A tek kada se neopisiva radost zbog pobjede omiljenog sportskog tima, kojoj se nazdravlja najčešće s pivom u ruci, jasno je da se osjećaj blaženstva podiže na kub.
Naravno da se u drevna vremena nije znalo za dopamin, ali već tada je primjećeno da je posle ispijanja osvežavajuće penušave tečnosti, koja se dobijala potapanjem žitarica u vodu, čovek bio bolje volje i da je osjećao nalet snage.
A pivo je otkriveno, kaže legenda, tako što je jedan pekar zaboravio na suncu tijesto i ono se pretvorilo u tečnost koja mu se veoma dopala. Ipak, najvernije pivopije pivo nazivaju “tečnim hlebom” zbog činjenice da su ga ljudi proizvodili od pšenice i vode i to prije nego što su naučili da mese hljeb. Prvo pivo pravili su Sumeri, u dolini Tigra i Eufrata, oko 6.000 godina p.n.e.
Udrobili bi hljeb i žitarice u vodu i ostavili ih da fermentišu na suncu. Dobijena tečnost ispijana je iz zemljanog vrča pomoću cjevčice od trske da se sa gutljajima ne bi povukao talog, odnosno zrna ječma, budući da pivari iz Mesopotamije nisu cijedili pivo. U najboljem dijelu vavilonske književnosti, “Epu o Gilgamešu”, ostalo je zabilježeno da božanstva “pivo piju trskom, a taj im napitak ukloni brige i razveseli im srce”.
Pivo se pominje i u prvom pisanom zakoniku na svijetu! Naime, klinastim pismom na kamenu, ostalo je zabilježeno da je vavilonski kralj Hamurabi naredio da “pivo ne smije sadržati previše vode i ne sme se prodavati po previsokoj cijeni”, ali i da “u pivnici žena može biti točiteljica, ali u pivnicu ne smije doći kao gošća. Žena koja ide u krčmu da u njoj pije, ima da se spali”. Koliko li bi žena danas gorelo na lomači? Statistika je na ovo dala odgovor. Trećina pipovija.
Na sumerskim glinenim pločicama uklesan je postupak spravljanja piva i najstariji recepti. Tako su nam i ostala svedočanstva da je u to doba za njegovo spravljanje korišćen ječam, da su ga pravile žene i da je postojalo 19 vrsta piva (danas ih ima više od 30.000) kojim su katkad plaćani radnici ili je izvoženo u Egipat. Pivo je u Egiptu korišćeno za opijanje, liječenje, okrepljenje i bilo je zamjena za nečistu vodu. Čim je ustanovljeno da daje energiju, postalo je dio obroka robova koji su gradili piramide.
U to doba hmelj, danas glavni začin koji pivu daje pjenu i prijatnu gorčinu i ima ulogu konzervansa, još nije korišćen. Ta praksa započeta je tek u srednjem vijeku. Ali, zato su drevni narodi pivu ponekad dodavali med, mirođiju, bosiljak, sijeno, nanu, maslačak, pelin, šafran, pa i školjke. Sve to govori da piva s posebnim ukusom, kakva se danas reklamiraju, nisu savremeni izum.
Preko Egipta ovaj “tečni hljeb” stiglo je i do Evrope, u kojoj je doživjelo mnoge “metamorfoze”. Do tada su ga pravile isključivo ženske ruke, a onda, kada se proizvodnja preselila u manastire, udahnut mu je novi ukus. Naime, kaluđeri su prvi pivu, iz medicinskih razloga ali i boljeg konzerviranja, dodali hmelj. Proglasili su ga “hrišćanskim ljekovitim napitkom” i kao takvo ono je postalo dio kaluđerske trpeze, čak i za vrijeme posta!
Međutim, kako se pivo pravilo ne samo od ječma već i od drugih žitarica (u Africi od prosa, u Južnoj Americi od kukuruza, u Rusiji od raži, u Aziji od pirinča…), pa se u krčmi nije znalo koja od njih se nalazi u pivskom peharu, bavarski vojvoda Vilhelm Četvrti je 1516. godine donio zakon o čistoti piva. Propisao je da ono mora da se sastoji isključivo od ječma, hmelja i čiste vode (kvasac je dodat kasnije). U Njemačkoj se toga i danas pridržavaju, a koliko drže do pivarske tradicije govori i činjenica da se u ovoj zemlji, u Minhenu, od 1810. godine održava i “Oktoberfest”, najstarija svetkovina piva. Ustanovio ju je bavarski kralj Ludvig Prvi, željeći da sa sugrađanima podijeli radost što se ženi sa saksonskom princezom Marijom Terezom.
U 19. vijeku počele su da se osnivaju velike fabrike piva, a danas u proizvodnji prednjače Njemačka, Velika Britanija, SAD, Češka, Belgija i Irska. Belgijski pivari u svoja piva dodaju voće, pa i čokoladu, da bi im podarili savršen ukus, a poznat je i belgijski način točenja piva. Naime, dobri poznavaoci ovog najprodavanijeg slabijeg alkoholnog pića kažu da je poželjno da se pivo kada se sipa u čašu peni tako da se čvrsta i gusta pjena zadrži na površini barem tri minuta.
