Prokletstva stoga, što u našem društvu svi razgovori završe na politici, bilo domaćoj bilo bjelosvjetskoj, pa me ta tema slomi, isisa mi posljednji atom snage, razvuče pamet po šanku i barskim stolovima, rastoči sav sustav vrijednosti, koji sam gradio decenijama kao temelj svega što ne bi smjelo imati cijenu i onda me bez konsultacija prikuje na križ ne bi li iskupio grijehe zabludjelih intelektualaca, koji po pravilu u zaključnoj riječi, opšteg balkanskog govornika, jesu krivci za sve!
Smrtonosna je poput radijacije ta politička pamet našeg palanačkog mislioca. U svojoj prosječnosti on je neobično zanešen mišlju o vlastitoj posebnosti, izvrsnosti i generalnoj nadarenosti. On sve zna i sve savršeno razumije! Znanstvena činjenica, koja kaže da je prosječan IQ na Balkanu blago ispod razreda koji definira prosjek, ne odnosi se na njega i podla je zavjera Zapada a bome i Istoka, od potrebe do potrebe i ovisno od entitetskog prostora. Izvori koji ga ne definiraju kao Uebermaenscha, u nečijem interesu, a kontra njega i njegovih, bestidno „kleveću i lažu“!
Taj moj opšti komšija, zna kako je i iz kojih razloga počeo ne samo rat „u nas“, već i svi drugi sukobi ikada, uključujući mitološki kanon svih bratomorstava oličen u liku i djelu „druga“ Kaina, kao i svi sukobi koji će se desiti ili se neće desiti ali su u nekom paralelnom Svemiru mogući!
Za njega su krivci uvijek drugi a on i „njegovi“, bilo nacionalni bilo politički njegovi, su žrtve „nake“ zavjere, zlog projekta poput onih opisanih u „Dolasci“-ma. Dobar je samo on (i njegovi), a svi ostali spadaju u kategoriju raspona „loš-zao“. Drugi su nacionalisti, nacisti i fašisti! Drugi su svi „-isti“ a on i njegovi svjetlost „nebeske niše“ usmjerena protiv tame tog beskonačnog zla drugih i drugačijih!
Njegovi su se uvijek branili i imali dobre namjere, oslobađali i osvještavali, donosili mir. Sjekirom, kamom i ognjem kovali su ljestve kojima će se, oni što dolaze poslije njih, uspeti ka zvjezdanim dverima i sjesti u hladovinu Božije sjene!
Uzori mog idealnotipskog sugrađanina su koljači koljača! Njegovi kolju samo one koji zaslužuju biti zaklani, one koji su klali ili bi sutra mogli klati! Njegov koljač je junak koji donosi smrt radi života! Njegovi ratovi nisu da bi se umiralo i rušilo već da bi se živjelo i gradilo na tim grobovima i ruševinama!
On je uvijek u procesu najavljivanja neke tragedije, kataklizme, pomora, novog rata, sa ushi-ćenjem, koje sluti mogućnost nove nade, što nikad ne umire, da će taj rat okončati sve buduće i popraviti sve prošle ratove! Ratovi koje njegovi vode su opravdani, imaju smisla, oni su iz nužde, kao prevencija većeg zla!
Kad nema drugog neprijatelja on ga pronađe među svojima. Temeljitom analizom preventivno razotkriva sve stvarne i potencijalne kvislinge, petokolonaše, izdajnike, uključujući i one koji su krivi jer su «slabog i nepostojanog karaktera i nedostatne vjere u našu stvar»!
Uoči svakih izbora on mikroskopskom preciznošću zna, koje ljude i zašto treba birati, a da bi nam svima bilo bolje! Svih ovih trideset godina bezumlja, nakon izbora on je uvijek znao i nikada nije priznao da su njegovi odabiri bili pogrešni! Jer koliko god bili pogrešni, ti su odabiri za njega bili bili pravi a omaške u procjeni svjesne i namjerne!
Nisu one nastale kao posljedica nesposobnosti da se razluči dobro od zla ili kvalitet od škarta, već kao posljedica podsvjesne želje da se odabere neko poput njega, da pobjedi onaj njemu, njegovim osobinama i sposobnostima blizak! To je razlog, zašto je pošten, školovan, inteligentan, vrijedan, moralan ili principijelan neprihvatljiv na glasačkom listiću! Odveć je to strano mom sugovorniku, odveć drugojačije i samim tim sumnjivo u svojoj nepoznatosti! Svako sebi bira društvo prema svojoj prirodi, pa tako i vlast kakva bi on bio da mu se prilika pruži!
Nije promjena društvenog stanja ono čemu on stremi, niti opšta dobrobit i blagostanje, već isključivo pomjeranje njega i njegovih na toj ljestvici moći, takvoj kakva jeste! Mom dobrom sugovorniku ne smeta ovaj sustav, već mu smeta što on nije taj, koji se o njega omrsio i koji je jamio iz vreće a u med kašiku zabio!
Zato, kad on kaže kako je bolje «da ga jašu njegovi nego njihovi», on se nada da će kroz tu masu njegovih doći prilika da i on zajaše, a što su njemu sličniji oni što jašu, to je veća vjerovatnoća da bi i njegova reda mogla doći u kaleidoskopu mogućnosti dnevnopolitičkih apsurda! Ne treba njemu sposoban, da ga vodi, već nesposoban, koji će u njemu prepoznati sebe, pa mu dati mjesto za stolom udruženih poduhvata!
Da bi poprimio mirise čopora kojem teži, on se utrljava u njihove tragove, mantra njihova imena, lokacije mitoloških «dešavanja naroda», u čežnji za pripadanjem vizualizira likove svetaca čopora i u kreativnom transu oslikava njima zidove urbanog i ruralnog bića kolektiviteta u tranziciji između psihoze i demencije sa obilnim gubitkom sjećanja!
Iz godine u godinu taj mentalni sklop, koji uspravno dočekuje dolazak propasti i radije jede korijenje nego da dođe pameti, prožima sve segmente našeg društva, birajući svijet halucinacija prije nego mirenje sa idejom vlastite pogrešnosti! Kao i kod većine psihopatologija, neće do njega doprijeti glas razuma, savjet ili nedo Bog kritika. Njemu će sasvim racionalno zvučati zaključak u kojem je za poskupljenje životnih namirnica krivac «onaj drugi» iako taj drugi živi u drugoj dimenziji! Njegove konstrukcije i iracionalne konstelacije te riječ po riječ uvlače u to njegovo ludilo sve dok se ne predaš ili ne poludiš u pokušaju otpora!
Uzalud je bijeg od mog sugovornika, jer je i šutnja razmjena poruka kao što je i zaborav vid prisjećanja!