Najveći broj negativnih stavova protiv upotrebe marihuane u bilo kakve svrhe dolazio (pa idalje dolazi) od ljudi koji uopšte nisu probali marihuanu ali su zato imali tvrd i nepromenljiv odnos prema njoj.
Naravno da me ne iznenađuje to što se pravi čitava drama i generira čitav repertoar političkih pozicija, morbidnih misli i mišljenja, zebnje i tjeskobe u vezi popisa stanovništva. Šta drugo očekivati od nacije koja prolazi kroz isto i u slučaju najobičnijih svakodnevnih radnji, npr. kada treba da iznese smeće iz kuće.
Ali ne brinimo brigu, ceausescuovska utopija je ostvarena u kapitalističkoj Americi, gdje National Security Agency (NSA), kao što smo saznali iz dokumenata koje je sa dunjalukom podijelo Edward Snowden, posjeduje savršenu mašineriju i metode koji omogućavaju pristup svakom obliku elektronske komunikacije koji se u bilo kojem trenutku odvija u gorespomenutom dunjaluku, počevši od Amerike.
Penju se turisti uz zidine, golemim drvenim ovnovima udaraju na vrata od Pila, gađaju Dubrovnik vatrenim kuglama iz golemih katapulta, a goloruki stanovnici herojski se brane kako znaju i umiju. Stavili kavu na Stradunu dvadeset kuna, bocu vode trideset, ali dušmanin je deset puta brojniji, pa kako koji u samrtnom hropcu padne sa zidina, tako odozdo nadiru novi. I samo je pitanje vremena kad će Dubrovnik konačno pasti...
Sutra dolijeće helikopterom Vlade RS Momčilo Krajišnik na Pale. Sprema se svečani doček. Narod gotovo u ekstazi zaziva ime nekadašnjeg prvog skupštinskog čekićara u Srpskoj. Jaganjci i prasići su utihnuli na Romaniji. Noć uoči fešte.
"Uz kurac, niz kurac, jezik mi je bosanski", jednako je tako mogao glasiti njihov slogan: isto bi značio, samo bi imao više smisla. Jer nitko, ni sam Milorad Dodik, ne negira tako uspješno bosanski jezik kao što to rade njegovi čuvari iz patriotske premijer-lige.
Strašne su te subotnje noći kad tinejdžeri izlaze u provod, naročito majkama koje uvijek smišljaju najcrnje scenarije. Znate kakve su majke, nema dana da svaka od njih u mislima najmanje dvaput ne pokopa vlastito dijete i do jedna je jutros, čitajući u novinama o ubojstvu dvadesetogodišnjaka na Mertojaku, mužu kazala: “Evo, šta sam ti rekla.” Krvavi završetak večeri u splitskom narodnjačkom klubu uznemirio je ovih dana cijelu zemlju, ali nikoga zaista kao roditelje mladića i djevojaka koji svakog vikenda izlaze na takva mjesta, često samo zato jer drugačijih i nema.
Ipak, Domovino moja, ovo je najnevjerojatnije i toliko drugačije nego kod tebe: Radiš i plate te! Završiš faks i zaposle te! Trudiš se i, zamisli, promaknu te!
A sad malo o meni! Ja sam svoju kanadsku karijeru započela kao konobarica – žensko sam pa ne mogu na gradilište…
Ovaj tinejdžersko-pedofilski ideal ima koncerte, na kojima uz živi orkestar nastupa hologram: publika je takođe živa, i plaća ulaznice. Nastupala je u rodnom Japanu, u Singapuru, i u SAD. Novembra 2013. biće u pariskom pozorištu Šatle izvedena opera The end, u kojoj će nastupati vokaloidi na čelu sa Hatsune Miku. Modnom kriku site omladine prvo se mora dati glamur velike i priznate umetnosti, pa se onda izvodi komercijalizacija na drugome stepenu, među blagonaklonim i još sitijim starcima. Za operu u Parizu dizajn radi Luis Vuiton.