Publikacija Arheološkog instituta Amerike, magazin “Arheologija” u
novom broju prikupio je nekoliko, ključnih, primjera drevnih tetovaža, od
Rumunije i Italije, preko Japana i Egipta do Okeanije i Amerike.
Početkom 1980ih više od 20 keramičkih figurina raskošno dekorisanih
pronađeno je na sjeveroistoku Rumunije.
Napravio ih je narod
danas poznat kao Kukuteni kultura koja je cvjetala na periodu današnje
Rumunije i Ukrajine od 4800 do 3000 prije nove ere.
Mnogi stručnjaci vjeruju da su raskošne dekoracije tetovaže.
“Neki kažu da je odjeća ili nešto što ne razumijemo. Ono što je važno
jeste da su koristili površinu tijela kako bi prenijeli ideje, bilo da su
one vezane za grupu ili pojedinačni identitet”, kaže arheolog sa
Univerziteta San Francisko Daglas V. Bejli.
On je podsjetio da
ranije paleolitske figure poput Vilendorfske venere nisu imale
dekoracije i da se ukrasi pojavljuju tek u neolitu na keramičkim
posudama.
“Ako je posuda metafora za tijelo, onda se na proces
ukrašavanja može gledati kao na tetoviranje”, rekao je on i dodao da je
moguće da su sa ukrašavanjem keramike ljudi počeli da slične ukrase
primjenjuju na tijelu.
Možda je najpoznatiji tetovirani drevni čovjek Ledeni čovjek Eci
koji je umro na italijanskim Alpima prije više od 5.000 godina. Eci je
prekriven sa više od 50 tetovaža od linija i tačaka do krstića.
Arheolozi vjeruju da su tetovaže primjenjivane kao lijek jer se nalaze na
dijelovima tela koji se najviše “habaju” vremenom – članci, koljena,
krsta… Treba pomenuti da se do Ecija vjerovalo da se akupunktura kao
način tretiranja bolnih zglobova pojavila u Aziji više od 2.000 godina
kasnije.
Egipat je zanimljiv za istoriju tetovaže jer je u ovoj
kulturi ovaj oblik ukrašavanja tijela bio rezervisan za žene. Arheolozi
su tokom godina pronašli nekoliko primjera tetorivarnih žena ali najviše
dokaza ipak nude keramičke posude i figurine koje su ostavljane u kućama
kao votivni darovi ili u grobnicama.
Vjeruje se da su tetovaže
bile povezane sa ženskom seksualnošću, plodnošću, a u Novom kraljevstvu
žene, a naročito muzičarke i plesačice, imale su na butinama
istetovirane prikaze patuljastog božanstva Besa koji je bio zaštitnik
porodilja i žena uopšte.
Japanska vlada je 1870ih zabranila
Ainu narodu da ukrašava svoja tijela iako je ova mala grupa starosjedilaca
bila poznata po raskošnim tetovažama lica i ruku.
Mnogi
stručnjaci vjeruju da su Ainu bili posljednji čuvari tradicije koja potiče
još od vremena Jomona, lovaca-sakupljača koji su razvili kompleksnu
kulturu koja je trajala od 12000. do 300. prije nove ere.
Arheolozi koji su se bavili ovom kulturom pronašli su brojne figurine
ljudskog oblika sa bogatom dekoracijom po licu i tijelu. Kapetan Kuk bio
je prvi koji je u engleskom jeziku upotrebio glagol “tetoviranje” kada
je opisivao tahićansku umetnost tatau-a u svom dnevniku.
Sada,
ljudi u cijelom svijetu imaju tetovaže inspirisane Polinezijom ali prvi koji
su ih nosili bili su Lapita, narod koji je živio od 1.500 do 500 prije
nove ere i koji su bili preci današnjih pacifičkih naroda.
Direktni dokazi o tome da su se Lapite tetovirale ne postoje ali su
arheolozi pronašli grnjčariju sa motivima koji veoma liče na današnje
tetovaže – tribale.
