Zabrinuti docent književnosti svaki dan dolazeći na posao baci skrušen pogled ka pročelju Zemaljskog muzeja. Avaj, nigdje na tužnoj fasadi ukrštenih crnih drvenih konjića. (Ni plavih nilskih, ni krilatog V…) Ni traga znaku da se opet neka finansijska vila kesedžija smilovala na Bolnog Kulturdojčina. Jedna za drugim zatvaraju se ovih dana pred zakašnjelom pameti napredne inteligencije vrata muzeja, biblioteke i galerije.
Naivno uzdanje u nacionalizam bez nacije okreće se oko sebe u čudu i ne vjeruje da pomoći nema. Dok se okreće, vidi na sve strane novac koji džiglja iz zemlje, tajkunska zdanja, šoping centre, raskošne hotele, staklene palate banaka i osiguravajućih tvrtki. Ne vidi, jer ih više nema, domove kulture i na krovovima grada reklame raskrčmljenih nekadašnjih socijalističkih firmi koje su hranile stotine hiljada građana zavisne i nesuverene Bosne i Hercegovine.
Kome sada kultur-proleter da pokuca na vrata prosjačkim štapom i pruži smrznutu ruku u potkresanoj rukavici? Gdje je sada centralni komitet, ko su danas Đure, Muniri, Hamdije, Džeme, Uglješe? Je li rješenje za grijanje da se Hagada odštampa na bosančici i glagoljici, i prevede na sva tri jezika u službenoj upotrebi, pa da vijeće ministara odriješi kesu? Ili bi se možda galerija održala kad bi iz depoa iznjedrila zaostavštinu Gabrijela Jurkića i u njoj portrete sratnih dobitnika Pivare, Duvanjare i štamparije Oslobođenja?
Dospijevaju kamate nepovoljnih kredita na naplatu, a na istim jaslama guraju se još s kulturom, sport, obrazovanje, policija, vojska, zdravstvo… Jasno je i budali (pa bi trebalo biti i docentu) da su knjige u ovom gradu najvrednije kad gore. I da je muzej najkorisniji kad se iz njega puca. I da neće sloboda umeti da peva ko što je kultura pevala o njoj. I da nema održivosti bez samoodrživosti. Kucnuo je čas da nakon više od jednog vijeka postojanja Zemaljski muzej odraste. U Zemaljski multipleks, u kompleks modernih sadržaja, osvijetljen izvana i iznutra blistavilom luksuza i jet-seta.
Elaborat:
1. Potrebno je reducirati fondove.
Zadržati samo osnovno i najvrednije, ostalo staviti na e-bay aukcije. (Ukoliko uopšte ima kupaca za lokalne trice i kučine.) Oslobođeni prostor preurediti privatnim investicijama u:
a) hotel sa kraljevskim apartmanom (paviljon prirodnih nauka)
b) kockarnicu (zgrada biblioteke)
c) šoping-centar (odjel arheologije)
d) teretanu i velnes-centar (odjel etnologije)
e) multifunkcionalno SFF ljetno bitaničko kino (zimi klizalište za diplomatski kor)
2. Postojeći kadar prekvalifikovati u:
a) vratare, recepcionere, sobarice
b) prodavače, vrtlare
c) krupijee, go-go igračice i konobare
e) masere, pedikire i manikire
3. Angažovati postojeće resurse
a) antičke kovanice koristiti kao žetone za slot-mašine
b) poslugu obući u etnografske eksponate
c) kacige iz arheološke zbirke upotrijebiti za pisoare
4. Kadar iz naučnog inkubatora angažovati na štangi.
Appendix: Ako se neko usprotivi, skrenuti mu pažnju da se trebao pobuniti ranije; kad se vjeroučenje premetnulo u nauku i kad su bogomolje preuzele funkciju čuvara tradicije. Tada je trebalo od fundusa spašenog i sačuvanog u ratu napraviti barikade i braniti kulturu kao slobodnu teritoriju, umjesto životariti podvodeći je kao partijsku kurvu.
Tako razmišlja doecent književnosti prilazeći sa strepnjom Filozofskom fakultetu. Jer pitanje je dana kada će i ta vrata zatvoriti. Jedino je neizvjesno ko će to učiniti: besparica ili redovni studenti, suočeni s ulogom koju u ovakvoj državi imaju – ulogom redovnog obroka u probavnom traktu kvazinauke.
Tekst preuzet sa www.dw-world.de