Sasvim očekivano, glasovima poslanika vladajuće većine, u Narodnoj
skupštini bh. entiteta Republika Srpska odbačen je izvještaj
skupštinskog Anketnog odbora u kojem je konstatovano da “postoji osnov
sumnje” da je 21-godišnji David Dragičević iz Banje Luke ubijen.
“Danas
je poništen parlament Republike Srpske. Oni su odlučili da budu
saučesnici u prikrivanju istine i pravde”, rekao je poslanik Branislav
Borenović, koji je predsjedavao Anketnim odborom, a pošto su poslanici
opozicije napustili skupštinsku salu. Još prije glasanja je Davor
Dragičević, otac ubijenog mladića Davida, poslanicima poručio da,
glasajući za izvještaj Anketnog odbora, pokazuju “da li su ljudi ili
nisu ljudi”.
David Dragičević nestao je u noći 18. marta, a
njegovo tijelo pronađeno je 24. marta na ušću rječice, bolje rečeno
potočića, Crkvene u Vrbas, kod banjalučke tvrđave Kastel. Policija je
dva dana poslije pronalaska tijela saopštila da je smrt zadesna i da ne
postoje elementi krivičnog djela. Porodica mladića je od početka tvrdila
da je David otet, mučen, udavljen i da je njegovo tijelo potom bačeno u
Crkvenu, koja je kanalizacija. Od 26. marta se svako veče na centralnom
banjalučkom trgu, Trgu Krajine, među građanima nazvanom “Davidov trg”,
održavaju mirni skupovi građana, na kojima se traži istina i pravda za
Davida Dragičevića, a u međuvremenu je formirana Facebook grupa “Pravda
za Davida”, koja broji skoro 330.000 članova.
Zarobljena država i zarobljeni entiteti
Bilo
je potpuno nerealno očekivati da vladajuća koalicija prihvati izvještaj
Anketnog odbora, osnovanog jednoglasnom odlukom Narodne skupštine, a na
inicijativu entitetskog predsjednika Milorada Dodika, u čijem su radu
učestvovala četiri poslanika opozicije i jedan predstavnik Dodikovog
Saveza nezavisnih socijaldemokrata.
Osim zaključka da
postoji “osnov sumnje” da je David Dragičević ubijen, u izvještaju je
zatražena i smjena entitetskog ministra unutrašnjih poslova Dragana
Lukača i vrha policije, zbog brojnih propusta i istupa u javnosti koji
su uznemirili javnost i probudili opravdanu sumnju da se radi o ubistvu.
Vladajuća
koalicija smatra da je na Tužilaštvu, a ne na Anketnom odboru, da
definiše način smrti i vodi istragu, te je o tome pripremila svoje
zaključke, koje može izglasati kada god želi, dok se samo Tužilaštvo još
uvijek zvanično ne oglašava. Očito je da su vladajući, od samog
početka, računali na to da imaju skupštinsku većinu i samim tim mogu da
spriječe bilo kakvo izglasavanje, ili da sami izglasaju šta god žele
– po sistemu: “Učini mu merak, al’ mu ne završi pos'o”.
Međutim,
u svojoj samodovoljnosti, vladajućoj bahatosti i autoritarnosti, u
“zarobljenoj” državi kao što je Bosna i Hercegovina i njeni entiteti, u
kojoj su institucije svedene na formu, vladajuća struktura se u ovom
slučaju očito “preigrala”. Poslije deset godina neprekidne vladavine,
ogrezli u klijentelizmu, stvaranju partitokratije i urušavanju
institucija i bilo čega demokratskog, vladajući režim više ne uspijeva,
niti to i želi, da se prilagodi vremenu u kojem se nalazi i neizbježnim
društvenim promjenama. To se najočitije pokazalo u ovom slučaju, kada je
policija, a ne Tužilaštvo, dva dana poslije pronalaska tijela saopštila
da je smrt zadesna i da ne postoje elementi krivičnog djela, iako za to
nije imala uporište, čime se otvorio niz pravnih pitanja, na koja niko
nije ni pokušao da odreaguje i da odgovori.
