Da bi došli do odgovora, novinari su sproveli i malo istraživanje – na web stranici FindTheBest pratili su i upoređivali promet i angažovanje korisnika u više kategorija proizvoda, od pametnih telefona preko laptopa do procesora. Ispostavilo se da su posjetioci tog sajta tri puta češće tražili “gedžete” specijaliovane za vježbanje i 40 puta više pametne telefone nego pametne satove.
Evo kako to objašnjava “Time”.
1. Nezgrapni su
Prema podacima WatchStation-a, prosječna debljina ručnog sata je između osam i 12 milimetara. Sve između šest i osam mm smatra se “tankim”. Većina pametnih satova debljine je do deset mm. Izuzeci su Sonyjev SmartWatch 2 (9 mm), Samsungov Gear Live (8,9 mm) i LG-ev G Watch (9,9 mm). Ali, među “praviM” satovima ovo se još uvijek smatra “krupnim”. A za masovno tržište dizajn i udobnost važniji su od specifikacija i mogućnosti.
2. Preskupi su
Dok kupci o satovima razmišljaju u gotovo isključivo dvije kategorije (vrlo jeftini i vrlo skupi), proizvođači pametnih satova guraju im proizvode u kategoriju koja je između (u rasponu između 70 i 200 evra).
3. Nisu rješeni problemi sa baterijom
Par modela pametnih satova može da radi mjesecima s jednim punjenjem. Gotovo svi ostali jedva mogu da izdrže cijelu nedjelju. Situacija je sve gora što su ekrani bolji i što je sat pametniji. Drugim riječima, imate još jedan uređaj više koji treba da punite svako veče. Proizvođači pametnih satova mogu i moraju bolje.
4. Sve je to lijepo, ali čemu to služi?
Svi pričaju o njima, zgodni su, možemo s njima ponešto što ne možemo s pametnim telefonima. Da li je to, samo po sebi, dovoljno? Čini se da nije. Jednostavno, ne rješavaju nijedan opipljiv i zaista važan problem.