Najsporniji dijelovi reforme autorskih prava su članci 11 i 13. Iako
su se mnogi, čak i članovi Evropskog parlamenta protivili tim člancima,
oni su izglasani s 13 glasova ZA, 12 PROTIV za Članak 11, te 15 glasova
ZA i 10 PROTIV za Članak 13.
Članak 11 se bavi “pomoćnim autorskim pravima” i tzv. “porezom na
poveznice (linkove)”, što znači da bilo koja stranica koja objavljuje
isječke novinarskog sadržaja online mora prvo dobiti licencu od
izdavača, sve do 20 godina nakon objave originalnog sadržaja. To se
odnosi na društvene mreže poput Facebooka, Twittera i Reddita koje s
linkovima objavljuju i thumbnailove s fotografijama i sažecima, ali i
druge stranice poput web agregatora vijesti, appova za vijesti ili
fact-checking stranica.
Članak 13 koji odgovornost za kontrolu korištenja autorskog sadržaja u
potpunosti prebacuje na pojedine internetske stranice, uvodeći pritom
ideju automatskog filtera sadržaja koji bi de facto zabranio korištenje
popularnih memova poput Grumpy cat, ali i citate s Wikipedije i razne
druge stvari koje su uobičajeni i ustaljeni dio internetske
komunikacije.
Tako, primjerice, stranice na koje korisnici uploadaju fotografije
moraju na zahtjev skenirati sve trenutne i buduće fotografije te
provjeriti je li došlo do kršenja autorskih prava.
Isto će vrijediti i za glazbu objavljenu bez autorskih prava na
YouTubeu, što će znatno izmijeniti način kako ova videoplatforma
funkcionira. Iako će ova mjera značiti dodatni trošak za Google,
Facebook i Twitter, puno su ozbiljnije posljedice za malene stranice
koje nemaju resurse za nadzor sadržaja koji dijele korisnici koje imaju
ovi internetski giganti.
Članak 13 ne predviđa pravne sankcije za probleme koji mogu nastati
zbog pogreške automatskih filtera, zbog čega se postavlja pitanje kako
će se rješavati postupci pogrešnih uklanjanja sadržaja s interneta.
Ova odluka ne znači automatski da je sve gotovo i da će novi zakon
stupiti na snagu. Ona zapravo potvrđuje stajalište Evropskog parlamenta o
reformi autorskih prava prije ulaska u završnu fazu zakonodavnog
procesa. No, prije toga protivnici mogu tražiti da se održi plenarna
sjednica parlamenta na kojoj bi svih 751 parlamentaraca glasalo o
zakonu. No, i za odluku o održavanju te sjednice potrebna je podrška
zastupnika. Stoga je već započeta kampanja kako bi se ta plenarna
sjednica održala.
Kako će sve završiti zasad nije poznato, ali protivnici tog zakona
pozivaju građane da se obrate parlamentarcima svoje zemlje te da ih
natjeraju da čuju njihov glas.