Republika Srpska je pošla putem rehabilitacije i pročišćenja. A najveći neprijatelj Srba, osim „onih tamo“ i promaje, jeste alkohol. Alkohol je, takođe, i najveći neprijatelj muslimana, ali šta nas briga za njih. Alkohol, svima je znano, razara ljudsko tijelo, slabi mu volju i uništava vremenom kognitivne sposobnosti, a time i rasudne moći.
A mi ne želimo da nam stanovnici Republike Srpske budu neoprezni, presahli alkoholičari, zar ne? Jer, tako otupljeni, etanolom poškopljeni, lokalci će postati lak plijen poslovično suvih i trezvenih Bošnjaka, kojima vjera brani konzumaciju ovog šejtanskog opijata i koji samo čekaju da vide pijanog Srbina i zaskoče ga vitalnim nacionalnim interesom ili kakvim drugim papirom, podzakonskim aktom, amandmanom, odlukom komisije…Takvo je to moderno BiH ratovanje.
Zato je rukovodstvo Srpske izdalo fetvu u kojoj se naređuje poluprohibiciono stanje. Što će reći – Svaki insan, na dvije noge, na 2 i četiri točka, u kući, na ulici, u kafani, na slavi, u diskoteci, u svoja i tuđa 4 zida može da loče koliko hoće i koliko ga novčanik služi, ali NE SMIJE biti „vidno pijan“. Malo mi je mistična ta sintagma oko „vidno pijane osobe“. Ima ih koji sprže litru šljive, pa ništa, a opet ima onih početnika, koji nakon drugog malog piva postaju mali Napoleoni. Ne znam ja to odrediti. Ne znam ja, ali ima ko zna! Zato služi država. Za sve ima neko ko zna.
Mora se priznati, na početku purifikacije i pročišćenja naroda bilo je vrdanja i vrludanja.. Prvo su se pojedini ugostitelji, molim ja vas lijepo, bunili što im je naša policija u nedostatku drugog posla, jer je pohapsila sve dilere drogom, upala u lokale i počela vršiti rendom alkotestiranje.
Toliko su lokalne gazde bile drske da su ustvrdile kako im konobari nisu psiholozi da vrše neke tamo procjene. Pa molim vas lijepo, znaju li ti ljudi šta govore? Nisu ni svjesni da je upravo tu nadomak njihovih tvrdnji – rješenje za sve naše probleme.
Stvarno ne znam čemu bunt, čemu tolika hajka na policiju koja radi svoj zadatak. I ne samo da radi svoj zadatak, nego nas oslobađa alkoholne muke i budžetskog nameta. Čak ni meni, skeptiku i diletantu u početku nije bilo baš najjasnije, u ovom odlučnom boju, zašto se uopšte prodaje alkohol u kafanama, kad korištenje istog može biti kažnjivo i da li je neophodno zapošljavanje, štaznam, psihologa u birtijama, makar vikendom na određeno vrijeme? Ali, strpite se, pametan je naš zakonodavac.
Vidite, posve je normalno u svakoj totalitarnoj džamahiriji svjetskoj da vjerska ćudoredna policija hapsi uživaoce alkohola. Republika Srpska je mnogo demokratičnija, slobodnija i naprednija, pa se ovdje vrše isključivo alkotestiranja po ugostiteljskim objektima. Sad za sad se kažnjavaju konobari sa po 400KM, za točenje alkoholnih pića maloljetnicima i vidno pijanim osobama, te vlasnici lokala. I treba ih kažnjavati, kad nisu primijetili goste u „vidno pijanom stanju“. Ili nisu platili stručnu osobu da „primjećuje“ takve ispičuture.
Zagonetka: Ni pijan, ni pješak, ni vozač…?
Shodno prohibicijskim zakonima, direktor Policije Republike Srpske, Gojko Vasić, klikće kako „Ne može pijan ići ni vozač ni pješak“. Nije jasno kud će „ići“ pijani obojica, ali ja bih dodao da policija na terenu potvrđuje da pijan čovjek u Srpskoj ne samo da ne može ići, nego ne može ni sjediti, ležati, levitirati, ni spavati, a da za to ne bude pravovremeno kažnjen. Dosta su kažnjavani samo konobari i vlasnici lokala. Treba preći na supijane, polupijane i pijane goste. Molim lijepo – alkotest, pa shodno broju promila i kaznena tarifa!
Nego, kad smo kod kazni, one su nikakve, rekli bi, simbolične za jednu džamahirijicu.
Tako je, recimo, u Zakonu o javnom redu i miru RS zapisano da “lice koje pri prometu alkohola na licu mjesta piće daje očigledno pijanom licu, maloljetniku mlađem od 18 godina, duševno oboljelom licu, licu zaostalog duševnog razvoja ili podstiče ova lica na uzimanje alkoholnih pića” biva kažnjen novčano, od 400 do 1200 maraka, a pravna lica od 3000 do 9000 maraka.
Zanimljivo je da se u ovoj odredbi zakona ne objašanjava precizno pojam “očigledno pijano lice” niti na koji način ” lice koje prometuje alkohol” može to da utvrdi.
E, tu uskače briljantna entiteska vlast!
