Naslikao je oko 15.000 slika, skica i kolaža, a umro je sam i zaboravljen.
Tokom 1950-ih, njegove slike visile su u Metropoliten muzeju, Muzeju moderne umjetnosti i Hiršhorn muzeju. Bio je mlada nada umjetničke scene, poznat po ljubavi prema Rembrantu, figuraciji i socrealizmu.
Tada se svijet umjetnosti promijenio i apstraktni ekspresionizam, predvođen Džeksonom Polokom, preuzima primat, a Rokmor polako nestaje.
Napustivši 1959. ženu i troje djece, promijenio je ime i pošao u Nju Orleans gdje nestaje sa “radara” ljubitelja umjetnosti.
Priča o Noelu Montgomeriju Dejvisu dugo je bila nepoznata za sve van Nju Orleansa, grada koji je, poslije uragana Katrina, prije šest godina, doživio malu renesansu u umjetnosti.
Sada se, međutim, priprema velika retrospektivna izložba Rokmorovih djela u muzeju LaGranž u Džordžiji.
“On je bio neka vrsta umjetničke skitnice”, rekla je Etil Olt, direktorka LaGranža.
Prema njenim riječima, Rokmor je bio zapostavljeni genije: “Da li zbog politike? Da li je vrijeđao ljude? Zašto je bio popularan u Njujorku u mladosti, a onda je otišao, promijenio ime i nestao u svom svijetu?”
To su neka od pitanja na koja ova izložba pokušava da odgovori. Posjetioci će do kraja januara moći da vide gotovo 1.500 Rokmorovih slika koje su pronađene u skladištu starosjedioca Baton ruža, Širli Marvin, koja je 25 godina čuvala njegova djela i predmete sa željom da ga ponovo predstavi široj javnosti.
Marvinova je jedna od najodanijih ljubitelja Rokmorove umjetnosti. Ona je, kao i mnogi u Nju Orelansu, razumjela i vidjela njegov talenat, a njen sin je, vidjevši kolekciju poslije Katrine, odlučio da postane Rokmorov agent i predstavi je svijetu.
Rokmor je cijeli život bježao od agenata; bio je ozloglašen među galeristima zbog svoje prijeke naravi i bijesnih ispada.
Marvinovi su, uz pomoć Rokmorove porodice i drugih galerista, počeli rad na katalogiziranju njegovih djela i promociji. Oni procjenjuju da je tokom života Rokmor naslikao 15.000 djela, od kojih su oko 1.000 remek djela.
“Prvo smo mislili da mi je mama luda, ali kada ljudi budu vidjeli izbor od 200 njegovih izvanrednih djela, biće fascinirani kao što smo to bili i mi”, rekao je Rič Marvin.
Rokmor je rođen 1928. godine u Njujorku u porodici umjetnika. Neki od porodičnih prijatelja bili su Ernest Hemingvej, Džordž Geršvin i Tomas Man. Bio je izvanredno talentovan i svirao je violinu. Sa 10 godina okrenuo se slikarstvu.
Tokom 20-ih bio je zvijezda njujorške umjetničke scene. Slikao je skitnice, majmune i slonove iz cirkusa, sve u maniru socrealista i Džona Stjuarta Karija.
Tokom 1950-ih smučili su mu se apstraktni ekspresionizam i radovi Vilijama de Kuninga, Poloka, Marka Rotka. Počeo je da pije, a žena ga je zbog toga izbacila iz kuće.
Kada je imao 31 godinu preselio se u Nju Orleans gdje se udružio sa kolekcionarom Lerijem Brostajnom. Radio je kao glavni slikar Prezervejšn hola, društva za očuvanje tradicionalnog njuorleanskog džeza.
Slikao je muzičare i prenosio atmosferu, ukuse i mirise džeza Nju Orleansa.
Bio je fasciniran gradom i njegovim tradicijama i ljudima.
Ali, njegov život je imao i mračnu stranu. Cijeli dan je pio, uzimao litijum i radio skice, ulja na platnu, aktove ugljem, skupture, kolaže.
U Nju Orleansu se i danas priča o tome kako je uništavao studija i galerije, kako je jednu ženu vezao lisicama za šporet i kako je mumificiranu mačku uklopio u jedno svoje djelo.
Često bi zaspao, poput skitnice, na ulici. Crtao je histerično na salvetama, papirnim kesama, pio po barovima i osvajao žene.
Danas je Rokmor dio grada. Svako ko uđe u Preservejšn hol, može da vidi njegove slike. Njegova djela vise u baru Džonija Vajta, u Muzeju Nju Orleansa, u Ogden muzeju, kao i na zidovima brojnih stanovnika ovog grada.
Umro je 1995, u 66. godini, zbog neliječene infekcije, a u bolnicu je primljen kao skitnica.
“Uvijek sam govorila da je on američki Pikaso”, rekla je njegova ćerka Heler Rajs, takođe umjetnica. “I Amerika će to morati da prihvati.”