Dok se filmska industrija u regionu suočava sa ozbiljnim finansijskim izazovima, pitanje opstanka nacionalne kinematografije postaje važnije nego ikad. U Bosni i Hercegovini Fond za kinematografiju FBiH već dvije godine ne funkcioniše, a slični problemi prisutni su širom regiona. O tome koliko su za razvoj domaćeg filma važni nacionalni fondovi, evropske koprodukcije i stabilni sistemi podrške razgovarali smo sa direktoricom Filmskog centra Crne Gore Aleksandrom Božović. U intervjuu za BUKU govori o najvećim problemima filmske industrije, uspjesima crnogorskog filma, odnosu publike prema domaćim ostvarenjima i značaju međunarodnog priznanja Filmskog festivala Herceg Novi.
BUKA: Bosna i Hercegovina ima ogroman problem s finansiranjem filmske umjetnosti i izdvanjem novca za snimanje filmova. Već dvije godine ne radi Fond za kinematografiju. Pretpostavljam da ni u Crnoj Gori nije bajno i zbog toga me zanima koliko je za domaću produkciju bitna pomoć evropskih fondova?
Za domaću produkciju je najbitnija postojanost i sigurnost finansiranja od strane nacionalnog fonda. Kao što ste naveli da u BiH postoji problem sa sufinansiranjem proizvodnje nacionalne kinematografije. To pokazuje da bez obzira kakva je podrška od strane Evrope i evropskih fondova koji na prvom mestu podržavaju projekte kroz koprodukcije, najbitnija je pomoć domaćih fondova.
Izuzetno je bitno da svaka država, bez obzira na iznos budžeta i na potreškoće s kojima se svi suočavamo, ima sistem podrške proizvodnje i sufinansiranja proizvodnje nacionalnog filma.
Filmski centar Crne Gore je osnovan 2017. godine i imao je budžet od 300.000 EUR za sufinansiranje proizvodnje što je tada bilo budžet jednog filma, a sada je to 1.800.000 EUR za sufinansiranje proizvodnje što je budžet jednog prosječnog filma i to niskobudžetnog filma.
Ipak, to je velika podrška autorima da znaju, bez obzira koliko smatrali da je to malo i nedovoljno, da nacionalna kinematografija može biti podržana svake godine sa jedan ili dva projekta ili tri za sufinansiranje proizvodnje dugometražnih igranih filmova, sufinansiranje proizvodnje dokumentarnog filma i ostalih kategorija koje se raspisuju u jednom godišnjem konkursu u okviru Filmskog centra Crne Gore i poziva za manjinske koprodukcije.
BUKA: Šta je trenutno najveći problem u industriji i kako se on može prevazići?
Ono što je najveći problem predstavnicima crnogorske filmske industrije jeste nepostojanje kontinuiranih poziva u zemljama regiona gdje su prirodne koprodukcije kao što je Srbija, Bosna i Hercegovina, Severna Makedonija. Ne možemo se porediti sa Hrvatskom i Slovenijom jer su njihovi budžeti, iako se mi vodimo kao zemlje malog produkcionog kapaciteta, za sufinansiranje proizvodnje 12, 13, 14 miliona eura.
Samim tim što ne postoji jednogodišnji poziv koji omogućava produkcijama i autorima koji su dobili podršku od nacionalnog filmskog centra za produkciju dugometražnih, igranih ili dokumentarnih filmova da mogu aplicirati za manjinske produkcije, da mogu razvijati projekte, pravi zastoj. To je nešto za što se nadam da će se u budućnosti prevazići na ovaj ili onaj način. Ono što je naša obaveza kao filmskih rdnika, kao nekoga ko vodi i upravlja filmskim centrom jeste da stvorimo nove uslove i otvorimo mogućnosti za nove koprodukcije sa drugim zemljama iz regiona, Evrope i svijeta.
BUKA: Šta u Crnoj Gori prodaje film i da li je problem plasirati neku temu koja je možda društveno odgovorna, ali ne bi kod publike izazvala veliko interesovanje?
Zadovoljstvo mi je što imamo nezavisni film gdje autori imaju svoje teme sa kojima apliciraju i koji bivaju prepoznati, podržani na nacionalnom fondu. U svijetu filma tema koja prodaje film je tema u koju verujete i to je ono što, bez obzira na sve poteškoće na koje nailazite, daje rezultat.
Najbolji pokazatelj toga je film “Planina” koji je osvojio glavnu nagradu na Sundance Film Festivalu što je najveći domet crnogorske kinematografije. Tu je i film “Obraz” koji beleži preko 20.000 gledalaca u Crnoj Gori.
Najveće brojke su 1984. godine, postoji zapis da je tokom te godine dva miliona ljudi gledalo film u Crnoj Gori. To su neke zlatne godine crnogorske kinematografije i prikazivačke delatnosti.
Ranije su se filmovi prikazivali slučajno, imali smo privatne bioskope u Podgorici, Nikšiću i Budvi. Sada imamo mrežu javnih bioskopa. Svaki centar za kulturu od Rožaja do Ulcinja prikazuje nacionalni i evropski film.
Mislim da je to zato što verujemo da može da se gleda film i u bioskopskoj dvorani, eto to je ono što prodaje film. Ako imate veru u vašu ideju koju radite, ne može da nema uspeha bez obzira da li je taj proces nastajanja jednog umjetničkog dela kao što je film šest, osam ili deset godina. To su primeri oba filma koja sam navela i “Planina” i “Obraz”.
BUKA: Dakle, postoje teme koje prodaju film i postoje dobri filmovi koje se prodaju bez obzira na temu?
Da. Mislim da ipak vera u ideju koju imate najbolje može da proda vaš proizvod. Najbitnije je da li vi u to verujete, bez obzira da li je to film ili je to bilo šta drugo. Ako u nešto verujete onda je sve moguće.
BUKA: Filmski festival Herceg Novi je zvanično akreditovan od Međunarodne federacije udruženja producenata. Koliko je to važno za festival, ali i za Filmski centar i za domaće i regionalne filmske stvaraoce?
U našem okruženju postoje festivali i sa većom tradicijom postojanja, sa većom popularnošću kao što je Sarajevo film festival u koji gledaju svi iz jugoistočne Evrope koji je prepoznat na mapi svjetskih filmskih festivala, ali za nas je velika stvar akreditacija Filmskog festivala Herceg Novi.
Biti akreditovan znači biti i nagrađen, ali te nagrade prate i obaveze koje podrazumevaju akreditaciju. To je potvrda svega onoga što radi ovaj festival. Direktor je izjavio nedavno da su se četiri države promenile, a ostao je taj jedan festival, a ovo je ujendo potvrda autorima
da budu na jednom mestu, da imaju mesto okupljanja koje je prepoznato i od strane evropskih i svjetskih asocijacija i federacija. To nam svima nama daje motivaciju da nastavimo da radimo ono što je Filmski centar Crne Gore pokrenuo pre tri godine a to je da smo postali domaćini industrijskih dana na Montenegro Film Rendezvous u okviru Filmskog festivala Herceg Novi. To je takođe doprinijelo akreditaciji festivala. Pozivamo evropske i svetske filmske delatnike da dođu, da budu naši gosti i da pogledaju šta mlada crnogorska kinematografija sa već ostvarenim autorima, ali i autorima koji su tek u povoju može da ponudi.