Bosanskohercegovački Hrvati, shvatili ste, ponekad su baš poput mrkog medvjeda iz Kožinog vica. Nema te trave i toga džointa koje im braća iz Matice Domovine ponude, a da ga oni neće oduševljeno prihvatiti, svaki put ga junački povući do pete i skočiti u ambis, i baš svaki put pedalj-dva iznad tla shvatiti da nemaju krila, i da su ga opet lijepo popušili
Na redakciju BUKA stiglo je otvoreno pismo mladog istoričara upućeno ministru Emiru Hrenovici, i načelniku Općine Stari Grad, Ibrahimu Hadžibajriću, povodom najave dizanja spomenika prestolonasljedniku Francu Ferdinandu.
Nije mi, ukratko, poznata baš nijedna društvena grupa s tako labavim uvjerenjem kao što su ustaše. Puna nam država ušatih samoglasnika, kukastih križeva i “za-domova”, a u svih dvadeset godina nitko nikada, ali baš nitko nijednom, nije imenom i prezimenom, javno, na televiziji ili u novinama, rekao za sebe da je ustaša.
Predrag Matvejević (81), ugledni evropski intelektualac s ovih prostora, univerzitetski profesor, književnik i filozof, počasni građanin Sarajeva, upozorio je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) kako desnica u Hrvatskoj još nije poražena, te da desničari predvođeni Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) ponovo žele da se ''dočepaju vlasti''.
Zato jer živimo u korumpiranoj, opljačkanoj zemlji. Poput kruha i vode treba nam netko kome možemo vjerovati. Netko tko ne laže. Netko tko ne krade. Netko tko pošteno i skromno, poput nas jadničaka, živi od svoga teškoga rada. Treba nam Velika Mama, siti smo otaca Domovine, koja će nas priviti na svoje krupne, tople, izdojene grudi i reći nam u kom pravcu moramo krenuti.
Nama je ona učiteljica Smilja u školi tumačila gradivo iz pristojnog ponašanja. Ona je nacalila se isprid ploče i govorila je: 'Sad kad je naša Hrvacka ušla u Evropsku uniju, dico, sad je najvažnije da ne smite na javnin mistima vikat za dom…' Mi svi u razredu smo viknili: 'Spremni!' Uča je govorila: '…jerbo ako budete vikali za dom…' Mismo viknili: 'Spremni!' Uča je govorila: '…optužiće vas da širite macizam i fašizam, jer pošto je za dom…' Mi smo viknili: 'Spremni!'
U životu je mnogo korisnih ali neprijatnih obaveza. Neki ljudi neprijatne obaveze odlažu za sutra. Problem nastaje kada ih sutra opet odlože za sutra, i tako iz dana u dan. Kako teče život tako se pojavljuju nove neprijatne aktivnosti koje bi osoba trebalo da izvrši, a koje ona odlaže.
Šetam se ja tako jedan dan i razmišljam o ključnoj odluci da li da se bježi ili da se ostaje, kad, najednom, u po misli, uživo mi se prikaza Predsjednik...
Šokantna je vijest da su tri žene 30 godina živjele kao robinje u običnoj kući u Londonu. Ali ne bi trebalo da se iznenađujemo: trgovina ljudima je u usponu. Prema nekim procjenama, broj robova u savremenom svijetu daleko prevazilazi broj odvedenih iz Afrike prije četiri vijeka.