Foto: B. Brezo
NJegov najnoviji roman poetskog naslova te često i takve strukture svojevrsno je „ljubavno pismo“ Amira Alagića njegovom rodnom gradu, Banjaluci.
Književna kritika kaže da je Alagić napisao dobar i zanimljiv roman u kojem ne samo da živi i diše nekadašnja Banjaluka (i ta njezina sela, kako jedna pjesma kaže), već je i ponuđena priča potencijalno zanimljiva kako ljubiteljima trilera, tako i onim zahtjevnijim čitaocima koji na temelju iznesene priče itekako mogu raspravljati o tome što je istina, a šta privid, kakav je smisao života, kako nas i gdje to bacaju vjetrovi sudbine…
“Ogledalo za krletku” odnijela je prvo mjesto u tradicionalnom Večernjakovu izboru za najbolje domaće romane u protekloj godini.
„Iako se mirne duše može reći da je Banjaluka glavni lik ili barem jedan od važnijih motiva, ovaj roman zapravo nema nikakve veze sa zavičajnošću i značenjski nadilazi okvire jednog jedinog i samo tog grada. Priča je to o porazu i gubitku, o nestalnosti sjećanja i postojanosti zaborava, o nestajanju i o koječemu što uz to nestajanje ide, a nije Banja Luka jedini grad i nisu njezini stanovnici jedini ljudi kojima se to dogodilo. U Banju Luku danas odlazim kao na susret s dragim prijateljem iz djetinjstva.“
AMIR ALAGIĆ rođen je 1977. godine u Banjaluci. Od početka devedesetih živi u Puli, gđe radi kao predavač engleskog jezika. Objavio je zbirke priča »Pod istim nebom« (2010.) i »Linije koje ti nazivaš rijekama« (2019.) te romane »Osvetinje« (2016.), »Stogodišnje djetinjstvo« (2017.), »Tuneli« (2019.) i »Ogledalo za krletku« (2022.). Priče i pjesme objavljivao je u raznim književnim časopisima i zbornicima. Scenarista je i redatelj kratkog igranog filma »Poigravanja ili Pokvareni bojler« (2012).