Benko napitak
Nije Kraš Ekspres, nije Nesquik, ali u tom je rangu i osamdesetih je
bio totalni hit. Iako je sam kakao vjerojatno bio isti (ili bolji, ako
ste baš jako nostalgični), specifičnost je bila ta da je dolazio u još
tri okusa: malina, jagoda (bolja) i banana (najbolja).
Tako
Tako je djelovao kao domaća kopija Kindera ili možda nečeg drugog,
ali u svakom se slučaju igralo na kartu “font izgleda slično, ne
postavljaj pitanja, to je isto”. Uglavnom, bio je mekan, svjež, prirodan
i navodno lako probavljiv. Mnogi ga pamte kao nešto jako ukusno.
Franckove i Podravkine grickalice
Franckov Čipi-Čips i danas se prodaje, ali zakon je prisjetiti se
stare ambalaže koja vam je sugerirala da ga servirate uz pečenje,
roštilj, koktel, aperitiv i pivo. No, sjetili smo se i Podravkinih Kvik
kokica s okusima koje bi trebao vratiti. Ako se ne varamo, bile su
čokoladne, sa sirom (u plavom pakiranju) i one s okusom karamele. Možda
nisu bila svačija omiljena grickalica, ali bile su zakon.
Fructal u debilnoj ambalaži
Bez obzira jesu li dolazili u onim nespretnim tetrapacima koje smo
probijali slamkom ili ovoj limenoj cirkusariji koju smo probijali nožem,
ali unatoč svemu, uz ove nas besmislice vežu lijepa sjećanja.
Bonko Karmen
Bonko i dalje postoji. Možete ga pronaći u više-manje svakoj
trgovini. No… Bonko Karmen je posebna priča. Ne znamo postoji li u
nekoj drugoj varijanti ili možda nosi neko drugo ime, ali ovo pakiranje
posebno nam se urezalo u pamćenje.
Čokolade koje su bile OK…
Idila, Derby, Kokos, Mondo, Cipiripi, Wigwam ili Super (s grožđicama,
lješnjakom, rižom, krispijem i karamelom), samo su neke od čokolada
koje su bile odlične i od kojih su se neke zadržale sve do danas.
…i one za kojima nitko neće pustiti suzu
I dok su nek ostale u lijepom sjećanju, one druge smo potisnuli u
podsvijest. Primjerice, prilično smo sigurni da nitko nakon osamdesetih
nije izjavio: “Znaš što bi trebali vratiti? Čokoladu s Cocktom”. Ne
kažemo da su sve s ove liste bile grozne, ali prilično smo sigurni da
nitko ne žali za čokoladom s mentolom i limunom, narančom, sezamom ili
“neodoljivom” Efektom – mliječnom čokoladom s dekstrozom.
Dado i Goga bomboni
Neki ih se rado sjete, a drugima je jasno da nema razloga da žalimo za baš svakim slatkišem iz djetinjstva. Postoje puno bolji.
Kao, recimo, ovi…
Ili ovi…
Možda neki stariji…
Ili neki iz vremena kad je Kiki imao i ovo limeno izdanje
Ili možda ovi “zdravi”
Znamo da Cedevita s “prirodnim sokom od naranče” ima veze kao Nessica
s pravom kavom, ali gledajte, Mini Cedevita je bila zakon i nije nas
bilo briga.
Žvake u tubi
S druge strane, sam koncept žvake u tubi je revolucionaran i istog
nas trena vraća u djetinjstvo. Ideja se iz potpuno razumljivih, čisto
tehničkih razloga nije održala, ali bilo bi lijepo nakratko vratiti
žvake u tubi i osjetiti stari dobri poriv da škarama razrežete pakiranje
i izvadite one tvrdoglave ostatke žvake koji odbijaju poslušnost.
Žvake Bimbo
Iako ove okrugle žvake i danas možete tu i tamo pronaći, prije nego
su zubi bez karijesa bili popularni, sve žvake nisu bile dobre za vaše
kljove, a Bimbo je bio jedan od popularnijih krivaca. Okus je trajao pet
minuta i igra je bila potrpati što više komada u usta i ne ugušiti se.
I gomila drugih žvaka
Neki se možda sjećaju Diska, neki Spektra ili Casina, ali nas su zbog
nerdovsko-nostalgičnog trenutka ipak najviše oduševile zaboravljene
Zvjezdane staze.
Čokolada Cro Army…
Rat nikad nije slađi. Ako se pitate zašto je nekima toliko teško
napustiti devedesete, jedan od odgovora mogao bi biti i čokoladice Cro
Army. Ista priča kao Životinjsko carstvo, ali umjesto tigrova, vukova i
puma, lijepili ste Tigrove, Vukove i Pume. Postojala je cijela priča oko
toga koja je uključivala i naljepnice za majice, ali dosta je toga
magloviti. Uglavnom, danas su nam ostale reklame, fotke i kretenoidne
rasprave u komentarima ispod videa.
…i njezin ružni maskirni prijatelj – “Rambo keks”
I dok za Cro Army čokoladicama netko možda i žali, svatko tko je bio u
Cro Army nikako ne žali za suhim komadićima tuge koji su jednostavno
nosili naziv Keks, a dolazili su u pakiranju CSO-1 (Cjelodnevni suhi
obrok). Osim za jelo, između ostalog koristili su se i za paljenje
vatre.
Njam-Njam paštete
Možda je stvar nostalgije, ali paštete Njam Njam pamtimo kao nešto
dobro. Doduše, nije da nam danas nedostaje pašteta niti da su
osamdesetih slovile za “najbolje u Jugi”, ali Njambo, Brzi Mazales,
Moćko, Njupko i Njambina voljeli bismo isprobati čisto da vidimo jesu li
stvarno valjale.
Slatka tajna
Za Slatkom tajnom ne morate očajavati jer još uvijek se prodaje, ali u
moru drugih bombona, nekako je izgubila draž, a i moderna ambalaža nije
posebno napeta. Upravo se zato rado prisjećamo djetinjstva kad je to
bio jedan od “the bombona”, ali i reklama sa žandarima koji bare žene
bombonima.
Kruh, sol, mast i mljevena paprika a.k.a. Mast na kruhu ili Kruh i mast
Klasika. Nije da ne postoji i da i danas ne možete to pojesti, ali
prije nego su roditelji razbijali glavu pitanjima je li svinjska mast na
komadu kruha stvarno nešto čime trebaju hraniti djecu, ovo se
proždiralo puno, puno češće. Na kraju krajeva, ne bismo bili nimalo
iznenađeni da je daleko zdravije od raznoraznih pašteta, hrenovki i
ostalih budalaština. U svakom slučaju, pamtimo to kao nešto odlično, ali
vremenski odmak oduzeo je dio šarma.
Zaboravljeni sladoledi
Naći će se ovdje nekih besmrtnih klasika koji su se zadržali do
danas, ali osim stare ambalaže, mogli biste pronaći i neke davno
zaboravljene poslastice.
“Leteći” sladoledari
Ovo je apsolutni “blast from the past”, ali ako niste odrasli na selu
ili nekim prigradskim naseljima, ova vam je praksa vjerojatno strana.
Naime, prije nego ste sladoled mogli nabaviti na svakom uglu (iako ih
je, kako vidimo, bilo puno), lokalni sladoledar natovario je škrinju na
paket sic bicikla ili motora i uokolo jurcao dostavljajući sladoled.
Praksa je možda zaživjela i možda ih i danas možete pronaći u nekim
manjim mjestima, ali mi ih već jako dugo nismo vidjeli.