Osnovna stvar koju neguju tradicionalni, moderni roditelji s Tibeta jeste to da dete nikada ne sme da se ponižava i nikada fizički ne sme da se kažnjava, iz jednostavnog razloga, jer se dete ne može odbraniti.
To je prva i glavna teza koju bismo mogli i sami da prihvatimo kao jedinstveno pravilo ako želimo da budemo korak bliže odgajanju dobrog, poštenog, tolerantnog i samosvesnog deteta.
Ovo su osnove teze koje razjašnjavaju sve:
Do 5. godine – dete je kralj
Do uzrasta od otprilike pet godina tibetanski roditelji se
bukvalno prema detetu ponašaju kao prema kralju. Za njega rade sve sa
punim uvažavanjem i poštovanjem, dobre stvari im ne brane, a od loših
ih vrlo jednostavno odvraćaju. I to tako da detetu, kada učini nešto
loše ili krene da učini nešto loše, izrazom lica pokažu svoju uplašenost
i strah. To je izraz koje dete zna od malena pa će odustati od toga što
je krenulo da uradi.
Do 10. godine – dete je rob
Nakon kraljevskog odnošenja, u periodu kada dete treba da nauči više o
životnim obavezama, težnji za napretkom i kvalitetnom suživotu sa
drugima, roditelji s Tibeta decu počinju da tretiraju kao robove.
Ne bukvalno, ali s jasnim svakodnevnim zadacima i sistemom nagrada i
kazne. Nikada fizičke, ali i kazna mora da bude deo ovog perioda kada
deca moraju da nauče da budu oni o kojima će društvo misliti pozitivno, a
ne negativno. To je temelj na kojem se baziraju u svim situacijama.
Do. 15 godine – jednak vama
U ovom periodu života dete treba da nauči da bude jednak drugima, a
opet, svako to želi na svoj način. To je uzrast kada dete mora da
nauči da bude samostalno i formira svoje mišljenje, a to u
ovom uzrastu zna da bude prilično drugačije od roditeljevog. Ali, umesto
tupljenja i zabrana, tibetanski roditelji u svakoj raspravi pokušavaju
da priču skrenu samo na negativne posledice, nikada direktnim
pametovanjem.
Od 15. godine – uzajamno poštovanje
Vaspitanje je praktičo gotovo, dete je u ovom uzrastu već prilično
odrastao čovek, na Tibetu sigurno, pa roditelju ne preostaje ništa drugo
nego da se i dalje prema njemu odnosi kao sebi jednakom, s puno
poštovanja, i s jako malo brige da će dete zastraniti.