To da se tinejdžerke fotografišu poluobnažene i da kače svoje fotke po društvenim mrežama nije nikakav ovdašnji izum i specijalitet. Maloljetnice diljem svijeta to rade već desetak godina. Pa, otkuda tolika medijska pomama i osuda ovog fenomena baš danas na Balkanu.
Droljasto licemjerstvo
Mediji su se dosjetili kako je to baš sad najveći problem na svijetu. U Ukrajini je primirje, narod poslije Uskrsa odmara, jednom riječju, ništa se ne dešava. Jako je zgodno u toj medijskoj rupi pokrenuti dobar, unosan biznis na jedan dan. Stavite obnaženu fotografiju maloljetnice i glumite puritanca, zgražavajući se nad istom. Em ste u očima svjetine moralna medijska vertikala, em vam tiraž, klikanost i gledanost u ovim aprilskim “kiselim krastavcima” skače do neba.
Nego – Šta je sa svim tim polugolim tinejdžerkama koje, navodno, svojim obnaženim tijelima sablažnjuju prečisti puk?
Prvo, ako im je iko napravio reklamu, onda su to mediji. Tako je njihova “droljasta” FB stranica za samo jedan dan dostigla brojku od preko 60 000 lajkova, čega se ne bi posramile ni oficijelne visokokomercijalne fan stranice. Zato je spočetka prosto glupo, snishodljivo i licemjerno pričati kontra dječije golotinje i reklamirati istu, ne bi li se kako namakao veći tiraž.
Drugi par opanaka u ovom našem svijetu je odistinski život narečenih djevojaka i njihove vaspitno-pedagoške relacije sa roditeljima. Kad smo kod relacija, one bar u smjeru roditelj-dijete i obratno više ne postoje.
Dok ćaća i mater odavno grcaju u dužničkom ropstvu, dok im se komunikacija svela na par psovki i dok iščekuju prvi u mjesecu da zakrpe bušni budžet, klinci su im već desetak godina u virtuelnom svijetu. Tu na dva klika od pornografije, izmaštanih holivudskih života i supismenih idola koji svojim žitijima jasno govore da put do uspjeha ide preko kreveta ili preko pištolja. A može i oboje.
Tako nesrećni roditelji u transgeneracijskom jazu posljednji saznaju istine o fakticitetima života u ovom stoljeću. A to podrazumijeva bolna saznanja da se njihovi mezimci i mezimice godinama unazad seksaju, orgijaju, opijaju, drogiraju i da je to društveno prihvatljivo ponašanje. A to ponašanje aminuje televizija, internet i njihovi idoli koji vise na medijskim platformama.
Ako voditeljke političkih emisija liče na jeftine silikonske pjevaljke, ako silikonske pjevaljke liče na porno dive, nije li posve logično da bezmalo svaka curica želi biti porno kraljica? Ne, ne želi ona biti odlikašica, studentkinja, balerina, doktorica…nego, konkretno, glasno i jasno, više stasom nego glasom, želi biti porno zvijezda.
Pošteni kapitalizam i nepošteni ljudi
Kapitalistički odnos je do kraja iskristalisao ono što se prije desetak godina samo u tragovima pojavljivalo i što je nailazilo na salve osuda, a to je kult tijela. Danas je taj kult SVE. Izvor i ušće svog bivstvovanja adolescentskog. Tijelo, ljepše, mlađe, napetije treba pod hitno pokazati. Sad i odmah!
A, svi alati su tu. Od, bezmalo, besplatnih mobitela sa solidnom optikom, do društvenih mreža koje će ovjekovječeno mlado tijelo prigrliti i nošeno hiljadama lajkova dići na pijedestal konačnog trijumfa.
Pa, razmislite na čas o semantici. Riječ “drolja” je do prije samo par godina bila izuzetno uvredljiva i diskriminatorna. Ona je to još uvijek, ali samo za roditelje, koji su, velim, poodavno van objektivnog vremena i prostora. Za ostatak svijeta, “drolja” je tražena i prestižna roba. “Mlado meso” koje se najlakše i najbrže unovči.
Ako pogledate fotografije djevojaka (a možete, pošto još uvijek nije zabranjeno i to su uradili svi), vidjećete da su se one za čin ovjekovječenja i distribucije svog mesa i te kako pripremale. Vidjećete da su mnoge provele mjesece života u teretani, da su imale već estetske zahvate. Vidjećete da su uložile trud u svoju prezentaciju na najvećoj stočnoj pijaci na svijetu – Fejsbuku.
Ono što je Hegel zvao “duh vremena” nezaustavljivo melje sve pred sobom. Tako i nad fenomenom mladalačke golotinje masa stoji (u raznoraznim položajima, da se razumijemo) i gata šta sa njim. Za tabuiziranje je prekasno i deplasirano. Ostaje tek huda analiza.
