U nekim zemljama ljudi se osmjehuju manje nego drugdje i nepovjerljivi su prema onima koji se čine neuobičajeno sretni. Jedna studija otkriva da nivo stabilnosti u nekoj zemlji može biti razlog zašto ljude koji se čini sretni bez razloga smatraju blesavim.
Jedno drugo istraživanje pomaže objasniti Amerikance i njihove poslovične široke osmijehe.
Ispostavlja se da su se zemlje sa velikim brojem imigranata kroz istoriju više oslanjale na neverbalnu komunikaciju. Tako da su u tim zemljama ljudi skloniji da se više osmjehuju jedni drugima.
U studiji objavljenoj 2015. godine, međunarodna grupa istraživača proučavala je koliko "izvornih zemalja" je učestvovalo u stvaranju raznih nacija od 1500. godine naovamo. Zemlje kao što su Kanada i Sjedinjene Američke Države imaju stanovništvo veoma raznovrsnog porijekla, iz 63 i 83 izvorne zemlje, dok su zemlje kao što je Kina ili Zimbabve dosta homogene, sa samo nekoliko nacionalnosti zastupljenih u njihovom stanovništvu.
Nakon ankete provedene među ljudima iz 32 zemlje da bi saznali njihove stavove o tome koliko otvoreno treba pokazivati različita osjećanaj, autori su otkrili da je izražavanje emocija povezano sa raznolikošću stanovništva. Drugim riječima, kada je prisutno mnogo imigranata, morate se više osmjehivati kako biste izgradili povjerenje i saradnju, budući da ne govorite svi istim jezikom.
Ljudi u zemljama sa više raznolikosti osmjehuju se iz drugačijih razloga nego ljudi u nacijama koje su više homogene. U zemljama sa više imigranata, ljudi se osmjehuju kako bi uspostavljali društvene veze. U poređenju sa manje raznolikim nacijama, gdje se osmijeh više smatra znakom da neko “želi da vam bude blizak prijatelj”.
Tako da se Amerikanci osmjehuju mnogo zato što su njihovi švedski preci željeli da se sprijatelje sa svojim talijanskim komšijama, ali nisu znali kako da izgovore buongiorno.
Jedna teorija je i da Amerikanci cijene energičnost i radosna osjećanja više od nekih drugih zemalja.
Osim što izazivaju zbunjenost kod turista, kulturne razlike koje se tiču pokazivanja emocija i osmjehivanja jedan su od razloga zašto kultnim američkim kompanijama može biti teško da se prošire u inostranstvu.
Kada je McDonald’s ušao u Rusiju 90-ih ogdina, morali su obučavati radnike kako da se osmjehuju, a kada je Wal-Mart otvorio svoje prodavnice u Njemačkoj, kompanija je morala prilagoditi svoje prakse lokalnim običajima. Naime, Wal-Mart je prestao tražiti od prodavačica da se osmjehuju mušterijama, jer su neki muški kupci tumačili to kao flertovanje.
Kao i mnoge druge svakodnevne prakse, američki osmijeh je proizvod njihove kulture, koji teško da se može izvoziti u neke druge zemlje.
Izvor: The Atlantic