Pohvalio se kardinal Josip Bozanić, a priopćila Zagrebačka nadbiskupija, kako se papa Franjo – primajući ga skupa s ostalim sudionicima plenarnog zasjedanja Papinskoga vijeća za laike – em pozdravio s njim, em se još i zadržao u kraćem razgovoru.
Nigdje na svijetu - baš nigdje osim u Bosni i Hercegovini - četrdeset pet milijuna eura nisu male pare: toliko, na primjer, iznosi nagradni fond Eurojackpota, europske lutrije. Nije, međutim, zabilježeno da je netko zijanio jackpot zbog toga što nije implementirao sporazum s Eurojackpotom, pa nepravilno ispunio nagradni listić. Za glavni dobitak na europskoj lutriji, kako znamo, potrebno je na listiću pogoditi pet brojeva, a u Bosni i Hercegovini na glasačkom listiću zaokružili samo tri.
Vidjela sam Novi Sad, sad mogu umrijeti. Ne biste vjerovali koliko je ljudi došlo slušati što ću reći. Koji suludi osjećaj. Znaš da nisi ni pametniji ni bolji od ljudi koji te žele dotaknuti, popričati s tobom ili ti nude knjigu na potpis a ti se smješkaš i glumiš da ti je normalno sve što se oko tebe dešava. Doduše, bila sam nakljukana lijekovima za sniženje tlaka i ostalim pomagalima koje gutam kad mislim da ću se mrtva srušiti. Ipak…
Mandela mora da je umro kao ogorčen čovjek. Ako želimo odati počast njegovoj zaostavštini, trebalo bi se fokusirati na neodržana obećanja kojima je njegovo liderstvo dalo maha.
Srbija se već godinama davi i tone sve dublje u blato. Kreatori blata njime obesmišljavaju svaki razgovor o važnim životnim temama. Muljem stvaraju privid da su svi isti. U blatu se najbolje i osećaju, jer ako u blato uvuku dovoljan broj ljudi, u njemu prestaju da se vide oni. Muljem sakrivaju i prekrivaju sve što su radili i što i dalje rade. Blatom pokušavaju da zaustave promene i spasu sebe.
Ima nekih stvari kojih se treba zaista paziti dok ste u Srbiji. Na primer, izaći napolje mokre kose. Ovo je navika koju imam iz Norveške, i to sam, bez ikakvih posledica, radila otkako sam rođena. Čak i tokom jeseni ili zime ovo radim u Norveškoj. Probala sam nekoliko puta ovde – a to se završilo time što su me ljudi odvlačili kući, davali mi fen za kosu i stroga uputstva da ne napuštam njihov stan dok mi kosa nije potpuno suva
Prosječan hrvatski sedamnaestogodišnji Tomislav, neispavan zbog PlayStationa na kojemu je do zore igrao, drijema na klupi na kraju učionice srednje obrtničke i tek se povremeno trgne i sneno pogleda glupaču iz hrvatskog koja priča o nekakvoj ženi, Bovary, po imenu bi mogla biti Francuskinja, koja se vucarala s ljubavnicima. Eh, mogao sam i misliti, uzdahne on gorko, mutno se sjećajući da su i u prošlom polugodištu za lektiru imali priču o jednoj Ruskinji, što je isto ostavila muža radi mlađeg tipa