Naprvo, da krenemo od biologije. Formalno-pravno punoljetstvo sa 18 godina nema nikakve veze sa biološkim, pošto je, valjda i slijepcima jasno da današnji klinci mnogo brže dobijaju sekundarne polne karakteristike. Tako su djevojčice od 16-17 godina, što dobrovoljno, što tiranijom pornografskog društva, tek nasmijane “drolje” koje se keze na selfijima.
Što je veće interesovanje, mjereno u klikovima, fejvovima, lajkovima i ostalim virtuelnim žetonima, tim je “drolja” veća i važnija. Postaje nekakva “superdrolja”, supstitut za onomad klišeiziranu američku kraljicu mature.
Ali klinci se sa tim nose.
Jer, što se djece tiče, ona su odavno odrasla i surfaju na talasima neoliberalnog kapitalizma. Doduše, umjesto znanja, vještina i poslovanja, tu im je tijelo koje pokriva sve ove sfere. Posustali roditelji, pak, koji zabezeknuto vide svoju obnaženu mezimicu u erotskom klinču sa drugarom ili drugaricom mogu… Pa, osim pedagoškog razgovora ili šamara, ne mogu ništa.
S’ one strane grane
A s’ one strane grane su svi. Mediji, vršnjaci, silna svjetina, pedofili, manijaci svih dijagnoza i provinijencija, psiholozi, sociolozi..! I svi kao u nekakvom postmodernom futurističkom ritualu klikću iznova i iznova nad mladim tijelima. Svako iz svojih razloga, dakako.
Čudesno otuđeni svijet dječijeg odrastanja stvorio je od mladih ljudi kiborge koji ne razlikuju emocije od poriva. U najbukvalnijem smislu. Tako ćete vidjeti da je svijet adolescenata zapravo galimatijas koji, onako u frejmovima, sačinjavaju fotografije kučića, mačića, droge, pornografije, nasilja i infantilnih šala.
Hoćemo li promijeniti nešto u ovoj priči? Nećemo.
Zato što promjena podrazumijeva posve novi sistem odnosa roditelja i djece, novi sistem (sa)znanja i obrazovanja, novo školstvo, nove profesore, novi pristup djeci…
A za sve to je potrebno vremena, energije, organizacije i dakako novaca. A, baš svega toga nikako nema naše društvo. Nekako smo u oskudaciji i deficitu sa ljudskom i prirodnom brigom o djetetu.
Pa se tako kao bumerang u glavu, zahvaljujući roditeljskoj i društvenoj nepažnji, vratila dječija seksualna revolucija. Treba li reći da su tu najnoviju revoluciju, osim narečenih roditelja, svi prespremno dočekali?! Od lokalnog pedofila, do prodavačice u trafici koja će za 10 maraka povećati svoju platu ako proda koji broj žute hartije ukrašene maloljetničkim dupetom.
Jer kapitalizam ne pita za godine. Kod njega nema osude, prekorijevanja i zvocanja. Sve dok se roba prodaje.
Globalno svjetsko tržište je jako dobro i brzo nanjušilo ekstraprofit od mladih tijela i odmah lansiralo podstrekače pornografskih modela. Tako se mala Hana Montana, Diznijevo lice, prometnula u polupornodivu Majli Sajrus. Kajli Minog je brže, bolje snimila soft porn spot. Nekada tinejdž dodjela MTV nagrada je, pogađate, opet porno šou. I tako u nedogled.
Tako je to u svijetu. Tako se mladi u mladosti ižive – od eksperimentisanja sa opijatima, potrage za seksualnim identitetom, egzibicionizma, pa do klasičnog buntovničkog ponašanja.
U nas je isto, samo para nema, što povlači jednu bitnu razliku primijenjenu u slučaju FB “drolja”.
Ovdašnje djevojčice samo i jedino mogu biti “drolje”. One znaju da ovdje neće imati bilo kakav drugi poligon za samodokazivanje! U balkanskim gudurama, stanje “droljastosti” je postalo najljepši tinejdžerski period, u kome se valja pokazati, dokazati, zadobiti vršnjačko poštovanje i sponzorsku ljubav. A vremena je tako malo. Premalo. Već sa dvadeset godina, ove djevojke će biti pregažene i pojedene od nekih drugih, mlađih “drolja”, već sa dvadeset će biti iživljeni mediokriteti spremni na sve, ne bi li se uhljebile i nastavile poluegzistenciju sličnu onoj koju vode njihovi roditelji, proklinjući dan kada se nisu bolje prodale dok su bile “drolje”.
Vidite, ovoj djeci bi svi trebali pomoći, ali neće, ne mogu i ne znaju. Ove mlade djevojke će još par godina biti “drolje”, ali šta je sa društvom?
Društvo je ovdje nepopravljiva drolja cijelog života u ovim balkanskim zabitima i to drolja bez znakova navoda?