Ironman je serija utrka koje organizira World Triathlon
Corporation u kojoj je potrebno bez odmora plivati 3,8 km, voziti
biciklo 180 km te na kraju trčati maraton, odnosno 42,2 km. Koji segment
vam je bio “najlakši”, odnosno gdje ste se pokazali kao najbolji
sportisti?
Erol: U mom slučaju plivanje je bilo najmanje teško
iako smo plivali znatno duže nego što je propisano zato što je nemoguće
plivati idealnom, mjerenom putanjom u vodi na otvorenom. Plivanje
najkraće traje i prvo počinje tako da obično je za većinu triatlonaca
nešto manje zahtjevno od bicikla i trčanja.
Tomislav: Plivanje mi je bilo “najopušteniji” dio
trke, pogotovo jer su od ove godine na takmičenjima uveli tzv. rolling
start, kada svakih 5 sekundi 10 takmičara ulazi u vodu. Na taj način se
izbjegla gužva a i sigurnost takmičara je bitno poboljšana ovakvim
početkom trke.
Trčanje dolazi na samom kraju, kada su učesnici već
poprilično potrošili energiju. Da li je vama olakšavajuća činjenica to
što u ovoj disciplini inače imate zavidno iskustvo?
Erol: Jeste, svakako. Znamo da u svakom trenutku
možemo pretrčati 42,2 km i na osnovu iskustva znamo gdje su nam krize na
maratonu pa se možemo organizovati shodno tome. Iskustvo pomaže da
uočite rane signale dehidratacije, problema sa mišićima ili ekstremnog
umora pa da reagujete blagovremeno. Da se razumijemo, sve to ne znači da
je lako jer 42,2km su 42,2km za pretrčati I treba to uraditi.
Tomislav: Iskustvo je dobra stvar, ali ipak treba
tih 42,2km trčati i to je svaki put novi izazov, kako za tijelo tako i
za psihu učesnika. Trčati maraton je potpuno drugačije od učešća na
Ironman triatlonu, jer ste već prilično umorni I potrošeni kada dođe do
trčanja maratona, posljednje discipline.
Kako su izgledale vaše pripreme?
Erol: Bio sam potpuno posvećen i imao sam često i po
dva treninga dnevno. Spremao sam se trenirajući sva tri sporta svake
sedmice. Vikendom su bili dužinski treninzi bicikla i trčanja. Zima i
klimatski uslovi u prvoj polovici godine su nam znatno otežali
situaciju. Uz, u prosjeku tri posla koja sam radio, nisam uspijevao
imati više od 11 sati treninga u jednoj sedmici. Porodica i društveni
život podnose malo veću žrtvu zaista i treba biti svjestan činjenice da
ako ne trenirate onda planirate ili razmišljate o treninzima i ishrani
tako da ste neprekidno fokusirani na takmičenje.
Tomislav: Maksimalna posvećenost i upravljanje
vremenom su najvažniji elementi kada govorimo o pripremama za jedno
ovakvo takmičenje. Pored redovnih poslova i svakodnevnih obaveza,
najveća umjetnost je “stvoriti” tih 12-16 sati za trening, ne uzimajući u
obzir i sate koji su potrebni za odmor. Trenirati tri sporta u isto
vrijeme zaista testira upornost i fizičke granice do kojih ste spremni
ići.
Koliko vam je u tome pomogao vaš trenerski angažman i dugogodišnje iskustvo u Školi trčanja?
Erol: U Školi trčanja koju nazivaju
#najpozitivnijapricaugradu trenerski angažman definitivno pomaže.
Treninzi trčanja sa školarcima dobro dođu i nama tokom priprema. U školi
smo naišli na fantastične ljude koji su nas bodrili i bili nam velika
podrška za ovo takmičenje.
Tomislav: Prije svega naša škola je jedna
fantastična, rekao bih, sportska i društvena zajednica. Podrška
polaznika i drugih trenera je zaista bila nevjerovatna, ali svakako
treba uzeti i u obzir kilometre koje smo zajedno trčali na treninzima.
U okviru fizičkih priprema bitna je, osim treninga, i zdrava ishrana. Šta na vašem meniju na dnevnoj bazi nužno mora biti?
Erol: Treninzi i ishrana imaju za mene podjednaku
važnost, a ishrani uvijek posvećujem posebnu pažnju što mi i osigurava
iznimnu efikasnost i daje više energije za sve obaveze i poslove. Moj
način ishrane je već dugo vegetarijanski. U većini slučajeva imam svaki
dan po jedan obrok od svježeg voća i povrća. Nastojim da imam više
manjih obroka dnevno i da ne jedem iza 19 sati. Biona kikiriki puter i
nekoliko Dukat proizvoda moraju biti tu gotovo svaki dan. U voćni
smoothy ujutro stavljam Dukat grčki jogurt i generalno nakon dugih
treninga sam takođe redovno konzumirao Dukat light jogurt jer mi je bio
potreban veći unos proteina za oporavak mišića.
