Kafa nije pomogla. Izlazak iz treće
smjene, niska oblačnost i još niži pritisak čine svoje. Međutim, tu je
mlađani Stanivuković da me razbudi, da mi podigne pritisak do granice
pucanja kapilara u sljepoočnicama. Do jutros nisam znao ko je dotični.
Odbornik u Skupštini grada (lijepo). Student, aktivista, bavi se
humanitarnim radom (svaka čast). Odrekao se odborničke naknade (kapa
dolje). Taze imenovani predsjednik Savjeta za kulturu Skupštine grada
Banja Luke (e, tu povlačim ručnu). Kao neko s višegodišnjim stažom u
kulturnom životu grada, logično je da sam zainteresovan za njegovo
mišljenje o brojnim problemima u kulturnoj sferi. I odmah mi je laknulo
kad sam pročitao objavu koja tangira dva ključna pitanja:
„U narednoj godini mogu da vam obećam da
za početak dvije stvari nećemo dozvoliti: Da se Freš Vejv festival
održava u periodu obilježavanja godišnjice ‘Oluje’ najvećeg egzodusa
srpskog naroda u modernoj istoriji. Da Zimzograd i naredne godine ne
bude na latinici.“
Čekaj, čekaj… „U narednoj godini mogu da
vam obećam…“ Mladiću, ako si u stanju preveslaš zakone fizike koji se
odnose na vrijeme/prostor i obećaš nešto u narednoj godini (ne, dakle, za narednu godinu), onda si zaista čudo prirode i zaslužuješ svaku vrstu podrške i pohvale. Pošto podržavam pozitivne i progresivne
(pardon, napredne) ideje, predlažem da ne treba da staneš s ćirilićnim
Zimzogradom, već treba i Freš Vejv ubuduće pisati isključivo ćirilicom.
Zapravo, to je engleski naziv, treba ga promijeniti. Neka se zove
„Svježi talas“. Nije li to u skladu s tvojim autorskim tekstom „Srbi, pričate li srpski?“ u kome se zdušno boriš protiv upotrebe engleskih riječi u našem lijepom jeziku?
Mnogo toga zgodnog i edukativnog može da
se pročita na sajtu (stranici, valjda), mladog kolege kulturnjaka. Da,
dobro ste pročitali – edukativnog – jer sekcija „moj rad“ na pomenutom sajtu sadrži „Edukativni“ rad, ne obrazovni (o sadržaju tog edukativnog rada
nemam šta da prigovorim, jer tu rada – nema!). Ali, valjda je u redu
napisati „edukativni“, ako je napisano ćirilicom. Započeo sam čitanje biografije poletnog borca za bolju kulturu, no, odustao sam nakon prve rečenice koja glasi: „Moje ime je Draško Stanivuković.“
Dragi omladinče, ako ćemo gledati šta je srpskije (jer jezik i pismo nas Srbalja toliko ljubiš, njeguješ i promovišeš) bilo bi bolje napisati zovem se…tako i tako.
Ali, ko sam ja da tebi išta spočitavam? Tebi, koji na sajtu imaš
sekciju „citati“ u okviru koje citiraš vlastite mudrosti. Uzgred,
omiljena mi je ova tvoja misao – „Toliko volim ćirilicu, da i kada mi se
priča, pisao bih“.
Sad, pošto znam da će kultura u Banjoj
Luci procvjetati i pošto mi se pritisak vratio u normalu, idem malo da
spavam. Sanjaću ćirilićni Zimzograd. I smijaću se u snu.