A i ne znam odakle da krenem.
Kvare te, svi po redu.
Počevši od politike i političara pa do nas običnih građana.
Vrbas ti smrdi na svakom koraku, u njemu se ne može kupati, sjesti negdje niti popiti piće zbog toga.
Ulice ti se popravljaju samo pred izbore.
Više nisi ni grad bicikala već auta tatinih sinova.
U gradu se više ne može pogledati ni jedna poštena utakmica.
Svi su ti sportski klubovi uništeni, ali su ti noćni klubovi zato puni.
Prazne se džepovi roditelja zarad jeftine promocije i provoda.
A i nektar ti se pije sve manje.
Čuvene po ljepoti djevojke su ti i dalje lijepe, ali su u duši prazne.
Fabrike ti ne rade, ali su ti kafane pune.
Ni čuvene mljekare ti više nema, a Vitaminka ne radi u punom pogonu.
Svaka zgrada ima kladionicu, ali malo koja pošteno dvorište.
Više nisi ni grad zelenila, mirisnih aleja sve je manje, prekrio ih je beton.
O parkovima da i ne govorim.
Banj brdo ti je postalo omiljena destinacija za fotografisanje.
Ni starih slastičarni više nema.
Ptica ti je sve manje, a ni Vrapčići ti više ne pjevaju kao nekad.
Ali ne daš se ti moja krajiška ljepotice. Čvrsta si i jaka kao kamen u Kastelu.
Prošla si ti i kroz gore, istrpićeš i nas valjda koji kad ne znamo da te čuvamo bar znamo u tebi da uživamo.
I oprosti što ja to tebi ovako, kao starom dobrom drugu, ali ja sam navikao da sa drugovima iskreno pričam.
Voli te tvoj A.M.
Izvor: Facebook stranica “Borik Banjaluka”, link