Kad ste izloženi prijetnji za vlastitu racionalnost, sadržajima koji u osnovi nemaju smisla, mozak automatski reaguje traženjem druge strukture i objašnjenja unutar njegova okružja. Pokazalo se da ta struktura može biti potpuno nepovezana s opasnošću od koje smo počeli’, objasnio je Travis Proulx, autor članka objavljenog u znanstvenom časopisu Psychological Science.
Kao dio njihovog istraživanja, Proulx i koautor članka, Steven J. Heine, profesor psihologije na Univerzitetu Britanske Kolumbije, zamolili su grupu ispitanika da pročitaju Kafkin roman ‘Seoski liječnik’ napisan 1916., koji sadrži besmislen i ponekad uznemirujuć slijed događaja. Druga grupa pročitala je izmijenjenu verziju iste priče, napisanu tako da sadržaj ima smisleni rasplet.
Ispitanici su zatim zamoljeni da ispune gramatičke zadatke u kojima su bili izloženi skrivenim uzorcima u rečeničnim nizovima. Trebali su kopirati individualne rečenične nizove te staviti znak kraj nizova koji prate sličan uzorak.
Grupa koja je pročitala besmislenu priču zabilježila je puno više nizova, pošto su bili motivisani da povežu i pronađu strukturu. Bili su puno tačniji od grupe koja je pročitala ‘normalnu’ verziju iste priče. Stekli su sposobnost lakšeg uočavanja uzoraka.
Istraživanje pokazuje da djela češkog pisca povećavaju inteligenciju i logičko rasuđivanje. Naime, pronicanjem u simbolizam priče o nadrealnim iskustvima ljekara koga hitno bude tokom noći, čitatelj stiče kognitivni trening koji mu kasnije pomaže u bržem povezivanju činjenica i lakšem stizanju do logičkih zaključaka.