Papa stavlja BiH u središte svjetske pažnje
„Jesam li ti rekao da ću vam doći“, rekao je papa Franjo
s osmijehom na licu banjalučkom biskupu Franji Komarici kada ga je
ovaj, s ostalim bosanskohercegovačkim biskupima i nadbiskupom posjetio u
tradicionalnom pohodu „Ad limina“. Franjo je, očito, Bosnu i
Hercegovinu odavno stavio u sam vrh svojih prioriteta i prvom prilikom
odlučio realizirati svoj posjet. Svima se nameće logično pitanje –
zašto? Zašto je poglavaru Katoličke crkve Bosna i Hercegovina toliko
važna u ovome trenutku?
Odgovor je praktički stigao na pladnju,
tj. već objavom papina protokola za boravka u Sarajevu, gusto natiskana
programa od jutra do večeri, kojega su sarajevski organizatori, kako su
nam neki od njih posvjedočili, radili po načelu da je bolje predložiti
više, jer će u Vatikanu ionako pola srezati, pa će biti i
(pre)zadovoljni onim što ostane.
No, papa je sve prihvatio!
Susrest će se, dakle, s predstavnicima političkih vlasti, zatim s
pastirima i vjernicima na misi, s predstavnicima drugih vjerskih
zajednica, mladima… Praktički će obuhvatiti sve strukture i nitko neće
ostati nedodirnut. Politika od koje ovisi budućnost BiH, vjernici koji
su „sol zemlje“, pravoslavni, muslimani, Židovi i ostali, bez kojih je
zajednički život nemoguć, mladi koji su nada i države i Crkve.
Vjerski i državni događaj
Svaki
posjet poglavara Katoličke crkve ujedno je i vjerski i državni događaj u
jednom, jer papa dolazi kao prvi čovjek Katoličke crkve kao vjerske
zajednice i kao državnik, tj. „predsjednik“ Vatikana. Ta dvostruka narav
papinskih pohoda omogućuje upravo tu spomenutu sveobuhvatnost. Niti
jedan posjet bilo kojeg vodećeg svjetskog ili vjerskog dužnosnika ne
može se mjeriti s time, bez obzira radilo se o predsjednicima
najmoćnijih svjetskih država ili najutjecajnijih vjerskih lidera. Samo
papa može „zagrliti“ sve.
Pokazalo se to kroz posjete Franjinih
prethodnika, pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., ovim prostorima,
odnosno Hrvatskoj četiri puta i BiH dvaput. Premda je posjet katolicima
na prvome mjestu u duši svakoga Svetoga oca, kako hrabrenje i snaženje
tzv. mjesne Crkve, kroz prethodne posjete ove dvojice papa i sada pape
Franje, vidi se snažna briga za narode ovih područja. Ne samo Hrvate i
katolike, nego i sve ostale.
Vatikan je svjestan da bez
multietničnosti, multireligioznosti i multikulturalnosti ovi prostori ne
mogu postojati. Vatikan ne može pristati niti na jednu nacionalističku
politiku, politiku podjela i sukoba. A upravo je sadašnja Bosna i
Hercegovina talac takvih politika, koje su, pod pokroviteljstvom
svjetskih moćnika izniknule na zgarištu rata.
Pontifikat pape
Franje obilježen je brigom za siromašne, odnosno marginalne. I po tome
ga je svijet prepoznao i zavolio kao popularnu megazvijezdu. Franjo u
tome kontekstu posvete marginalnima dolazi sada i u BiH. Odnosno, kako
to piše vodeći hrvatski teolog dr. Tonči Matulić, dekan Katoličkog
bogoslovnog fakulteta: „U Crkvi su razne pa i suprotstavljene reakcije
na Franjino inzistiranje na siromaštvu, no time siromaštvo ne prestaje
biti u središtu evanđeoske poruke te trajna provokacija i zahtjev
svakome kršćaninu. U skladu s tim Franjo poziva Crkvu da ide na
periferije, dakako na periferije društva, dakle među ranjene, isključene
i marginalizirane, jer ukazuje na neraskidivu povezanost između
ispovijedanja vjere i socijalnog zauzimanja.
U tom je kontekstu
svakako i Franjino apostolsko putovanje u Bosnu i Hercegovinu i posjet
bosanskohercegovačkoj Crkvi i društvu. Ako zanemarimo, uvjetno rečeno,
obvezatno apostolsko putovanje u Brazil u srpnju 2013. godine prigodom
28. svjetskog susreta mladih, sva njegova dosadašnja apostolska
putovanja izvan Italije upućuju na svojevrsnu periferiju, od Turske i
Albanije preko Južne Koreje i Izraela do Šri Lanke i Filipina. Mnogi
apostolski posjeti unutar Italije njeguju također smisao periferije…“
Sve
oči svijeta ove će subote biti uperene u Sarajevo i BiH, jer papa
Franjo je doista suvremeni „superstar“. Upravo ta činjenica izmjestit će
„zemljicu Bosnu“ periferije i margine u središte svjetske pažnje.
Katolike, koji su u BiH, platili golem ceh i prepolovljeni su brojčano,
bez ikakve realne nade u skori povratak, papin će posjet također
utješiti da biti na margini, tj. granici katoličanstva prema Istoku ne
znači biti zaboravljen i odbačen. Odnosno, da dok u BiH bude živio i
jedan jedini katolik, Vatikan i papa brinut će za njega.
Suživot se isplati
Muslimanima
i pravoslavnima, pa i malobrojnim Židovima, papin će posjet uliti nadu
da se suživot različtosti isplati ne samo zbog puke deklarativnost, nego
jer drukčije nije moguće. No, ostaje ono treće i najvažnije – politika.
Hoće li papa Franjo uspjeti i kod BiH političara, a još više kod
svjetskih moćnika, probuditi savjest i interes da prestanu
eksperimentirati s ljudskim životima i sudbinama, kao što to čine u
posljednja dva desetljeća u BiH, veliko je pitanje, jer svjetska sila
svoje apetite najviše voli zadovoljavati na marginama svijeta.
Papa
Franjo zato dolazi u BiH. U duhu svoga pontifikata, koji je posve
različit od dosad viđenoga, prenijeti svim ljudima univerzalnu poruku
Evanđelja da Bog u središte svijeta smješta čovjeka i da su njegova
prava i potrebe, od onih najelementarnijih na život, rad, posao,
obrazovanje, zapravo dio božanskog nauma o čovjeku. Kako u Bosni i
Hercegovini tako i diljem svijeta.
Narodi i vjere u Bosni i
Hercegovini potrebni su ljubavi. Tu ljubav navijestit će im upravo ovaj
papa, koji govori posve drukčijim jezikom od jezika svijeta. Njegova
logika je logika Evanđelja, koja je posve suprotna logici svijeta
interesa, vlasti, moći, korupcije, novca i nasilja. Njegov govor
prepoznatljiv je svima, bez obzira na vjeru, boju i naciju. Svijet ga je
prepoznao kao glasnogovornika nade i za vjerovati je da će ga kao
takvoga prepoznati i u njegovu pohodu Bosni i Hercegovini. Zemlji koja
će ove subote s margina svijeta dospjeti u središte svjetske pažnje. A
nadati se i – ljubavi.
Preuzeto sa Al Jazeera Balkan