Milorad Dodik je postmodernistički genije. Čovjek kome je istina, najblaže rečeno, relativna stvar. Čovjek čije ime ide uz laž kao senf uz kranjsku kobasicu, kao pivo uz čips, kao fino vino uz kvalitetnu ribu, kao Momo uz Uzeira, kao…ma shvatate i sami. Milorad Dodik je oličenje čovjeka koji NE GOVORI ISTINU. Kulturno rečeno.
Taj isti Milorad Dodik u par dana kaže kako će opštine u kojima nije pobijedio njegov SNSD ostati bez pomoći Vlade, kako će SNSD čim prije napraviti “Crnu knjigu”, u koju će biti upisani svi oni koji su bilo kada SNSD-u, na bilo koji način, napravili štetu.”
Kaže za vikend, pa porekne u utorak, kao da nikad to nije rekao.
No, da je sva muka u tome. Ali nije.
Mi imamo na vlasti čovjeka koji u svoje dvije decenije vladavine koristi laž kao predizborni, izborni i postizborni aksiom, kojim oblikuje politički život našeg malog atara. Imali smo preko pedeset referenduma, mrežu autoputeva, bolji dio BiH, prosperitet na sve strane…U realnosti, kad iskočimo iz njegovog Matriksa, dobijamo jedan referendum u pokušaju, za koji se ispostavilo da je anketa, kojim je zapravo obmanut narod Republike Srpske, imamo autoput u kukuruzište i dionicu autoputa od Prnjavora do Doboja, imamo Republiku Srpsku kao siromašniji dio BiH…dakle, sve je dijametralno suprotno u realnosti. Potpuna pervertija.
Ali, ni to nije najveći problem.
Osnovna dva problema su nesnošenje bilo kakve odgovornosti za izgovorenu riječ i slijepo vjerovanje naroda u izjave diktatora, koliko god se one kosile sa istinom i realnošću.
Ovo za nesnošenje posljedica u eksperimentu od države, gdje prvo sudije i tužioci, pa za njima kamarila političara NE RADE svoj posao, donekle je i razumljivo. Jadno, nakaradno, neustavno, antidržavno, anticivilizacijski, ali razumljivo.
Najveći je problem u narodu. Prvo, narod ima neviđen problem sam sa sobom.
Promislite malo – U PONDJELJAK DO NARODA DOĐE PROFAŠISTIČKI SNIMAK, NA KOJEM CRNO-BIJELO-U-KOLORU MILORAD DODIK IZJAVLJUJE KAKO NEĆE POMOĆI OPŠTINAMA U KOJIMA NJEGOV SNSD NIJE POBIJEDIO, KAKO ĆE SE PRAVITI “CRNA KNJIGA” NOVIH IZDAJNIKA…
I šta kaže narod?
-Dabome da treba kazniti izdajnike, koji ne vole Dodika, horski muče masa. Dva dana nakon toga, Dodik demantuje samog sebe na svom RTRS-u, tvrdeći kako je on antifašista i kako sebi nikada ne bi dozvolio da izjavi tako nešto. Narod, u roku od odmah, potvrdi kako Dodik nikada (čitaj prije dva dana) nije viđen na snimku gdje govori fašističke budalaštine. Da, dobro ste me razumjeli.
Ljudi, uz klinac istini, potvrđuju Dodikove lagarije i demantije na dnevnoj bazi.
Pa, ima li kakvo objašnjenje za ovu sociopatološku pojavu masovnih razmjera? Ima li dijagnoze za narodni klimoglav na Dodikove izjave o silnom bogatstvu stečenom “legalnim preduzetničkim putem”? Ima li objašnjenja za ovu vrstu psihotične samohipnoze???
Vidite, sva istina se krije u istorijskom i bogme genetskom kodu naroda u nas, koji se sustavno odgaja u podaničkim jaslama, dok ljubomorno čuva svoj divljačko-palanački mentalitet.
I sad, tom i takvom narodu kad date jednog dikatatora, Milorad Dodika, to im dođe kao nagrada za životno (zlo)djelo. Jedan od njih, narodni sin. Onaj koji je pronikao u bit i suštinu sebe i naroda, mentalitetom i porijeklom. Onaj koji navijek koristi seosku doskočicu- “Sa ciganom ciganski, sa gospodinom gospodski”. Onaj koji zna i slagati i prevariti i uteći, ali je jebeno NAŠ.
U Miloradu Dodiku je narod konačno prepoznao sebe. Ne mora se više taj narod kriti iza regula nekakvog uljuđenog sistema. Ne! Ima svog sina, svoju personifikaciju, svoj odraz u ogledalu koji ga predvodi.
Pa, šta i ako Dodik laže? Na kraju krajeva, nije to laž, to je istina, ‘al od juče, racionalizuje polupametna masa. A, danas-Jovo na novo. To što je Dodik koristio rječnik na kome bi mu pozavidjeli i Franko i Musolini zajedno, to što je u kameru diskvalifikovao preko 250 hiljada ljudi, koji nisu glasali za njega i stavio ih u rang nižih bića – Ma, samo opušteno, veli i narod i tzv. novinari.
I zato, nemojte de se licemjerno iščuđavamo i tražimo jaje u Dodikovoj dlaci.
Čovjek laže za sve pare, ali to ljudi VOLE, ŽELE I OČEKUJU. Pa šta mislite da ga narod bira što je lijep i što govori istinu? Ne, naravno.
Ljudi uzrasli i odrasli na laži, koji svoju djecu odgajaju na lažima i mitovima, mogu istinu doživjeti samo kao prijetnju, opasnost i nelagodu.
Laži, Milorade, jer ti zapravo ne lažeš, ti spašavaš ljude surove stvarnosti, ti im pomažeš, doduše jednako kao diler narkomanu, ali im pomažeš novim dopom, da prežive do idućeg dana.
To što je Milorad Dodik priprijetio opštinama i pripadajućem stanovništvu koji nisu glasali za njegovu partiju da će ostati bez pomoći Vlade, to što pravi najnoviji zbornik “domaćih izdajnika i stranih plaćenika” za sve naše pare, eheej, pa to nije istina. To je nešto od juče. Demantovao je predsjednik sve to. To je neko drugi slagao. Neki Milorad od prošlog vikenda.
Vidite, u ovom galimatijsu patoloških laži Dodika i sistema mu, najbitnije je slijediti jedno uputstvo. Takozvani par/nepar. Treba, dakle, znati, kojim danima Milorad iznosi sulude prijedloge, zaključke i ideje, a kojim danima ih demantuje.
Dobro proučiti raspored i prilagoditi mu se. Da vam se slučajno ne bi desilo kako, namjesto predsjednikovih budalaština, uhvatite sami sebe u laži.