Ideja o nekoj unutrašnjoj posebnosti koja se iskazuje isključivo maternjim jezikom sadržana je u shvatanju da potlačeni narodi imaju neko posebno središte iskustva.
U svojoj praksi kao konsultant, srećem verovatno stotinu ili više od stotine doktora i medicinskih sestara i ostalog bolničkog i zdravstvenog osoblja svake godine. Jedna stvar koja im je zajednička je da oni zaista paze na to šta postižu u smislu kvaliteta za svoje pacijente. Doktori su, poput mnogih vas u publici veoma takmičarski nastrojeni. Uvek su bili najbolji u generaciji. Bili smo najbolji u grupi. Ako neko može da im pokaže da rezultat koji pokazuju za svoje pacijente nije bolji od onog koji postižu drugi, uradiće bilo šta što je potrebno za poboljšanje.
Nakon demokratskih izbora održanih 1994, rasni aparthejd je okončan, a ekonomski je dobio novo lice. Botin režim ponudio je crnim biznismenima velikodušne zajmove, dozvolivši im da osnuju kompanije izvan Bantustana. Ubrzo se pojavila nova crna buržoazija, zajedno sa rasprostranjenim klijentelizmom. Lideri ANK preselili su se u vile u delovima gradova poznatih kao „golf i seoska imanja“. Dok je jaz između belaca i crnaca bivao sve manji, onaj između crnaca i crnaca se produbljivao.
Ako ste nekad pogledali film “Društvo mrtvih pjesnika” onda vam je poznata izreka: carpe diem. Carpe diem je latinski za “iskoristi dan”. Drugim riječima, uživaj u sadašnjem trenutku.
Privuklo mi je pažnju ovo totalno odsustvo mišljenja. Zar je moguće počiniti zlodelo, ne samo propustom nego upravo činjenjem, uz odsustvo određenih „osnovnih motiva” (kako ih zakon naziva), štaviše uz odsustvo motiva uopšte, uz odsustvo bilo kakvog poticaja interesa ili volje? Zar pokvarenost, ma kako je definisali, biti „rešen da se bude hulja”, nije nužan preduslov činjenja zla? Da li naša sposobnost da rasuđujemo, da razlikujemo ispravno od pogrešnog, lepo od ružnog, zavisi od naše sposobnosti da mislimo?
Šutnja se počela njegovati kao vrijednost u komunikaciji. Dugotrajna šutnja vodi frustracijama, a onda i mržnji prema onome kome se ne želi (iz straha) obratiti. Ignoriranje je mržnja šutnjom.
Dragi Djeda Mraze. Bliži se Nova Godina, a i Božić, a i zima je, uglavnom, vrijeme je kada treba da ti se pišu pisma ... ono, šta želimo da doneseš i tako to ... Ja želim "ništa" da mi doneseš. Mene više zanima možeš li ti odnijeti neke stvari, ljude, pojave i ostalo što mi stvara problem. Odnesi, molim te, i vjeronauku iz vrtića... da ti ne objašnjavam zašto... a stvarno nemam ideju gdje bi je odnio. Odnesi, Tita ti, i ove kapitalističko-ublehaške socijaldemokrate... brukaju ti dragi Djedice boju tvog odijela. Odnesi...