„Kada studenti ustanu, oni nisu samo grupa mladih ljudi na ulicama – oni su glas generacije koja odbija da bude pasivni posmatrač. Njihova borba nije hir, već duboko ukorijenjena potreba za pravdom, za budućnošću u kojoj će imati priliku da ostanu i grade, a ne da odlaze“, kaže psihologinja i porodična terapeutkinja Maja Savanović Zorić.
Studentski protesti u Srbiji nisu samo odraz nezadovoljstva politikama obrazovanja ili ekonomskom nesigurnošću – oni su simptom dubljeg društvenog raskola između generacija koje su odrastale u različitim realnostima. „Mladi danas ne pristaju na šutnju. Oni su rođeni u eri informacija, imaju pristup znanju i svijetu na način na koji ga prethodne generacije nisu imale. To ih čini hrabrijima, ali i svjesnijima nepravde oko sebe“, objašnjava Savanović Zorić.
Snaga kolektivnog identiteta je ključna u studentskim pokretima – upravo zajedništvo daje studentima snagu da istraju. „Kada vidimo mlade ljude kako se udružuju u ime viših ciljeva, to je signal da društvo mora obratiti pažnju. Oni nisu apatični, nisu nezainteresirani – oni su ti koji stvaraju pritisak da se nešto promijeni“, dodaje psihologinja.
Mirni protesti su moćan alat jer ne nude sukob, već poziv na dijalog. To je način da mladi jasno i glasno kažu: “Ovo društvo ne funkcioniše kako treba”. „Svaka velika društvena promjena krenula je od pojedinaca koji su se usudili stati i reći: ‘Ovo nije u redu’. Istorija nas uči da su mirni protesti često donosili najveće promjene. Nelson Mandela je rekao: ‘Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu’ – a upravo to studenti rade. Oni ne čekaju da neko drugi riješi njihove probleme, već se sami bore za rješenja“, ističe Savanović Zorić.
Studentski protesti u Srbiji su više od trenutnog bunta – oni su poruka društvu da mladi nisu samo budućnost, već sadašnjost koja zahtijeva promjene. Kada studenti ustanu, društvo nema pravo da sjedi. Njihova hrabrost i istrajnost podsjećaju nas da prava nikada nisu poklonjena – ona se osvajaju.