Kako nisam nedavno izgubio pamćenje, ova vijest me je iznenadila jednako koliko i moje prijatelje. Izvor za ovakve tvrdnje bio je intervju koji sam dao za hrvatski Večernji list, a koje je „preuzeo“ hercegovački internet portal Poskok.info.
Naslov na ovom intervjuu bio je „Hrvatski entitet je isključivo hrvatsko pitanje“. „Radi se naime o suverenom pravu koje se Bošnjaka ne tiče…“ – rečenica koje nema u originalnom intervjuu. Nakon toga slijede pitanja i odgovori koje su korektno prenijeli (i u kojima se ne spominje ono što stoji u naslovu), a onda dolazi pitanje iznenađenja: „Imaju li Hrvati pravo tražiti svoj entitet u BiH?”. Ovo pitanje mi nisu postavili novinari Večernjeg lista. A potom i odgovor koji, naravno, nikada nisam dao: „Naravno da imaju, to je kao da me pitate ima li kupac vozila pravo dobiti volan za to vozilo? Hrvati su u BiH konstitutivan narod, prema svim konvencijama UN-a suvereni narodi imaju pravo čak i na otcjepljenje i proglašavanje nezavisnosti. U tom smislu, traženje teritorijalne autonomije unutar države kojoj se ne osporava cjelovitost posve je normalan i legitiman proces. Problem Hrvata u BiH više je problem pravne artikulacije onog na što kao narod svakako imaju pravo budući da njihove političke elite to rade loše i nemušto, dok jedan dio hrvatskih političkih snaga, već dugo godina otvoreno služi bošnjačkom nacionalnom projektu. Gledano u širem smislu, Hrvati u BiH već imaju nekoliko “entiteta” budući da su kantoni po definiciji entiteta sami po sebi entiteti. Entitet je u međunarodnom pravu ništa drugo do teritorijalna cjelina sa određenim institucijama i ovlastima. Nad Hrvatima u BiH, međunarodna zajednica konstantno vrši pravno nasilje. Pitanje je dana kada će se taj korpus radikalizirati a onda je pitanje što će ostati od BiH. Naime iako su malen narod, Hrvati u BiH su prevaga, ako njih okrenete protiv BiH mislim da je s BiH gotovo kao političkom idejom.”
Izmišljeni odgovor sadrži loše metafore i apsurdnu ideju da UN konvencije govore o konstitutivnim narodima i njihovom pravu na samoopredjeljenje.
No, to nije sve. Kreativni ispitivač vraća se na originalno pitanje iz Večernjeg, ali daje si slobode da malo „dotjera“ odgovor (dijelovi koji su označeni u boldu): Mislim da su šanse za to, u trenutnim politički okolnostima, vrlo male, no politika je kao vreteno i pitanje je što će sutra biti. Sjetite se Kosova. Tko je predviđao nezavisnost te pokrajine? A Kosovo nije nastanjivao konstitutivan narod nego etnička manjina u Srbiji. Propale reforme ustava BiH iz 2006. i 2009. pokazale su da su čak i minimalne promjene Daytonskog ustava gotovo nemoguće. Stvaranje hrvatskog entiteta predstavljalo bi znatno mijenjanje Daytonskog ustava i tomu se protive bosanski političari ukoliko utječe na Federaciju. Zasigurno bi se tome protivila i Republika Srpska ako bi promjene i nju dotaknule. Kao rezultat, ne vidim da će se takvo što ostvariti, osim ako to ne bude veliki dogovor između političkih elita. Ipak, iskustvo je na tom polju siromašno. Na kraju, popis stanovništva sljedeće godine pokazat će dvije stvari. Prvo, da je broj Hrvata puno manji od broja Bošnjaka i Srba te da brojni Hrvati ne žive u krajevima s kojima manipulira bošnjačka elita kao “nominalno hrvatskim” krajevina. Na taj način past će teorija o multietničkim Bošnjacima, budući da danas etnički mješane sredine u BiH uglavnom imamo u dijelovima koji su nekada bili dio Herceg Bosne.
Obje te stvari pojačat će argumente za stvaranje hrvatskog entiteta no pitanje njegove realizacije ipak ovisi samo od Hrvatima. Često se naime u javnosti postavlja krivo pitanje – hoće li Bošnjaci dopustiti Hrvatima to i to pravo i na to se nekako stalno nasjeda. Nemaju šta Bošnjaci dopuštati Hrvatima niti Hrvati Bošnjacima. Suverena prava naroda su sama po sebi definirana i tiču se samo naroda na koji se i odnose.”
Uz sve ovo, autor izmišljenih dijelova koristi termin kao što je “Herceg Bosna” koji se ne koristi baš nešto previše izvan, moram tako reći “Herceg Bosne” i uz to je suprotno mojoj originalnoj izjavi u kojoj sam zaključio “Obje te stvari potkopat će argumente za stvaranje hrvatskog entiteta.”
Na kraju, zašto bi se bilo tko uopće brinuo za ono što izmisli portal koji se zove Poskok – portal za društvenu dekontaminaciju? U svijetu u kojem živimo, u kojem se priče šire društvenim mrežama kao što je Facebook ili Twitter tako brzo, teško da je ijedan medij istinski nebitan. Riječi se šire čak i kada dolaze sa neozbiljnih portal kao što je Poskok.info, što je dokazano na brojnim prijateljima i poznanicima koji su posumnjali da ja nespretno štitim navodno hrvatskog prava na treći entitet. Uz to, isti članak je prenešen na drugom, ozbiljnijem portal – Dnevnik.ba na kojem je taj izmišljeni intervju privukao nekoliko stotina preporuka, no oni su objavili izvinjenje i odmah skinuli tekst nakon što su obaviješteni o čemu se radi. I tako je nevjerovatnom brzinom nekoliko izmišljenih pitanja i odgovora objavljenih na marginalnom portal postalu “stvarno”.
Dakle, beskrupulozni lažljivci i bezbrižni prenosioci postali su saučesnici i nova priča je rođena.
Uredništvo Poskoka oglasilo se svojom reakcijom koju možete pročitati ovdje