Foto: Filip Vučenović @filip.vuc
Živimo u dobu kada se sve čini lako, a ništa nije lagano.
Različite rezolucije, saborovanje, sukob u Izraelu, sukob u Ukrajini, rast desnice u Evropi, digitalna otuđenost, sofisticirane političke manipulacije i izborni inženjering, evropsko prvenstvo u fudbalu, muke Rolan Garosa, Olimpijada, prekinute košarkaške utakmice, otimanje gradske vlasti u Nišu, ubistvo na Vilsonovom šetalištu u Sarajevu, samozapaljivanje na Markovom trgu u Zagrebu ..
Kume, previše je toga, previše. Idem kući ..
***
Ne volim da se zaglibljujem u prozaičnim i sve luđim društvenim temama regionalne i globalne današnjice. Tragam za onim sretnim primjerima od kojih ti bude bolje. Valjda je to normalan psihološki odbrambeni mehanizam, j… li ga.
Sve je veća povika na djecu današnjice, kao da ona nisu naše ogledalo stvarnosti. Svojevrstan „reality check“ svakog našeg nastojanja da sačuvamo porodicu i najmilije. Teško se ponekad nositi sa time, kao recimo prošlog maja u Beogradu.
Međutim, postoji značajan broj pozitivnih primjera, što su me i djeca iz prijedorske gimnazije nedavno uvjerila svojom radoznalošću, otvorenošću i pristojnošću.
Danas ću pisati o takvoj djeci. Doduše, nisu više djeca, neki bi rekli, ali ako ste im roditelj, onda su vam uvijek djeca, ma koliko godina imali. To osjeća svaki roditelj.
I treba im mala pomoć, da budu još bolji.
***
Zamislite današnji Beograd u kom žive tri srednjoškolca. Zvaćemo ih D. A. i V. Oni imaju te redovne, rutinske aktivnosti kao i čitava generacija – škola, kuća, pametni telefon i poneki izlazak, najčešće žesta ili neki koktel. Zamislite zatim da se ovaj trio bavi sportovima, različitim. Zatim da su odlični đaci u jednoj od vodećih beogradskih gimnazija. Nešto što ja nikada nisam uspio. Na kraju, imaju djevojke i ne maštaju da se obogate preko You Tuba ili drugih digitalnih platformi. Povrh svega, pomislite da imaju bend i da sviraju rokenrol. Naprosto nevjerovatno da postoje. Gotovo nezamislivo, obzirom na okruženje i sve ono grdno što sam nabrojao na početku teksta. Apsurdistan iz pjesama Dubioze kolektiva.
E sad kako obezbjediti da ne dođe do „odliva mozaka“, nego da postane „cirkulacija mozgova“ kako reče srpska političarka najpoznatija po jezičkim gafovima (recimo „Jarkovo“ ), nisam pametan.
Jeste zamislili sve ovo?
Jeste, ok. Idemo onda dalje.
Zamišljajte kako su oni takođe dobro usviran bend koji bez tjeranja ide na probe i skuplja novce od džeparca da bi u studijima kod „Pančevca“ vježbali do kasno u noć. (Ne pitajte kako znam, za njih često taksiram.) Entuzijazam. Aktivnost koja nedostaje čitavom društvu.
Zatim vizuelizujte ove formirane dječake kako cepaju EKV, Idole, Peperse, Džet, itd. na sceni beogradskog Doma omladine ili na velikoj bini na Trgu (popularnoj „kod konja“ destinaciji). I to pomislite kako veoma dobro praše. Junački, pa sve zvoni od zvuka i energije. Nepatvorene, mladalačke, iskrene i neiskvarene.
Naše energije. Domaće. Autohtone.
***
Dobro.
Ne morate više da zamišljate.
Oni postoje.
Slobodno se obradujte.
Nabacite osmijeh na lice i nadu u srce. Ima je.
Danas ti isti momci traže priliku da beru maline ili borovnice negdje u unutrašnjosti Srbije. Da li možete da zamislite to, povrh svega?
Jednom treba lova za more, drugom za instrument, a treći traga za novim iskustvima. Ljubi ih majka.
Meni je sve to fascinantno. Kako su oni uspjeli da ostanu normalni pored nas ovakvih?! To je ipak čudo života.
Rezonujem da će vjerovatno postati poznat bend, pa će sve ovo iz ljeta 2024. godine da bude sjajna anegdota u digitalnim zapisima stvarnosti.
***
Elem, da uozbiljimo priču malo. Momci su slobodni od 25. juna i voljni da sedmicu ili dve dobro zapnu kod nekog malog proizvođača u Arilju ili Ivanjici ili …, za prosječno dogovorenu dnevnicu i smještaj.
Molim vas da mi pišete na profil Oguman Adminski (FB i Insta), pa da vas spojim.
I još nešto, obećao sam im da će ovaj poziv postati viralan. Pomozite mi u tom naumu. Hvala veliko.
P.S. Mali voćari Srbije su i ove godine u problemima sa otkupnim cijenama kod hladnjačara i drugih većih igrača. Izuzetna ekipa oko Eko Straže aktivistički pomaže da se ovaj problem smanji i premosti direktnim povezivanjem malih proizvođača i potrošača po većim gradovima Srbije. Potražite viber grupu koju su formirali i kupite odmah malina i borovnica od malih srpskih proizvođača. Aktivan je i agilan po ovom pitanju i Linked In aktivista Aleksandar Džavrić i svaka čast na tome. Puna podrška!
Nadam se da je i ova ponuda domaće radne snage jedna kap u moru koja će nas spasti od samih sebe.
Najvećih neprijatelja, kad se sklone oblaci i razdani dan kao nježni osmijeh majke ..
Nije sve tako crno.