Treba svakako imati u vidu da je u sportovima izdržljivosti težina
neprijatelj rezultata i uvijek je dobro riješiti se par kilograma te
dostići optimalnu težinu.
Tomislav: Mnogi sportski stručnjaci i treneri tvrde
da je pravilna prehrana važnija od samog treninga, tako da je to jako
važan segment kada govorimo i pripremama za ovakvo jedno takmičenje.
Dobro izbalansirana prehrana i više manjih obroka dnevno su ključ
uspjeha. Proteini, ugljikohidrati, masti, šećeri, sve je to sto nam
treba za normalno funkcionisanje. Doručak mi je definitivno najvažniji
obrok, a Dukat b.Aktiv LGG Smoothie je odličan izbor za početak dana.
Pogotovo sa novim okusima, a moj omiljeni je ananas i jagoda.
Od 2869 osoba na startnoj
listi njih 459 nije završilo triatlon. Najviše osoba je odustalo prije
ili tokom plivanja dok je tokom vožnje biciklom i maratona odustalo 135
osoba. Tokom maratona hitna pomoć je radila punom parom jer su tijela
mnogih učesnika u 13 ili 14 satu takmičenja počela da otkazuju. Preko
400 odlično istreniranih i još bolje opremljenih osoba nije završilo
takmičenje, otkrivaju naši sagovornici.
U ovakvim takmičenjima postoje li trenuci kada tijelo posustaje ali vas duh tjera naprijed i bude presudan faktor uspjeha?
Erol: Najvažnija snaga je unutar nas samih jer niko
osim nas neće plivati, pedalati i trčati. A vanjska podrška je bonus,
ali istovremeno i najljepši dio cijele priče jer bez te podrške voljenih
i dragih osoba bilo bi vrlo prazno. Podrška supruge i sestre su mi
tokom trke bile dodatna motivacija, ali zaista cijeli tim za podršku je
bio fantastičan, a dodatna motivacija su bila i sve poruke koje su nam
stizale iz BiH, posebno od naših školaraca. Dakle sve je to pomoglo za
uspjeh i da se lakše prebrode oni trenuci krize kada bi tijelo da stane,
što se naravno desilo više puta u preko 14h koliko je trajalo
takmičenje za mene.
Tomislav: Uvijek dođe do momenata kada posustanete,
ali treninzi i priprema su ono što nam daje samopouzdanje i snagu da
nastavimo dalje. Ovakvo jedno takmičenje jeste zaista fizičko
iscrpljivanje organizma do krajnjih granica, ali ako niste mentalno
spremni za iskušenja i krize, vrlo lako se možete naći u problemima da
ne završite takmičenje.
Kakav je osjećaj ostvariti uspjeh u ovako zahtjevnom takmičenju i biti Ironman?
Erol: Još ne mogu da pojmim da sam prešao 226 km na
jednoj trci. Osjećaj je jako lijep jer pokazuje da snagom uma te
vrhunskom motivacijom i organizacijom možete apsolutno sve postići u
životu. Ljudi u Klagenfurtu su nam čestitali kada su saznali da smo
pripreme obavili u gradu i zemlji gdje nijedan idealan uslov za pripreme
za Ironman takmičenje ne postoji.
Tomislav: Ja volim reći da je najljepši osjećaj kada
prevaziđete i pobijedite sami sebe. Završiti ovakvu jednu utrku je samo
potvrda da su barijere samo u našim glavama, te da možemo mnogo više od
onoga što uglavnom mislimo. Pripremati se u našim uslovima za Ironman
triatlon je pravi podvig, pogotovo kada imamo u vidu da je i sam izlazak
na cestu sa biciklom rizik jer nam još uvijek nedostaje saobraćajne
kulture kada se radi o biciklistima na cesti i odnosu vozača prema
njima.
U odnosu na klasične maratone da li vam je ovaj triatlon ponudio atraktivnije ali i zahtjevnije sportsko takmičarsko iskustvo?
Erol: Ironman triatlon je zaista atraktivan izazov
koji vas na vrlo temeljit i kompletan način izmori i iscrpi u
potpunosti. Radi se o najtežem jednodnevnom takmičenju na svijetu.
Znatno je teži od samog maratona. U slučaju ove triatlon distance
klasični maraton dolazi tek na kraju, nakon osam do 12 sati plivanja i
vožnje bicikla tako da maraton počinjete vrlo umorni što je samim tim i
znatno teže.
Tomislav: Ironman triatlon je izuzetno kompleksno
takmičenje sa aspekta i same organizacije. Iskustvo sa Ironmana je
zaista nešto sto se rijetko može sresti u svijetu sporta. Toliko napora,
truda, treninga, emocija, a sve da bi na kraju prilikom prolaska kroz
cilj, zvanični spiker prozvao vaše ime i rekao: “You are an Ironman!”.