Na svijetu ne manjka nagrada koje veličaju diplomatiju, mirovne napore i humanitarna dostignuća. Međutim, ona koja bi trebalo da bude dodijeljena 10. oktobra i koju je ustanovio komitet koji je izabrao norveški parlament u čast čovjeka koji je izumio dinamit, smatra se jednom od najvažnijih i najvrjednijih pažnje.
Nobelov komitet je proteklih godina napravi prilično loše izbore (Jaser Arafat, Henri Kisindžer, Teodor Ruzvelt…), i trenutno ne postoji previše dokaza koji ukazuju na to da nagrada čini bilo šta u cilju promovisanja mira.
U najboljem slučaju, medijska pokrivenost dodjele ovih nagrada daje komitetu priliku da skrene pažnju na neke važne teme kao što su klimatske promjene (2007), prava žena (2011) i eliminacija hemijskog oružja (2014).
Ove godine bi komitet najbolje mogao da posluži svojoj svrsi uručujući nagradu osobi koja je najviše zaslužuje – nikome. Takav potez bi naglasio da je ovo bila krajnje nasilna godina. I što je još važnije, služila bi kao priznanje da su najpoznatije erupcije nasilja bile krajnje predvidive, rezultat godina individulanih i kolektivnih neuspeha vlada i internacionalnih institucija.
I dok se pojavljivanje ID-a i dezintegracija Iraka i Sirije desilo uzbunjujućom brzinom, ovo su manje iznenadne eksplozije nego klimaks plača koji se pogoršavao godinama. Postoji dosta krivice koja je na sve strane, od umiješanih vlada do onih koji su intervenisali spolja.
SAD, i bivši dobitnik Nobelove nagrade za mir Barak Obama, ove godine neće dobiti priznanje za promociju mira. Obama je podigao dosta obrva u Olsu 2009. godine koristeći svoj pobjednički govor kako bi ukazao na to da postoje trenuci kada je korišćenje sile od strane vlada kako bi se osigurali opšti mir i stabilnost „ne samo potrebno, već i moralno opravdano“.
Nakon pet godina od govora, i dalje je teško tvrditi da je svijet postao mirnije mjesto kao rezultat pravnog upošljavanja nasilja SAD.
Raspad Sovjetskog saveza danas se posmatra kao glavna tačka za veliki napredak mira i ljudskih sloboda. Mihail Gorbačov primio je Nobelovu nagradu za mir tokom posljednjih dana Sovjetskog saveza 90-ih godina prošlog vijeka. Međutim, ovogodišnja kriza u Ukrajini pokazuje da stvari nisu toliko idealne koliko bismo voljeli da mislimo. Po prvi put nakon nekoliko decenija, nova granica u Evropi postavljena je uz pomoć sile, a međunarodna zajednica nije mogla da učini ništa kako bi to spriječila.
Više od 2.000 ljudi izgubilo je život u Gazi i Izraelu, većinom su u pitanju civili. U pitanju je poslednji ciklus nasilja u kom su obje strane krajnje indiferentne na žrtve.
U ovoj godini su tri zemlje u Zapadnoj Africi uništene bolešću koja je vjerovatno mogla da bude kontrolisana da decenije rata i vladavine diktatora i tiranina nisu razrušile zdravstveni sistem.
A ovo je takođe i godina u kojoj smo naučili da strana sa suzavcem može da odluči šta „jedna zemlja, dva sistema“ zapravo znači.
Ne mislim da je svijet izgubljen u beskrajnom ciklusu nasilja, piše Kiting. U posljednjih 12 mjeseci dešavale su se i dobre stvari. Tri od pet najvećih zemalja na svijetu – Indija, Indonezija i ove nedjelje Brazil, održavaju demokratske izbore, a ostvaren je i veliki progres u ograničavanju HIV-a i tuberkuloze – u pitanju su dvije najsmrtonosnije bolesti na svijetu.
Pa čak i uz to, jako je teško pronaći nekoga ko zaslužuje Nobelovu nagradu za mir u 2014.
Komitet bi trebalo da prati primjer Mo Ibrahim nagrade za uspjeh u afričkom vođstvu. U pitanju je najvelikodušnija nagrada na svijetu koja se dodjeljuje pojedincima – u roku od 5 godina daje se 5 miliona dolara i potom 200.000 svake naredne godine.
Međutim, ova nagrada nije dodijeljena tri puta za 6 godina koliko postoji zato što nisu pronađeni odgovarajući kandidati.
To je služilo cilju nagrade – biranje i kompenzovanje afričkih lidera koji su vladali dobro dok su bili na vlasti i koji su je napustili kada je to trebalo da učine – bolje to nego da njeni osnivači razvodnjavaju kriterijume.
Nobelova nagrada za mir nije dodijeljena u 19 prilika, uključujući i najveći period tokom Prvog i Drugog svjetskog rata. Posljednjih decenija, nagrada nije dodijeljena 1972. godine.
Foto: Image courtesy of luigi diamanti at FreeDigitalPhotos.net