Poznati, prihvaćeni glumac i nadobudna,
mlada redateljica upoznali su se prvi put u Subotici 1990. godine i
svima osim njima činilo se da su savršen par. Dobro, i Rade je brzo bio
fasciniran 20 godina mlađom Lenkom, ali ona nije bila impresionirana.
Tek je završila akademiju i planirala je istraživati kazalište,
otkrivati nove glumce i ići u svijet. A onda se neočekivano zaljubila u
Šerbedžiju.
– Upoznali smo se 1990. godine u Subotici. Došao je raditi “Kralja
Edipa” na tamošnjem festivalu. Tek sam završila akademiju i došla sam
raditi manju predstavu. Radila sam s njegovim studentima s novosadske
akademije. Jedan dan smo se susreli u tajništvu teatra. Imala sam
problema s nekim od njegovih studenata i htjela sam s njime o tome
osobno razgovarati. On je imao 43, a ja 23 godine. Mojem ocu i majci to
je bio drugi brak, a otac je od majke bio stariji 18 godina. Nije mi
bilo nimalo neobično da se kao mlada zaljubim u muškarca koji je 20
godina stariji od mene. Oduvijek su mi se sviđali muškarci koji su
stariji od mene, koji imaju više životnog iskustva. Sve je išlo vrlo
brzo iako nisam očekivala da će se razviti u ljubavnu vezu. Radu nisam
poznavala, ali znate kako je to u kazališnim krugovima – kruže tračevi i
svakakve priče. Fascinantno je što su sve ljudi sposobni izmisliti iz
zavisti – ispričala je za Jutarnji list Lenka.
Sve je, zapravo, počelo tako što je Šerbedžiji, tada već velikoj jugoslavenskoj glumačkoj zvijezdi, kolegica Inge Appelt rekla: “Ovu bi malu mogao oženiti”, pokazujući u Lenkinom smjeru.
Odmah mu se svidjela, a 20 godina razlike, pokazat će se, nije
smetalo ni njemu ni njoj. Unatoč njezinom prvotnoj neoduševljenju, kad
su se upoznali, odmah su “kliknuli”.
– Da, bila je neka kemija, mada sam ja imala neke predrasude kad sam
otišla u Suboticu, tek sam bila završila Akademiju. Više me privlačila
neka alternativna scena i neke nepriznate i nepoznate vrijednosti.
Avangarda je bila pravac u kojem sam razmišljala, sva sam nešto bila u
fazonu rušenja priznatih vrijednosti. Rade je glumac koji je toliko
priznat, voljen, koji je mnogo postigao pa se nije uklapao u moje ideje o
svijetu. Potpuno me razoružala ta njegova jednostavnost, iskrenost i
čistoća, neki skoro dječački duh. Baš me osvojio kao čovjek – rekla je
kasnije Lenka.
Navodno su već nakon nekoliko dana počeli živjeti zajedno, a Lenka
danas tvrdi da dugo nije htjela nikome priznati da je s Radom.
Ali, već godinu dana poslije njih su se dvoje vjenčali i ubrzo su
čekali prvo dijete. No, sreća im tada nije išla na ruku. Počeo je rat, a
Šerbedžija je bio jednako omražen u Zagrebu i Beogradu jer je zagovarao
mir. Najgore je krenulo baš kad im se rodila prva kći Nina.
– S nekoliko prijatelja otišao je proslaviti rođenje naše kćeri. Te
noći je jedan čovjek potegao pištolj na njega. Svašta mu je rekao,
vrijeđao ga. Možete zamisliti što se sve tu događalo. Sutradan je Rade
otputovao u Ljubljanu gdje je s Radkom Poličem Racom
igrao predstavu u Cankarjevom domu. Nazvao me i rekao da moram doći u
Ljubljanu. O napadu i potezanju pištolja nije mi rekao ni riječi.
Osjećala sam da se nešto ozbiljno događa. Nina je imala tek šest dana
kad sam krenula prema Sloveniji i to preko Makedonije, a Rade mi je tek
kad sam došla ispričao što se dogodilo i zašto smo morali otići –
pričala je redateljica.
Teški su se dani nastavili, ali otvorila su im se vrata kad ih je u London pozvao glumac Anthony Andrews, s kojim je Rade prije surađivao…
Nastavak priče čitajte OVDJE.
Izvor: 100posto.hr
Piše: Ines Madunić