Status prenosimo u cjelosti:
Dosta me vas pita u inboxu jutros za komentar izbora u CG.
Mislim da je stvar jako kompleksna u tako maloj zemlji.
Svaki analitičar jutros piše iz neke svoje busije ili neke svoje predrasude.
Najdalje je otišao nekakav ljevičar iz Hrvatskog Telegrama, kako je Zapad “prodao” Mila i CG, Srbiji za priznanje Kosova.
To je nevjerojatna budalaština.
Taj ne poznaje ni Regiju ni Zapad.
Zapad odavno kao “Zapad” ne postoji. Nije postojao ni za vrijeme hrvatsko-bosanskih ratova. Da se Europa sama pitala Milošević i Karadzić vladali bi još, dugo, dugo. I, makar u Bosni bi još bio Libanon.
(Trump ima interes da se postigne dogovor izmedju Srbije i Kosova, ali i sam zna da je to na dugom štapu, pa čak protokolom, za sada, to vam mogu reći, nije ni planiran njegov susret ili photo opportunity sa liderima pregovaračkih strana).
Dalje, jedini pravi pobjednik izbora, za sada, je jedan pop izvucen negdje iz Srednjeg Vijeka, nekog pravoslavnog “Imena ruže”, ako se još netko sjeća tog romana Umberta Eca i filma radjenom po tome. Amfilohije.
Zakon kojim je Crna Gora, kao država, htjela u svoje vlasništvo da vrati svoju nacionalnu baštinu, jer se iz tih crkava i manastira stvarala i vodila crnogorska država stoljećima, neće biti primijenjen.
Time je Djukanovic “pao” na rijetkom pravom razlogu koga je imao u svojoj politici – pored osamostaljivanja Crne Gore i članstva u NATO paktu – ali ne i na onome
na čemu je odavno trebao pasti.
Stvorio je, naime, najokrumpiraniji sustav upravljanja jednom državom nevidjen do sada od kanala La Manš do stepa Srednje Azije (tamo su mu, u tim stepama, neki od partnera).
Mi ne znamo dal’ taj blok koga cine dvije partije, koje kontroliraju 37-38 mandata (41 mandat je većina u Crnogorskoj Skupštini) kompaktan.
Jedna je očigledno je pod “Upravom”
SPC i zvaničnog Beograda, ali druga, možda i nije.
Dalje, vrlo inteligentan i srčan, obrazovan Albanac iz Ulcinja, Dritan Abazović, vodi deklarativno procrnogorsku, ali, prije svega, antiMilovsku partiju, koja ima 4 mandata i ključni je tas na vagi.
On traži ekspertsku Vladu, a veliko je pitanje hoce li puleni Beograda i popovi to prihvatiti.
I ima li Crna Gora neovisnih i sposobnih eksperata?
Crna je Gora uvijek bila siromašna obrazovanim kadrovima, tko god je nesto znao i naučio desetljećima je odlazio iz nje. Negativna selekcija u samoj zemlji uradila je svoje.
Je li tehnički moguce da ta partija “Crno na bijelo” koalira sa Milovim DPS-om?
Jeste.
Ali, tražit će istrage koje vode u samo srce, u tom slučaju, njegovog koalicionog partnera. Ne vjerujem da to Djukanović bude dopistio. Radije će “pasti” zato što je “Crnogorac”, nego zato sto je na čelu ogromne koruptivne hobotnice.
Osim toga, Djukanovic je najlukaviji čovjek koga sam ikada sreo. Siguran sam da će upotrijebiti sve mehanizme da ipak o(p)stane na vlasti.
Za njega je igra tek počela.
Doduše, provlačio se godinama
kroz iglene uši. Sreća je u politici, u svakom uspjehu, u stvari, vrlo materijalna stvar.
Izgleda da ga je sreća napustila. Kako, inače, tumačiti da je on “mag sigurnog glasa”, izgubio izbore za 3,000 glasova?
Tu je “formulu” inače prodao svom učeniku Vučiću koga su upravo on i Cane Subotić, svojevremeno doveli na vlast u Srbiji, a ovaj se, kako vidimo, sada, žestoko okrenuo protiv svog učitelja. Čak je Djukanovićev dugogodišnji PR savjetnik, inače rijedak medicinski slučaj, reklo bi se, Beba Popović jučer “komandirao” programima svih srpskih televizija.
Dakle, da ne duljimo, još je puno nepoznanica. Tekma je u Crnoj Gori tek počela, karte se miješaju i moraju se promiješati.
To “miješanje karata”
može voditi kaosu, a može i novoj realnosti i stabilnosti.
U svakom slučaju više tamo ništa neće biti isto.
Dosta me vas pita u inboxu jutros za komentar izbora u CG. Mislim da je stvar jako kompleksna u tako maloj zemlji….
Objavljuje Ratko Knežević u Ponedjeljak, 31. kolovoza 2020.