Vjerujem da ljubav zauzima prvo mjesto u hijerarhiji ljudskih vrijednosti i snaga, ali takođe vidim strah koji se bez predaha bori za taj presto. Razum ne vjeruje nikome do sebi, i to uz mjeru razumne sumnje…
Ne znam šta se dešava, zbog toga i neću primarno govoriti o pojavi virusa nego ću opisati iznenadno neobično stanje i događaje među ljudima.
Poslednjih nekoliko dana cijeli svijet bruji o epidemiji smrtonosnog virusa koji se širi iz Kine prijeteći i drugim državama na Zemlji. Dosadašnje statistike o broju oboljelih i umrlih gotovo da su zanemarljive. Ipak, neke države već evakuišu svoje državljane iz područja žarišta infekcije, dok neke aviokompanije obustavljaju sve letove sa Kinom.
Da li je trenutno mali broj oboljelih rezultat efikasne prevencije kineskih službi koje se time bave, savjesnosti stanovništva, ili taj virus i nije tako smrtonosan, ne znam. Možda sve ovo i nema mnogo veze sa korona virusom, ljudi na društvenim mrežama iznose različite pretpostavke, ja stvarno ne znam.
Rekao bih samo da je dobro to što je realna smrtnost kao i broj oboljelih zasad veoma nizak, i svi smo trenutno potpuno bezbjedni ovdje u Kini.
Pored toga, virusi, razlozi njihovog nastanka i sprečavanje izbijanja i širenja epidemije ustvari i nisu moja oblast, tako da neću govoriti o tome.
Ono o čemu imam određena znanja, a možda i malo dara, jeste posmatranje ljudi, ljudskog ponašanja, pojedinačno i u grupama. Pokušaću reći nešto o tome.
Sredinom januara 2020 godine počela je Lunarna kineska Nova godina ili Festival proljeća.
To je vrijeme kada se tradicionalno okupljaju kineske porodice, kada se ljudi raduju odmoru i spremaju za putovanja.
Ali ove godine, umjesto da to vrijeme provedemo tako, u opuštanju,i putovanju, ili u susretima sa rodbinom i obnavljanju porodičnih veza, kao hladan tuš došla je vijest o izbijanju epidemije. O pojavi smrtonosnog korona virusa.
U samo nekoliko dana, ova vijesti je postala planetarno dominantna i stvorila predstavu da u Kini ljudi masovno umiru na ulici ili da se pretvaraju u zombije.
Upravo ovakve vijesti su, munjevito brzo, jedan potpuno običan i redovan život pretvorile u jednu potpuno neobičnu pojavu i ponašanje.
Realnost zdravlja ljudi je ostala nepromijenjena ali je jednim potezom saopštenja za javnost potpuno promijen doživljaj o realnosti događaja u svijetu.
Iznenada smo zatečeni, novom, simuliranom realnošću proizvodenom masovnim naslovima o epidemije do sada nepoznatog (2019-CoV).
To novo neobično stanje je ono što želim sada da vam opišem i da podijelim sa vama nekoliko anegdota o ljudskom ponašanju koje je nastalo kao posledica ove, rekao BiH, simulirane realnosti i krize. Ono što nije objavljeno kao važna vijesti u vijestima o nepoznatom smrtonosnom virusu, meni se učinilo veoma zanimljivo. Skrenuo bih pažnju čitaocu da su i ove pojave, koje opisujem u nastavku, jednako rijetke kao i broj dosada oboljelih od virusa pneumonije. Ali smatram da upravljati krizom znači držati pod kontrolom i ove pojave, zato ih je važno opisati.
Strah i spasenje
Praznično raspoloženje, ljubavi i radosti, preko noći je zamijenjeno osećajem straha i potrebom za spasenjem. Iako je, pored ljubavi, strah jedan od fundamentalnih određenja ljudskog bića, razlika u prevazilaženju straha i pronalasku puta spasenja je očita kod različitih ljudi. To je ono što privlači pažnju posmatračima ponašanja i stvara zanimljiv kolaž ljudskih karaktera i krize, bilo da je kriza realna ili simulirana.
Anegdota prva – barikade
Ljubav spaja, strah razdvaja.