Konobari, najčešće, nisu psihijatri, psiholozi, socijalni psiholozi. Ne kažem, ima i takvih. Vremena crna, posla nema. Ali, zašto bi jednom vlasniku ugostiteljskog objekta bilo mrsko uzeti sa biroa nekog od hiljade psihologa i zaposliti ga u svojoj kafani? Nadalje, kako konobari ne smiju legitimisati goste, ne bi bilo loše zaposliti i dječijeg psihologa ili socijalnog radnika da procjenjuje starost gostiju. Vidite, tako će, umjesto jednog, biti zaposlena tri mlada čovjeka u kontroli prohibicionog zakona. Gosta će usluživati konobar, psiholog i socijalni radnik.
A, ponavljam, mudri zakonodavac nigdje nije rekao da se ne smije baš piti u kafani. Smije, kako ne. Ne smije se biti „vidno pijan“. Tako će narečeno, ubiveno „vidno pijano lice“ naplatiti konobaru da ga ne odruka lokalnoj patroli ili će patroli platiti klasičan mito da ga ista ne cepne na alkotestu. A, naš čovjek, dušu da ne griješimo, kad je pijan, širokog je srca i brz na novčaniku. Sve mu se čini nekako sitnije – i ljudi i brojevi i prekršaji i novci u buđelaru. I što je najvažnije od svega, ovo naše čeljade, kao uostalom bilo koje pod kapom nebeskom, voli ono što mu branite. A kad se najviše lokalo – primjerice u Americi – pa za vrijeme prohibicije, naravno. I ko će sad našem inatnom čovjeku poslije 8 piva zabraniti deveto?!
E, tu te, druže, država, na spin uzima! Popij, ali plati, konobaru, državi, a ako ostane para i sebi. I samo loči.
Pijani budžet
I tako je nastao pijani budžet. Produkt čistog simplificiranog genijalca. Jer, ako uzmemo u obzir predstojeće praznike, koji će naredna dva mjeseca drmati našu “džamahiriju“, i pomnožimo broj slobodnih dana sa brojem pijanih ljudi, te ubacimo varijablu korupcionog pijanskog mita, dolazimo do fenomenalnog zaključka. Policija ne treba da dobija platu do februara mjeseca iduće godine! Svakom policajcu ili konobaru od svakog gosta po 10KM sa strane u džep (a, svaki gost je pijan) i eto biznisa. Tako se puni budžet, nevjerne Tome! Tako se gradi bolja, ljepša, uspješnija, zdravija i čistija Srpska! Srpska koja je, ne samo akcizama, alkohol ugurala u budžet, nego to čini i sa konzumentima alkoholnih derivata. Tako se inatno čeljade privodi budžetskoj praznoj kasi.
Dosta je više patroliranja i policijskih dvojki u rashodovanim škodama na pojedinim „kritičnim dionicama“ puta. Mladi, em i dalje piju, em plavci ne smiju zaustavljati crne audije, mercedese, BMW-ove, džipove, a i zadnja bijeda danas ima 20KM za neduvanje u alkofrulu. Loše je to po biznis bilo, a to je znao i prvi policajac Srpske i podređeno mu ljudstvo, a bogami i gospoda iz Vlade.
I zato je akcija prešaltavanja plavaca na urbano gerilsko, čaršijsko zaskakivanje, po kafanama i ulicama u potpunosti opravdana. Zato je to najhumaniji i najposlovniji potez u Srpskoj u skorije vrijeme (ako ne računamo donacije Andrićgradu i izgradnju nenaplatnih kućica na otvorenom, a nekorištenom autoputu.)
Još ako tome dodamo zapošljavanje mladih obrazovanih kadrova sa fakulteta društvenih nauka, koji će u vaskrsloj kampanji „Prvi posao“, kao kafanski administratori, brojati maligane „Kod Ruže“ i u sadejstvu sa konobarima atakovati na zle, pokvarene, pijane goste, akcija STOP ALKOHOLU u Srpskoj zaslužuje bar nominaciju za Nobelovu nagradu za ekonomiju.
A, promislite samo kako je ovo ingeniozna pronatalitetna politika. Upozna se na radnom mjestu mlad konobare i još mlađa socijalna radnica. Zavole se, vjenčaju, dobiju dijete, stave se na listu čekanja u IRB, za stambeni kredit. Sreći nikad kraja.
I zato, u susret praznicima, jedino što mogu poručiti jeste – Pijte ljudi, za sebe, za svoje bližnje, za konobare, gazde, policajce… Pijte da bi napunili budžet. Jer, šta je vaša jetra, šta su vaši bubrezi, pankreas, grlo, krvni sudovi za Republiku Srpsku. Pijte i plaćajte. Vi ste naša prošlost, sadašnjost i budućnost! Nemojte voziti dok pijete! To je opasno, možete ubiti ili povrijediti sebe i druge. Pijte po kafanama, kafićima, diskotekama, stanovima i dvoranama. Ločite i plaćajte državi. Budite alkoholičari sa nacionalnom sviješću!
Ne pitajte koliko vas je država popila, gledajte koliko više možete popiti za državu!
Dragan Bursać je novinar i kolumnista BUKA portala. Možete ga naći na Twitteru @dijalekticar