Ne terajte djecu da dijele svoje stvari. To je lekcija koju djeca neće razumjeti kako treba ako je riječ o djeci vrtićkog uzrasta.
Roditelji žele da nauče svoju djecu, podstiču ih da se druže sa drugom djecom i igraju s njima lijepo, što u prevedenom dječjem značenju znači da roditelji žele da njihova djeca nauče da dijele.
“Ipak ako ste ikada vidjeli na djelu minimalno troje djece vrtićkog uzrasta kako se igraju na primjer u pijesku, sigurno ste vidjeli da su se svo troje uhvatili za istu igračku, iako još osam igračaka ima na podu. Ali oni su se svađali oko iste igračke i i njih dvoje plakalo je zbog toga. U takvim situacijama roditelji su ti koji djeci žele usaditi osjećaj i potrebu dijeljenja. Ipak, roditelji to ne bi trebalo da rade zato što takve lekcije djecu tog uzrasta neće naučiti onome čemu se roditelji nadaju”, napisala je dr. Laura Markham, autorka knjige Peaceful Parent, Happy Siblings.
Svi roditelji imaju jedan cilj – vaspitati dijete koje će izrasti u čovjeka osjetljivog na tuđe potrebe, koji će znati primijetiti druge ljude te njihove osjećaje i želje.
U vrtićkom uzrastu djeca jednostavno razmišljaju drugačije nego odrasli ljudi. To ne znači da će mala djeca zauvijek ostati mala i da će se vječno ponašati kao djeca. Ne – djeca u ovom uzrastu za početak moraju spoznati svoje potrebe. Da bi mogli shvatiti potrebe drugih ljudi/djece, moraju na svojoj koži naučiti kako je to. Sebičnost nikada nije bila vrlina, ali ako ćemo dijete učiti da u toj svojoj mladoj dobi, još uvijek potpuno nesvjesno kako funkcioniše svijet i društvo, ako ćemo ga forsirati da uvijek ima osjećaj za tuđe osjećaje – kada će naučiti ceniti i na prvo mesto stavljati svoje osećaje? Ako ćete od deteta stalno tražiti da svoje daje drugom, samo zato što bi to bilo lepo i zato što drugo dijete to nešto jako želi, gde ćete tada postaviti svoje dijete? Neće li ono onda biti zbunjeno?
Puno je toga rečeno na ovu temu, jer ako gledate iz perspektive odrasle osobe, ”dijeljenje je briga”, zar ne? Ali ako shvatimo da djeca još nisu odrasla i da mnoge navike iz djetinjstva neće ostati usađene kada odrastu, nego će iz tih navika učiti važne životne lekcije, onda je ova tema jako, jako važna.
Jer, kako kaže doktorica Markham, kada forsirate dijete da dijeli svoje samo zato što je to drugo dijete jako poželjelo, znate li kako to zvuči dječjem uhu? Odnosno, kakvu lekciju vaše dijete tada uči?
– uči da ako neko jako plače i nešto jako želi – onda će to sigurno i dobiti
– uči da će roditelj, njegov ili tuđi, biti taj koji će se umiješati i odlučiti ko će dobiti igračku, a to naravno neće uvijek biti po istom pravilu nego će dobrano zavisiti o količini suza i roditeljskom strpljenju
Moj pedijatar