Danas se muškarci ne briju, žene ne umivaju, a djeca ne kupaju. Nemojte drijemati preko dana, čak ni ako ste se sinoć zapili, ne valja se: ako danas prilegnete poslije ručka, cijele ćete godine biti pospani. Danas klikćite od radosti i ako vam nije do toga. Jer, danas je Spasovdan!
Kakve su ovo nebuloze, pitaće se vrli pitac neki. To su vam, da prostite, dijelovi najčitanijih tekstova iz najpopularnijih mejnstrim medija u Republici Srpskoj.
Danas je, poručuju nam mediji u sekularnoj državi u 21. vijeku, najveseliji dan i glavni četvrtak u godini.
Pogotovo veseli i pogotovo glavni ima da budu stanovnici Banjaluke i Nevesinja – Spasovdan je krsna slava ovih gradova.
Otkud gradovima krsna slava, u sekularnoj državi, u 21. vijeku? Ima se, može se!
Danas, dakle, Nevesinjci i Nevesinjke, Banjalučani i Banjalučanke, ima da slave i raduju se po službenoj dužnosti. Da hode u litijama, slušaju guslare i pojce, lome pogače i dive se rukotvorinama čestitih srpskih domaćica…
Naravno, sve se ovo odnosi na Srbe i Srpkinje pravoslavne vjere?
A šta ćemo sa drugim građanima Banjaluke i Nevesinja, onima koji to nisu? Pa ništa! Nek se zavuku u svoja 4 zida i zahvale bogu što imaju šta da jedu i što se ne puca.
Jer, njima, ako ćemo pravo, nema spasa. Ni Spasovdan im pomoći ne može. Kao, uostalom, ni Srbima u Livnu ili Bočinji.
Danas će, u „duhu našeg naroda“ biti zatvoren saobraćaj u glavnoj ulici de fakto glavnog grada Republike Srpske, našoj dičnoj Banjaluci.
Javni servis Republike Srpske će prenositi litiju glavnom ulicom glavnog grada svesrpske Banjaluke.
Ako bog da i sreća junačka, možda će, na čelu te parade ponosa hoditi neki neosuđeni pedofil, koji se istakao borbom za tradicionalne porodične vrijednosti.
Ako bog da i sreća junačka, u prvim safovima ove parade ponosa stupaće čestiti neimari, koji će, čisto da ne dangube (jer vrijeme je novac), usput bacati oko na Park Petra Kočića. Eh, kakav bi se tu neboder, u duhu našeg naroda, mogao izgraditi? Ma, koštao bi kvadrat ko u Beogradu na vodi!
Jest Petar Kočić narodni tribun, u duhu našeg naroda, ali ne ide, brate, da zauzme onoliki plac na najatraktivnijoj lokaciji.
A baš na toj lokaciji, ispod spomenika čestitom Kočiću, danas će se, o Spasovdanu, u duhu našeg naroda, održati ćevap fest. Slaviće se banjalučki ćevap, koji je navodno izmislio Mujo Đuzel iz Glamoča, koji je, dakako, bio Srbin, samo to nije znao.
I dok pravovjerni mejnstrim Banjalučani i Banjalučanke budu tamanili ćevape i gostili se za slavskom trpezom u Parkiću, nedaleko odatle, u Boriku, biće svetkovina koja nije nimalo u duhu našeg naroda.
Muškarci, žene i djeca, okupiće se, ne kod crkve nego kod škole. Nakon popodnevnog drijemeža, oni će se, onako okupani, obrijani i umiveni, javno suprotstaviti naumu čestitih neimara i pripadajuće im gradske vlasti da njihovo naselje zabetoniraju i zatrpaju zgradama.
Sve su to, naravno, strani plaćenici i domaći izdajnici, a ima bogami i komunjara, koje tvrde da su se u doba Jugoslavije naselja gradila planski i po mjeri čovjeka, sve sa parkovima i dječjim igralištima.
Protestovaće mještani Borika, a protestovaće i Banjalučani iz drugih naselja, naravno, sve redom strani plaćenici i domaći izdajnici, jer vrag će ga znati ko ih plaća da zakeraju i zapitkuju zašto Banjaluka nema Urbanistički plan, nego se zgrade i hoteli crtaju napamet, kao na karti za monopol.
A i što će, uostalom, Banjaluci Urbanistički plan, iliti „graditeljski ustav“ u kojem jasno piše gdje je park, a gdje škola ili zgrada! Gradu koji ima krsnu slavu ne trebaju te komunističko – zapadnjačke jeresi!
Ima li nam dakle spasa?
Kolumne „Crveni karton”, su dio serije „Impuls semafor“.
Milkica Milojević