda ćete nastaviti da mislite da je to cijela istina. Tako da je pravi
problem ne cijela laž, već poluistina koja se pretvara da je cijela istina i to
je ono što ovi ljudi rade.
Negativne misli moraju se oslobađati, a ne potiskivati
Osho dalje tvrdi da je štetno sputavati negativne emocije:
“Negativne
ideje vašeg uma moraju se osloboditi, a ne potiskivati pozitivnim idejama. Morate
stvoriti svijest koja nije ni pozitivna ni negativna. To će biti čista svijest.
U toj čistoj svijesti živjećete najprirodniji i najsrećniji život …
Ne sviđa vam
se neka osoba, ne sviđa vam se mnogo stvari, ne sviđate se sami sebi, ne sviđa
vam se situacija u kojoj se nalazite. Sve to smeće se nakuplja u vašem nesvjesnom biću, a na površini se rađa licemjer, koji kaže, ‘Ja volim svakoga,
ljubav je ključ za sreću.’ Ali vi ne vidite sreću u životu te osobe. Ona u sebi
drži cijeli pakao. Ona može zavaravati druge, i ako nastavi dovoljno dugo sa
zavaravanjem, može zavarati i sebe. Ali to neće biti promjena. To je
jednostavno uzaludno trošenje života – koji je izuzetno dragocjen jer ga ne
možete vratiti. Pozitivno razmišljanje je jednostavno filozofija licemjerja – da
je nazovemo pravim imenom. Kada vam se plače, ona vas uči da pjevate. Možete
uspjeti ako pokušate, ali te suzdržane suze će se u jednom trenutku vratiti, u
nekoj situaciji. Postoji granica do koje možete potiskivati. A pjesma koju ste
pjevali je bila apsolutno besmislena, jer je niste osjećali, nije došla iz vašeg
srca.”
Izvor: The Power of Ideas
Prevod: Buka