Fondacija “Udružene žene” Banja Luka u periodu od avgusta 2025. do oktobra 2026. godine sprovodi projekat „Umjetnost kao most: iscjeljenje kroz kreativni međudruštveni i međugeneracijski dijalog“, koji se realizuje uz podršku projekta „Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu“, finansiranog od strane Evropske unije, a koji sprovodi Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP).
Projekat koristi art terapiju kao inovativan alat za psihološko osnaživanje žena koje su preživjele ratno i poratno nasilje, uz istovremeno jačanje međugeneracijskog i međudruštvenog dijaloga. Kroz kreativne radionice učesnice su imale priliku da se povežu, razmijene iskustva i kroz zajednički rad razvijaju osjećaj razumijevanja i solidarnosti među različitim generacijama i društvenim grupama.
Kako ističu stručne saradnice na projektu, siguran grupni prostor pokazao se kao ključan faktor u procesu oporavka. Učesnice su kroz psiho-art program imale priliku da po prvi put bez straha i osuđivanja podijele svoje životne priče, ali i da kroz iskustva drugih prepoznaju vlastite snage.
„Kroz psiho-art program grupnih susreta sa učesnicama koje su preživjele ratno i mirnodopsko nasilje vidjeli smo koliko siguran grupni prostor može biti snažan faktor oporavka i osnaživanja. Mnoge žene su prvi put imale iskustvo da budu saslušane bez osuđivanja, da podijele svoje priče i da kroz iskustva drugih prepoznaju vlastite snage… Tokom grupnih susreta svjedočili smo pomacima od osjećaja nevidljivosti i bespomoćnosti ka osjećaju vrijednosti, pripadnosti i nade“, naglasila je koterapeutkinja Alma Taso Deljković.
Slična iskustva dijeli i koterapeutkinja Dragana Miljević Miljković, koja naglašava značaj podrške i kreativnog izražavanja u procesu iscjeljenja.
„Kroz psiho-art fraktalni program grupnih susreta sa ženama koje su preživjele ratno i mirnodopsko nasilje imali smo priliku da iz neposredne blizine svjedočimo koliko podrška, razumijevanje i osjećaj pripadnosti mogu biti važni u procesu oporavka… Od početne nesigurnosti i povučenosti, mnoge učesnice su do kraja programa pokazivale više samopouzdanja, otvorenosti i povjerenja u vlastite sposobnosti“, istakla je Miljević Miljković.
Učesnice programa navode da su kroz radionice razvile veće samopouzdanje, bolju brigu o sebi, jasnije postavljanje ličnih granica i dublje razumijevanje vlastitih emocija. Kreativne metode rada pokazale su se kao posebno vrijedan alat za izražavanje iskustava koja je često teško verbalizovati, omogućavajući dublju emocionalnu obradu i lični razvoj.
Poseban kvalitet programa ogleda se u spoju umjetničkog izražavanja, psihološke podrške i grupnog rada, što je doprinijelo stvaranju sigurnog prostora za razmjenu i učenje. Učesnice su kao jednu od najvećih vrijednosti istakle osjećaj prihvaćenosti, zajedništva i međusobne podrške.
Kao značajan pokazatelj uspješnosti navodi se podatak da više od 95 odsto učesnica primjenjuje stečena znanja i vještine u svakodnevnom životu, što potvrđuje dugoročan i održiv uticaj programa.
O značaju i ličnim promjenama možda najbolje govore riječi samih učesnica:
„Želim da manje preispitujem sebe i svoje postupke. Da budem srećnija, vidim se kao snažnija i jača.“
„Želim da se više posvetim sebi, da izađem iz uloge spasioca.“
„Ako ne nađeš vrijeme za odmor, tijelo će te naći.“
„Prolazimo kroz život, a nismo ni svjesni kako utičemo jedni na druge.“