Tragična smrt Robina Vilijamsa podsjetila je da su depresija i druge mentalne bolesti lične bitke u kojima ne pomažu ni milioni ni svjetska slava. Uz vijest da je kapetan „Društva mrtvih pjesnika” svojom voljom napustio svijet mediji su podsjetili da je poslije dugotrajne borbe sa alkoholom i kokainom posljednjih godina patio i od depresije, bolesti koja je progonila mnoge slavne ličnosti, piše Politika.
Kada se Vilijamsov prijatelj Džon Beluši predozirao 1982. to ga je podstaklo da pokuša da zauvijek ostavi alkohol i drogu. Bio je „čist” dvije decenije, ali su se demoni vratili.
Psihijatar Zoran Milivojević objašnjava da postoje dva načina na koji slavni mogu da postanu depresivni i skloni samoubistvu.
– Jedan je ono što se zove „depresija uspjeha”. Ljudi cijelog života naporno rade da bi uspjeli, da bi dobili poštovanje i obožavanje od drugih, jer vjeruju da će tako dobiti konačnu potvrdu da vrijede. A kada konačno uspiju da ostvare ciljeve, tada shvate da se ništa nije promjenilo, da se osjećaju još gore nego ranije. I dalje se ne ojsećaju vrijedno, ali više nemaju tu fantaziju da će biti vrijedni i srećni kada uspiju. I tada im vlastita budućnost više nije važna, tako da postaju depresivni, bez smisla života. Drugi mehanizam je da slava može ljude da izmijeni kao ličnosti, da ih „deformiše”. Za to postoji više razloga: od napornog života sa stalnim putovanjima, zahtjev za stalnom kreativnošću, nemogućnost da se održe stabilne emotivne veze, pa do toga da je ovim ljudima mnogo toga dostupno, tako da za relativno kratko vrijeme ostvare ono što su željeli, tako da na neki način ostaju bez želja. A želje su ono što ljude vodi ka vrijednim ciljevima u budućnosti – kaže dr Milivojević.
Problemi su često isprepletani sa drogom i alkoholom, koji su poznatima na dohvat ruke i na neki način sastavni dio života. U februaru je od predoziranja heroinom umro američki glumac Filip Simor Hofman, poznat po ulozi u filmu „Kapote”. Australijski glumac Hit Ledžer preminuo je 2008. od prekomjerne doze lijekova kojima je bezuspješno liječio nesanicu i unutrašnji nemir. Nekoliko mjeseci prije nego što je pronađen mrtav u svom stanu na Menhetnu požalio se u jednom intervjuu da poslije snimanja „Mračnog viteza” (posthumno je nagrađen Oskarom za ulogu Džokera u ovom filmu o Betmenu) ne može da sastavi ni dva sata sna. S depresijom se borila i Merilin Monro. Predoziranje lijekovima je, i pored brojnih teorija zavjere, zvanično uzrok smrti najpoznatije holivudske plavuše.
Prije tri godine je od trovanja alkoholom umrla pjevačica Ejmi Vajnhaus. Muzičar Kurt Kobejn, vođa benda „Nirvana”, izvršio je samoubistvo iako se liječio od depresije i zavisnosti od droge.
Dr Milivojević objašnjava da iza svake slavne osobe za koju mislimo da je sa lakoćom dostigla uspjeh, stoji mnogo rada, stresova, konflikata… Dakle, postaje se slavan na kraju napornog procesa, ali biti slavan podrazumijeva da se ta slava održava: da se uvijek bude nov, dobar, kreativan…
– Tu su po pravilu i putovanja, turneje… Sve to nakon nekoliko godina dovodi do stanja zamora, a kako se ne prestaje sa tim načinom života, i do sindroma izgaranja. I alkohol i droge u stvari djeluju na emocije tako što ih anesteziraju. Problemi sa alkoholom i drogama su samo znak da postoje emocionalni problemi, a ovi su povezani sa onom tamnom stranom života slavnih koju nekada dobro kriju od medija i publike.
Smrt glumca Robina Vilijams uznemirujuća je za Amerikance iz još jednog razloga. Dok u ostalim razvijenim zemljama stopa suicida opada, u SAD postoji tiha epidemija samoubistava i prema zvaničnim podacima više ljudi sebi oduzme život nego što ih strada u saobraćajnim nesrećama.
Vilijamsova tragedija mogla bi, nadaju se naučnici, da podigne svijest javnosti, kao što je smrt Roka Hadsona bila otrježnjenje za problem side, a predoziranje Filipa Simura Hofmana ukazalo na dostupnost heroina i razmjere zavisnosti. Suicid je veliki problem, ali zbog stigme koja i dalje postoji, ostaje u sijenci kancera i side, pa se manje izdvaja za istraživanja i prevenciju.