U staroj Grčkoj i Rimu na tetovaže se mahom
gledalo kao na biljeg kazne ili sramote. Herodot piše da su Grci na
ideju korišćenja tetovaža kao oblika kazne došli gledajući Persianse
koji su u šestom vijeku prije nove ere tako označavali kriminalce, robove i
neprijatelje.
Sličan princip primjenjivali su i Rimljani,
međutim, među kulturama i narodima na koje su nailazili – Tračani,
Skiti, Gali, Pikti, Kelti – tetovaže su bile biljezi ponosa, naročito kod
Tračana kod kojih su one predstavljale oznaku visokog roda.
Moče kultura drevnog Perua poznata je po raskošno ukrašenim
keramičkim posudama, zlatnom nakitu i tkaninama ali i ukrašenim ljudima.
Arheolozi koji se bave ovom misterioznom kulturom, pronašli su brojne
dokaze da je tetoviranje bilo uobičajeno u ovoj kulturi.
Moče
šamani su imali istetovirane životinje, vjerovatno da bi ukazali na svoju
sposobnost menjanja oblika u transu. Životinje i stvarne i izmišljene,
ukrašavaju tijelo Dame iz Caoa, dobro očuvane mumije pronađene u El Bruhu
2005.
Njeno tijelo ukrašeno je stilizovanim somovima, paukovima,
krabama, mačkama, zmijama i mitskom Mesečevom životinjom. Većina
životinja povezuje se sa plodnošću, kišom, božanstvima…
Više
od 1000 godina u meksičkim državama Halisko, Najarit i Kolima, cvjetala
je kultura o kojoj se najviše zna na osnovu artefakata pronađenim u
grobnicama, uključujući i bogato “tetovirane” keramičke figure.
Neki vjeruju da ove figurine predstavljaju bogove ali Kristofer Bikman
sa Univerziteta Kolorado Denver vjeruje da su to zapravo ljudi koji su
sahranjeni u grobnicama.
Tetovaže ovdje predstavljaju statusni
simbol a figurine su korišćene u ceremonijalnom kontekstu. Zanimljivo je
i da su najistaknutije tetovaže oko usta što možda ukazuje da je riječ o
veštim govornicima.
Od 1200. do 1600. sjevernoamerički Indijanci
govorili su više različitih jezika i živjeli na širokim prostranstvima
današnjih SAD ali su imali slične verske rituale koji se danas nazivaju
Jugoistočni ceremonijalni kompleks.
Dejvid Daj sa Univerziteta u
Memfisu, koji je proučavao rituale Indijanaca, kaže da je tetoviranje
bilo vitalni dio ovih zajedničkih verskih ideja.
“Za ratnike,
tetovaže po licu predstavljale su duše onih koje su ubili u borbi. Time
su ne samo produžavali svoje živote nego i živote svojih srodnika”, kaže
on.
Većina dokaza o tetoviranju kod Indijanaca dolazi iz
keramičkih posuda u obliku ljudskih glava sa tetovažama oko očiju i na
obrazima. Motivi su najčešće ptice zbog Čovjeka ptice, božanstva koje je
predstavljalo trijumf života nad smrću.
Domorodački narod
poznat kao Ibaloi nekada su mumificirali svoje mrtve i sahranjivali ih u
pećiama današnje filipinske oblasti Kabajan. Dok su bili živi, ovi
ljudi imali su po sebi raskošne tetovaže u vidu geometrijskih oblika ali
i guštera, zmija, škorpija.
Za ratnike Ibaloa, ta stvorenja
predstavljala su neku vrstu totema ili “znaka”. Ako bi vidio neku
životinju prije bitke i onda trijumfovao u njoj, ratnik bi je potom
tetovirao.
Zanimljivo je da njihovi potomci i danas nose slične
Ibaloi motive na svojoj koži i to rađene na tradicionalni način kome je
malo nedostajalo da nestane zauvijek.
.
.
.
.