Barikade su možda najmaterijalizovaniji oblik distanciranja, razdvojenosti, odcjepljenja od cjeline. Vijest o novoj opasnosti po život, je osnovnu životnu snagu, ljubav, u trenutku zbacila s prijestolja i ustoličila strah. Zdravi su se osjetili ugroženim od svih drugih, ostalih, i proklamovali su autonomiju, iako još niko sa sigurnošću nije utvrdio ko je zaista zdrav među nama, a ko nije.
Refleks samoodbrane (samospasenja) je stvorio barikade, a nepoznati ljudi, kao i nepoznata bolest, postali su supstanca predstave o nepoželjnom i neprijateljskom.
Anegdota druga – medicinske maske
Spasenje košta – svaki spasitelj ima svog kupca.
Medicinske maske, koje Kinezi inače često nose zbog prehlade ili povećane zagađenosti vazduha, sada su postale najprepoznatljiviji simbol otpora korona virusu. U marketima je uvijek bilo moguće kupiti različite vrste maski po različitim cijenam, različitog kvaliteta, oblika, boja i tako dalje.
Ali nakon proglašenja epidemije i objave o obaveznom nošenju medicinskih maski na javnim mjestima, prvenstveno u metrou i autobusima gradskog prevoza, marketi su prodali sve maske, a police su ostale prazne.
U uslovima nove realnosti cijene medicinskih maski su brzo porasle, a na tržištu su se pojavile super maske koje su u stanju da zaštite korisnika i do 95% od svih štetnih mikročestica. Cijena ovih maski je takođe prestižna, 20 komada 560 juana (oko 80 KM).
Pored ponuda super maski i gotovo sigurnog spasenja za kupce sa dubljim džepom, tržište je imalo i ponude nižeg kvaliteta spasenja za kupce sa plićim džepom. Povrh svega, uočeni su i second hand konkurenti koji su svoje proizvode nabavljali u korpama za smeće a zatim ih (vjerovatno) uredno reciklirali prije (pre)prodaje.
Ovi poslednji rizikuju da dobiju sedmogodišnje kazne zatvora, tako sam čuo.
Anegdota treća – priznanje krivice
Sami smo sebi krivi, ostaje nam kazna i put pokajanja.
Možda je najemotivnija reakcija na krizu bio poziv na pokajanje. Veoma brzo su se pojavili video sadržaji koji su širili ideju o tome da su ljudi sami sebi krivi zbog nevolje. Čovjek je predstavljen kao prestupnik i to je potkrijepljeno sa mnogim fotografijama i video snimcima koji dokumentuju prestupe, od pogrešnog način ishrane do uzrokovanja ekoloških problema na Zemlji.
Konačna poruka protagonista emotivnosti je vrlo jasno saopštena kroz stihove Majke prirode: Ja ne trebam čovjeka, čovjek treba mene.
Iako emotivno, i protkano motivima roditeljstva, spasenje ovog tipa mi izgleda najmanje optimistično. Kazna je neminovnost. (prilog A3, A3a, A3b)
Anegdota četvrta – matematika optimizma
Znanje je moć, budućnost pripada razumnim.
Analitičari su sagledali situaciju, iznijeli statistike i objasnili stvar. Bespotrebno se diže panika. Ljudi pišu svakakve gluposti, od pojedinačnih slučajeva na društvenim mrežama do većine medija. Kakva epidemija, kakve evakuacije, ljudi jeste li vi normalni? – Pitaju nas predstavnici najracionalnijeg puta spasenja u uslovima nove stvarnosti.
Pa u Americi je 2018. godine umrlo 80.000 ljudi od gripa, što je 700 puta više nego sad u Kini. I niko nije nikoga evakuisao. A Amerika ima pet puta manje stanovnika od Kine. Jeste li u stanju uporediti proste brojeve? (prilog A4)
…
Kad čovjek ima vremena svašta mu dolazi u misli. Tako i ja, prisjećam se one davne besjede:
Čućete ratove i glasove o ratovima. Gledajte da se ne uplašite… Ustaće narod na narod i carstvo na carstvo; i biće gladi i pomori, i zemlja će se tresti po svijetu…
Ali me iznenada vraća u neposrednu realnost glas: Zeemooo, pusti to pisanje bolan, za dva dana će sve proći. Ajd uzmi masku i idemo malo vani, ponesi i dron…