Pjena ne samo da pivu daje miris i gorčinu, već i stvara izolaciju između piva i spoljašnje sredine. Uprkos tome, mnogi vole da piju pivo bez pjene, pa ga sipaju duž ivica čaše ili krigle. Belgijanci na to ne pristaju. Oni pivo toče tako da na vrhu čaše stvore “tri prsta” pjene. Dio koji prelazi ivicu čaše odstranjuju jer je puna ugljen-dioksida koji može da izazove glavobolju, gorušicu i da oteža varenje.
Tokom duge istorije, pivo se pilo iz volujskih rogova (bojna truba kod Germana), metalnih ili kamenih pehara, pa drvenih i posuda od terakote. Ali, ustanovljeno je da pivu najviše prijaju čaše od debelog stakla, jer pomažu da ne izgubi nimalo od kvaliteta i da zadrži optimalnu temperaturu koja je veoma važna za ukus piva.
Mnoga ispitivanja potvrdila su koliko je pivo ljekovito. Bogato je vitaminima iz B grupe, antioksidansima, proteinima, ugljenim hidratima, mineralima. Osim što nas osvježava i, kako uz njega najčešće stoji – gasi žeđ, ono ima blagotvoran uticaj na mnoge organe. Smanjuje napetost i nervozu, pa otuda i krilatica “pivce za živce”. Poboljšava cirkulaciju i rad srca, a zbog kalijuma reguliše nivo tečnosti i krvni pritisak. Zahvaljujući njemu, snabdijevamo se mnogim mineralima, a u kojoj mjeri, to zavisi od zemljišta na kojem su uzgajani hmelj i ječam.
U svijetu se gotovo svakog minuta popije šest miliona litara piva, a u Srbiji godišnje oko 73 litra po stanovniku, što nas smješta samo u zlatnu sredinu. Stoga poslovni ljudi neprestano nastoje da pivopijama izađu u susret. Tako je nedavno napravljeno i pivo bez glutena, kako bi i oni koji su alergični na gluten iz pšenice i ječma mogli da se pridruže armiji uživalaca u ovom piću. A, oni koji se izjašnjavaju kao najveći među najvećim uživaocima u piću s pjenom, imaju priliku čak i da se brčkaju u njemu! Za njih je pivara „Štarkeberg“, u blizini Minhena, otvorila banjski centar sa bazenima napunjenim pivom. Bazeni su smješteni u podrumu i podsjećaju na turska kupatila. U njima možete da se banjate po cijeni od 298 dolara. Pravo sa „Oktoberfesta“ u bazen ispunjen pivom… Tako izgledaju i san i java pivopija 21. vijeka.
Formula savršene pene
Stručnjaci tvrde da pivo nije dobro ako se u čaši ili krigli ne formira sloj guste, čvrste pjene. Ali, taj efekat, nažalost, kratko traje. Ipak, matematičari Robert Mekferson i Dejvid Srolovic iz Instituta za napredne studije u Njujorku, su uz pomoć matematike došli do formule za savršeno pivo!
Jednačina do koje su došli objašnjava kako nastaje pjena i zašto je pjena piva kao što je “Ginis” gušća, čvršća i duže traje od ostalih vrsta ovog napitka. Kako pjenu od piva čini gusta mreža mjehurića koji plivaju u tečnosti, oni su ustanovili da se tajna krije u posebnom sastavu ove komplikovane mrežaste strukture mehurića.
Pivske zanimljivosti
– Pivo je, posle čaja, najpopularniji napitak na svijetu. Ubraja se u slabija alkoholna pića, jer ima od 3—13 procenata alkohola, a prosječno pivo gotovo u potpunosti je sačinjeno od vode (92%)
– Prema dnevniku sa broda “Mejflauer”, kojim su prvi kolonisti stigli u SAD, oni su se iskrcali na obalu kod današnjeg Plimuta, iako su namjeravali da odu mnogo dalje, zato što im je na brodu ponestalo piva
– Prvi Amerikanac koji se popeo na Mont Everest 1963. godine, Džim Vitaker, u rancu je ponio konzervu piva i svoj podvig obilježio je sa uživanjem, uz gutljaje piva
Najskuplje i najjače
– Najjače pivo na svijetu je “Sink the Bismarck”, jer sadrži 41% alkohola, napravljeno je u Škotskoj sa ciljem da “obori” i najupornije pivopije, a flaša košta 85 dolara
– U najskuplja piva na svijetu spadaju belgijsko “End of History” (pakuje se unutar punjenih životinja, pa ga ispijate doslovno iz njihovih usta, košta 765 dolara, a proizvedeno je samo 12 flaša – 7 lasica, 4 vjeverice i jedan zec), zatim egipatsko “Tutankamon ejl” (stiže iz pivare kraljice Nefretiti a napraljeno je po prastaroj recepturi, postoji hiljadu boca a prva je prodata za 7.686 dolara), američko pivo “Utopias” (sadrži 27% alkohola, stari godinama u buradima od šerija, brendija, burbona i viskija i košta 150 dolara), “Antarctic Nail Ale” napravljeno u Pertu (smatra se najčistijim na svijetu jer se pravi od vode sa Antarktika, boca košta 800 dolara)