Bila sam angažovana, prošlog petka uveče, da napišem pregled o BBC kanalu vesti. Dok sam išla prema studiju londonskom Regent ulicom, videla sam da je taj deo grada poprilično demoliran. Pločnik je bio prekriven polomljenim staklom, konzervama od piva, mokrim i prljavim crvenim kapama, lažnim belim brkovima. Da neki nevaspitani i pijani vanzemaljci nisu izveli masovnu otmicu Deda Mrazova? Smrad urina se širio na sve strane. Neko je obavio veliku nuždu pored crkve All Souls i umornim crni čistač, praznog izraza lica, novinama je pokušavao to da očisti. Takav je praznični duh koji su za sobom ostavili učesnici godišnje SantaCon parade, kada se bučni veseljaci maskiraju u Deda Mraza kako bi tobože razveselili druge.
Porazgovarala sam sa nekima od njih koji su se još vrzmali tuda i još uvek bili uračunljivi. Da li je ovo bilo u dobrotvorne svrhe? “Ne. Samo dobar provod”. Ne i za skupljača govana. Niti za zaposlene u BBC koji su morali da dobiju policijsku pratnju. Kao ni za osoblje restorana koje je moralo da se zabarikadira kako bi se zaštitilo od razularenih pijandura. Još od poslednjih gradskih nemira nisam videla takve scene nihilizma i voljne degradacije. Ipak, to je bila dobra metafora za ono što smo postali – sebični, neobuzdani, bahati i orgijastični.
Pitam se da li su ti željni provoda videli beskućnike na ulicama? Procenti su skočili u poslednje tri godine : u Londonu je za 13 posto više beskućnika nego prošle godine. Da li su zastali da porazgovaraju sa onima koji su na hladnoći sklupčani u vrećama za spavanje i dali im nešto novca za hranu ? Ne verujem da jesu.
U decembru, skromni sin Božji sada mora da ustupi mesto proždrljivom bogu Mamonu. Više nego ikada Božić slavi bezbožnu pohlepu i trošenje. Slabo plaćeni radnici, u zemlji i inostranstvu, skapavaju praveći stvari koje onima koji plivaju u novcu ne trebaju, ali ipak moraju da ih imaju. U modnim časopisima koji izlaze nedeljom i koji se presijavaju, modeli su nosili svetlucave haljine na šljokice za nezasite milionere i bilionere. Crvena haljina od “dragulja” marke Dolce & Gabbana košta tačno 32.946 funti. Koliko je žena zašivalo dragulje na taj nežni materijal? Koliko su bile plaćene ? Da li su ih, i koliko jako, bolele oči ? Da li su im prsti krvarili? (Možda bi kompanija mogla da nam pošalje odgovore.)
Izbeglica iz Sirije bi za 30 funti mogla da živi nedelju dana. Za 50 funti bi dete samohrane majke moglo da jede kako treba i možda dobije cipele i haljinu za Božić. Samo postavljanje ovakvih pitanja u naše vreme se smatra čudnim, ludim i politički nazadnim. Socijalizam je mrtav i sahranjen u zvoncarama i lepršavim tunikama.
Za ovu tvrdokornu i zaslepljenu vladu, beda je krivično delo. Sve je više domaćinstava sa zaposlenim članovima, koja traže pomoć. Nedostatak hrane i energenata je na šokantnom nivou. Trinaest miliona Britanaca ne može da sastavi kraj sa krajem. Britansko udruženje doktora upozorava na kritično stanje u javnom zdravstvu. Džordž Ozborn bi trebalo da otvori domove-radionice za sirotinju, odlično viktorijansko rešenje za navodnu lenjost i aljkavost nezaposlenih i ubogih. Glasači podržavaju ovakvu politiku jer su ubeđeni da su siromašni, a ne bogataši, pravi ekonomski lešinari.
Davnih osamdesetih godina, gospođa Tačer i predsednik Regan su doneli prvi talas gramzivosti oslobođen od krivice koji su reklamirali kao patriotizam. Majkl Daglas je kao Gordon Geko u Volstritu predstavio tu novu vrstu preduzimača koji su gotovu svuda bili prezreni. Današnji Gekoi nisu u takvoj opasnosti, čak ni pošto su slomili svetska finansijska tržišta. Umesto toga, gradonačelnik Londona želi da ih proglasi za svece.
Mariana Macukato, profesorka ekonomije i inovacija na univerzitetu u Saseksu je upravo objavila izuzetno važnu knjigu u kojoj iznosi nepobitne činjenice – “Preduzetnička država” (The Entrepreneurial State). Ona razbija mit o sukobu javnog i privatnog sektora. Daje argumente u prilog većoj i pametnijoj državi koja bi svima donela dobro, i vladi i preduzetnicima. Bojim se da to više nikada nećemo imati. Umesto toga, kako ona naglašava, ljudi su se navikli na ideju da bi socijalna pomoć trebalo “neštedimice da se seče”, a “dobrobit korporacija neprestano podržava”, pri čemu misli na poreske olakšice i deregulacije.
SantaCon razvratnici su već počeli sa slavljem, pridružite im se i budite veseli. Ako imate love i srca.
Prevela Marija Šerban
Tekst je preuzet sa Kontrapressa