Umjesto toga,
sve se postepeno, i očekivano, prebacilo na politički teren, za koji
vladajuća garnitura smatra da se na njemu osjeća neprikosnoveno i da
unaprijed pobjeđuje čak i ako opoziciji da malo “fore”. Računajući na
ogromnu moć koju posjeduju, a nikakvu odgovornost, osim prema svojim
stranačkim šefovima. U ovom slučaju na to su očito računali i u vrhu
policije, a po dosadašnjem toku zbivanja, očigledno i tužilac, sa svojom
“faraonskom” moći i ovlašćenjima.
Kap koja je prelila čašu
Ono
na što niko nije računao je da će se stvari izmaći kontroli i da se
niko od vladajućih neće znati nositi sa novonastalom situacijom. Da će
se dogoditi epilog po onoj narodnoj “Možete šta hoćete, ali ne i dokle
hoćete.” Nema tog događaja koji se ne može samljeti u političkom žrvnju i
pretvoriti ga u svoju korist. Nema te osobe koja se ne može moralno i
politički diskvalifikovati i, ako treba, kriminalizovati, pa i
egzistencijalno i fizički ugroziti.
U ovom slučaju sve se
dogodilo u momentu kada se velika većina građana u Republici Srpskoj
osjeća besperspektivno (što obavezno ne znači i finansijski i socijalno
ugroženo) kada se osjeća pravno, i u svakom drugom pogledu nesigurno i,
kada već duži vremenski period gleda kako postoje jednaki, jednakiji i
oni koji mogu sve.
Slučaj sa Davidom Dragičevićem je bila
kap koja je prelila čašu građanske trpeljivosti. Naprosto, vlast nije
znala kako da se postavi prema svim tim ljudima koji traže pravdu, u
slučaju u kojem nema ravnodušnih i koji se ne može dovesti u vezu sa
politikom i nema politički motiv. Ne zna kako se nositi sa generacijom
koja pripada digitalnom dobu i ima svoje kanale komunikacije koji se ne
mogu kontrolisati i cenzurisati. Ne zna šta učiniti sa 300.000 ljudi na
Facebooku i kako ih diskvalifikovati. A ono što vlast nikada ne želi, pa
i u ovom slučaju ni po koju cijenu, jeste priznanje da je neko ko
pripada bitnim polugama vlasti mogao pogriješiti i za to treba snositi
odgovornost.
Prijetnje u parlamentu
Umjesto
toga, po dobro oprobanom receptu, sve se prenijelo na politički teren i
pretvorilo u političku, još i predizbornu “kaljužu”. Svi koji izražavaju
bilo koji vid sumnje se unaprijed diskvalifikuju, ili kao pristalice
opozicije (što je blaži oblik neprijateljstva), ili kao učesnici obojene
revolucije, koja je, navodno, na djelu kako bi se urušila Republika
Srpska.
Umjesto šanse da pokuša vratiti povjerenje u
pravni sistem i institucije, predstavnici vlasti šalju potpuno suprotnu
poruku. Kako drugačije protumačiti nešto što je nezamislivo u
parlamentarnoj praksi da ministar policije Dragan Lukač javno, pred svim
poslanicima, u direktnom TV prenosu, prijeti neposrednim fizičkim
obračunom narodnom poslaniku u skupštinskoj dvorani, i to zbog
njegovog javno iznesenog skupštinskog mišljenja. Sa napomenom da pripazi
na svoju bezbjednost kada mu istekne mandat, nakon čega je poslanik
Adam Šukalo odustao od daljeg učešća u skupštinskom životu. Ministar se,
ustvari, samo ponaša po već ranije nametnutom i prećutno
opšteprihvaćenom obrascu ponašanja Milorada Dodika, koje smo odgledali
bezbroj puta.
Vlast očito igra igru iscrpljivanja,
računajući na ljeto, izbore, predizborna obećanja i rezultate izbora, na
kojima očekuje apsolutnu pobjedu, poslije čega nikome neće biti ni do
čega, a kamoli Davidove sudbine. Da će građani nastaviti biti srećni što
će im se svake četiri godine, dva mjeseca pred izbore, zamazati oči
nekom crkavicom, nekim putem koji će papreno plaćati, radnim mjestom ako
su u pravoj stranci i ubjeđivanjem da treba da su srećni što imaju
šansu da žive u ovako srećnom društvu, pod srećnim vođstvom, bez kojeg
ne bi bilo ni Republike Srpske, ni njih u njoj.
(Al Jazeera Balkans)