Samo da se zna, postoje prave i one druge ljubavi. Prava je ljubav kad si 110 posto u njoj, kad si tu trajno, nesebično i totalno. Sve ispod 110 posto je kriva ljubav.
Pa znate li u bližoj ili daljoj okolini ijedan takav slučaj? Dok se vi smišljate, magazin Gracija kandidira svoj naučno osmišljen i višestrukim eksperimentima potvrđen prijedlog. Ljubav prema mačkama, o njoj govorimo. Ljubav prema mačkama je, nećete nam zamjeriti na ovom blagom pretjerivanju, jedno pravo božansko osjećanje. Ako vas neko upita kakva je to intimna veza da zavređuje razglabanje i pohvale na sva zvona, slobodno mu uzvratite ovako: to je ono kad sebi kupuješ najjeftinije tene, sandale, košulje i pantalone, a njima najskuplji pijesak, hranu i igračke. Ima pijeska od četiri marke, ali ima i onaj od dvanaest i po, s mirisnim kristalima, da im kaka utone u to prefinjeno čudo kao u reklami, kao kad biser na nekom usporenom snimku upada u svilu. E, samo taj pijesak dolazi u obzir. Ljubav je kad sebi uzimate parizer, mortadelu, travnički, a njima sve najbolje delicije koje se mogu naći u gradu. Ovaj autor je iz solidarnosti spram životinja prestao jesti meso (Snežana Marković: “Životinje su moji prijatelji, a ja ne jedem prijatelje”), ali njegovi kućni ljubimci, dvije prefinjene mačke oprečnih i zahtjevnih karaktera, i dalje jedu svoje jarane. Njima na dušu.
Ljubav je kad voljenoj osobi, odnosno u ovom slučaju – osobama, u svemu unaprijed daješ prednost. Naveče ne zaglavljuješ da one ne bi bile same. Ljeti ne otvaraš prozor, nego se kuhaš na ugodnih 48 stepeni da one ne bi glumile Ikare sa Starog mosta. Ili, recimo, borba za mjesto. Za mačke se zna da su izrazito teritorijalna bića i da su po cijeli dan u konstantnoj borbi za prostor. Naprimjer, taj odvratni mačak, on je radnu fotelju na kojoj obično nastaje ova kolumna pikirao kao svoje omiljeno spavalište. I gotovo. To više nije radna stolica, nego mačkov krevet. Što ga ne otjeraš?, pitaju lažni prijatelji. Da su pravi, nikada ne bi postavljali takva pitanja. Pa mačka je u posvećenom kućnom svijetu ono što je Indijcu krava – sveto stvorenje. Gdje on sjedne, to je zauzeto. I nema rasprave. Ali moraš napisati dva teksta do ujutro. Je li stvarno moram? Ako on odluči da ne ustane, nema tekstova. Mačka je zakon i tu nema nikakvih podzakonskih intervencija.
Dakle, da rezimiramo: mačka je Ljubav, mačka je Sveto Biće i mačka je Zakon. Ima toga još. Mačka je, recimo, i provjereni zlostavljač mehkih gospodara. Kada se u demokratski nastrojenoj kući, u kojoj se konflikti od davnina rješavaju sadržajnim sastancima, kompromisom, popuštanjem, blagim osmijehom, ako se, dakle, u takvoj kući zatekne neki tvrd i podao mačak, onda kompletan koncept porodične komunikacije pada u vodu i budite sigurni da slijedi mačji mobbing. Na koji će svi ukućani radosno i bez gunđanja pristati. Ljubitelji neposlušnih pasa plaćaju onog Cesara da im ustroji ljubimce. Ljubitelji živopisnih mačaka tragaju za Cesarom koji bi ih naučio kako da budu još popustljiviji i ponizniji pred svojim miljenicima.
Glavna karakteristika mačjeg mobbinga: možda je Šangaj zaista novi epicentar svijeta, najnoviji glavni grad 21. vijeka, ali u vašoj kući nema ni novih ni najnovijih centara. Centar su samo mačke. Pijesak im mora biti mirisan, skup i uvijek besprijekorno čist. To nije pitanje higijene, nego stvar mačjih manira. I principa. Porodica ustaje s prvom mačkom koja se probudi, a na spavanje odlazi tek kad i druga mačka odustane od zajebavanja i utone u san. Što znači da ljudskom segmentu obitelji na raspolaganju ostaje tri do pet sati efektivnog spavanja. Kome ne odgovara, eno mu hotela, pa nek se tamo ispava koliko mu volja.
Vikende zaboravite. Ili ćete ostati kod kuće, da mačkama ne bi bilo dosadno i da se, jadne, slučajno ne bi osjetile usamljenima, ili možete ići gdje vam srce poželi, ali da i njih povedete. Kada mačke idu s vama, onda je to projekat koji najviše podsjeća na kampovanje, jer im morate ponijeti apsolutno sve: biranu i isključivo svježu hranu, čvrstu i tečnu, omiljene posude, pijesak i sve igračke, kako bi u novoj sredini imali nešto što ih podsjeća na dom. Inače bi mogle doživjeti stres. Mačke, također, mogu pretrpjeti strahovit psihički uznemiraj ako neko viče na njih. U nas nikada nijedna mačka nije bila uznemirena. Mačke ne vole ni kad ih ružite ako vas ugrizu. Jer one imaju strahovitu potrebu da vas ponekad strahovito ujedu za ruku i da taj ujed produže na beskonačno. Tako zadovoljavaju najdublje animalne porive, a svaki zaljubljen čovjek svom će predmetu obožavanja ispuniti svaku potrebu i svaku želju. Prevedno na ljudsko-mačje relacije, svaki iskreni prijatelj mačaka to će im ultimativno dozvoliti, pa šta god da mu bude s rukom. Vlasnici mačaka ugrize po rukama, nogama, vratu i ušima nose s ponosom, kao da je riječ o tetovažama, a ne o opasnim tjelesnim povredama.
Ako to nije ljubav, onda mi zaista o ljubavi ne znamo ništa. A ako se vi s odobravanjem smješkate dok ovo čitate, onda ste zreli za jedne fine, lijepo odgojene mačke. Ili bar za nekakvog ćuku.
Preuzeto iz magazina Gracija.ba