<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

SENAD AVDIĆ, NENAD KECMANOVIĆ, JOZO PAVKOVIĆ ZA GLOBUS: O promjenama Ustava i rješenju političke krize u BiH

Globus

Nakon višednevnih razgovora s devetoricom uglednih pripadnika bosanskohercegovačke javne i intelektualne scene, novinar Globusa darko Hudelist pokušao je proniknuti u rješenje političke krize u BiH

19. novembar 2016, 12:00

 Od Hrvata, razgovarao je s politologom Tvrtkom Milovićem, sociologom Ivanom Vukojom i novinarom Jozom Pavkovićem; od Bošnjaka s politologom dr. Šaćirom Filandrom, profesorom Nerzukom Ćurkom i novinarom Senadom Avdićem; a od Srba s politologom dr. Nenadom Kecmanovićem i političkim analitičarima dr. Milošem Šolajom i Anđelkom Kozomarom.

Razilaženja i podjele među njima toliko su velika da je iz njihovih iskaza nemoguće izvući ono što se matematičkim jezikom obično naziva “najmanjim zajedničkim nazivnikom”. Hudelist je primijetio da kod srpskih sugovornika postoji određeno razumijevanje za hrvatsko pitanje u BiH, ali to je ujedno i jedina bliskost ili podudarnost o kojoj se ovdje može govoriti.

Novinar Globusa u tekstu konstatira da rezultati zadnjeg popisa stanovništva BiH, provedenog 2013. i objavljenog u lipnju 2016., zorno pokazuju da se u BiH dovršava, ili je već dovršena, etničko-teritorijalna homogenizacija države, navodeći primjer kako Bošnjaci tvore natpolovičnu većinu stanovništva – 50,11 posto, Hrvata ima manje nego ikad u novijoj povijesti BiH – samo 15,43 posto, čak 220.000 manje nego što ih je bilo prije rata.

Hudelist iz toga izvodi zaključak kako etnička homogenizacija i teritorijalno razgraničenje BiH provedeno u ratu vojnom silom, u miru je samo “fino” dorađeno političkim sredstvima.

O obnovljenoj ideji trećeg entiteta, koji bi Hrvatima navodno trebao osigurati opstanak, Hudelist je razgovarao s glavnim urednikom Večernjeg lista za BiH Jozom Pavkovićem.

„Treći entitet bi sigurno bio stabilizirajući faktor u BiH, jer bi riješio pitanje stalnih hrvatskih frustracija zbog majorizacije, ali i ublažio srpsko-bošnjački entitetski dualizam koji blokira sve pozitivne procese u zemlji. Proteklih 20 godina pokazuje da je ovakva dvoentitetska BiH nestabilna i nefunkcionalna i teško da bi bilo kakav preustroj mogao rezultirati većom nestabilnosti i nefunkcionalnosti.“, kazao je Pavković.

Redoviti profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, ujedno i dekan tog Fakulteta dr. Šaćir Filandra rekao je novinaru Globusa:

„Današnja etnoteritorijalna homogenizacija bosanskohercegovačkog stanovništva nije rezultat demokratskog razvoja ove zemlje, nego ratnog nasilja: etničkog čišćenja, genocidnih radnji, ubijanja civila, koncentracijskih logora, pljačkanja i protjerivanja nesunarodnjaka, dakle krajnje nedemokratskih i nasilnih radnji. Zagovornici realpolitike zaboravljaju nemoralni karakter ovakva stanja: podjela o kojoj je riječ nastala je u odsutnosti etike iz politike, a sada se očekuje da se te neetične radnje politički legitimiraju, što ne ide. Sumnjam da bi ijedan moralan čovjek, a još ih u politici ima, prihvatio postojeće stanje kao “normalno” i na tuđoj nesreći gradio svoju sreću.“

Dr. Filandra je uz to upozorio da bi podjela BiH značila nove “permanentne sukobe”.

Uza sve to, Filandra je još istaknuo:

– Hrvatski političari u BiH s pravom su pojedinim rješenjima (izbor člana Predsjedništva BiH) nezadovoljni i umjesto da stvar riješe s Bošnjacima, okrenuli su se zadnjih godina Miloradu Dodiku i uz njegovu pomoć nastoje ostvariti neke svoje trenutne interese.

Sarajevski novinar Senad Avdić bio je u svojim odgovorima mnogo fleksibilniji od sveučilišnih profesora Filandre i Ćurka, hrvatsko postavljanje na dnevni red pitanja usklađivanja Ustava Federacije BiH s političkom realnošću u toj zemlji ocijenio je “legitimnim”, međutim osobno ne vjeruje ni u kakvu mogućnost bitnije promjene Ustava u smislu teritorijalno-ustavne rekompozicije – barem ne u dogledno vrijeme. Jer, za takvo što, tvrdi, nužna su dva preduvjeta, koja će se teško moći ispuniti.

Prvi je preduvjet “unutarnji konsenzus triju naroda, odnosno njihovih političkih stranaka”, a drugi – “volja međunarodne politike, prije svega Sjedinjenih Američkih Država”. Što se ovoga drugog preduvjeta tiče, Avdić ističe:

– Vidjeli ste kako je nedavno ambasada SAD-a u BiH reagirala, promptno i oštro, na oprezno iznesenu ideju hrvatskog ministra vanjskih poslova Davora Ive Stiera o promjeni Daytona! Američka administracija i dalje je ponosna na svoju ulogu u okončanju rata i uspostavi mira u BiH i mislim da će trebati jako mnogo argumenata da promijene svoj stav prema Daytonu.

Hudelist je razgovarao i sa nekadašnjim sarajevski a danas profesorom u mirovini Univerzitetu u Banjoj Luci dr. Nenadom Kecmanovićem.

– Čini mi se da su Muslimani/Bošnjaci tijekom posljednjih četvrt vijeka manipulirani od tzv. međunarodne zajednice, a oni ili toga nisu svjesni, ili to ne smiju reći, ili neće sami sebi priznati. Najprije su, nagovorom Izetbegovića da povuče paraf s Lisabonskog sporazuma, gurnuti u rat sa Srbima, a potom i s Hrvatima, u kojemu su kao slabiji relativno najgore prošli.

Onda im je, jednako kao i Hrvatima, nametnut Washingtonski sporazum, da bi u Daytonu potpisali sporazum po kojemu su dobili manje nego što im je Lisabonski sporazum nudio bez ispaljenog metka. Uz iluziju, koju im je, navodno, na margini Daytona podgrijao Richard Holbrooke, da će SAD Bosnu naknadno napraviti bošnjačkom, ostali su i bez entiteta i bez unitarne BiH“, kaže dr. Kecmanović.